Iako je HDZ uvjerljivi pobjednik netom održanih lokalnih izbora, ukoliko bolje promotrimo tko je pobijedio i gdje je pobijedio, možemo izvući samo jedan zaključak – beziznimno svaki kandidat koji je „rukopoložen“ od strane Andreja Plenkovića – je izgubio (ili je čak teško poražen).

Od Ivane Šojat u Osijeku, Drage Prgometa u Zagrebu i Kristjana Staničića u Rijeci, s izuzećem Krstulovića Opare u Splitu (no njegova kandidatura je već pripremana za vrijeme Tomislava Karamarka). Plenkovićevi kadrovi u narodu nisu prepoznati; nisu prepoznati čak ni među vlastitim simpatizerima, glasačima i HDZ-u inače sklonom biračkim tijelu.

„U međuvremenu se, međutim, pojavila i treća HDZ-ova struja, ona riječka, koja na mjesto direktora HTZ-a navodno nastoji proguratiKristijana Staničića, inače kandidata te stranke za gradonačelnika Rijeke na nedavno održanim lokalnim izborima, kojemu je, navodno, vrlo sklon i premijer Andrej Plenković... Upućeni tvrde da je pritom dobio veliku podršku predsjednika riječkoga HDZ-a,Lucijana Vukelića, koji je na lokalnim izborima posebno hvalio Staničićevu 'poletnost, mladost i iskustvo'. Riječki ogranak HDZ-a navodno je vrlo odlučan u tome da dobije utjecaj na turističku zajednicu, a čini se da nečim stiska i premijera Plenkovića, jer i on sam govori da je 'sve dogovoreno sa vrhom'.“ – piše Direktno.hr.

Razgovarajući s članovima i poznavateljima prilika u riječkom HDZ-u, većinu je zapanjilo otvoreno priznanje da mahom niti nisu glasovali za „svoga“ kandidata, već su glas radije dali bivšem HDZ-ovcu, nezavisnom Hrvoju Buriću. Drugo, otkako je samostalne Hrvatske, riječki HDZ nikad nije samostalno donio ni jednu jedinu odluku od svoga osnutka, stoga izraz „riječki ogranak HDZ-a navodno je vrlo odlučan“ predstavlja ne samo činjeničnu besmislicu, već je metafizički, dapače ontološki besmisleno i nemoguće. Naravno da središnjica uvijek preferira čelnika ogranka stranke u većim gradovima, no naposljetku stranačka baza bira čovjeka koji će ih voditi – tako je većinom svugdje, osim u Rijeci od 1990. godine – što se može povezati s činjenicom da HDZ nikad nije htio (?!) osvojiti vlast u Rijeci, no ne ćemo ulaziti u pogodbe Tuđmana i Račana, Sanadera i Milanovića te Plenkovića i Bernardića.

Ono što frapira, a ne odnosi se na kadrovske odluke koje se donose u Zagrebu, jest sama pomisao da se ozbiljnog gubitnika, koji nije uspio ući ni u drugi krug u Rijeci (13.95% glasova), nagraditi s vrlo važnim položajem u zemlji koja doslovno živi od turizma – čelnikom Hrvatske turističke zajednice! Kakva se time odašilje poruka – pomogni SDP-u da ostane na vlasti i bit ćeš postavljen na fantastičnu poziciju? Što će na to reći članovi HDZ-a iz Zadra, Splita ili Dubrovnika, koje sama činjenica što su iz tih gradova već čini kvalificiranijima za turizam, jer, Rijeka je mnogo toga, ali s turizmom veze nema?

Je li to ta do besvijesti spominjana „nova politička paradigma“ ili „inkluzivnost“? Kao da nije dovoljno što se ljudi diljem Hrvatske zapošljavaju putem „veze“, da se ne biraju najbolji, već najpodobniji, nego će se sada uzdrmati i jedino što valja u hrvatskom stranačkom sustavu? Princip po kojem se nagrađuje onaj tko obavi „terenski“ rad, odnosno onaj t.j. oni koji svojim trudom, radom i mukom pridobiju birače te osvoje vlast – njih se više ne će nagrađivati, nego suprotno – oni koji dožive potop će biti nagrađeni „plijenom“?

Čini se da je Plenković odlučio postaviti svoje ljude ma što se dogodilo i ma kakvi bili izborni (ne)uspjesi. Iako sad (naizgled) uživa apsolutnu potporu članova, a mnogi već do besvijesti izruguju „poslušnost“ i „odanost“ članova HDZ-a, treba imati na umu da je takva potpora – dvosjekli mač; jer, u jednom te trenutku svi podržavaju, a ni ne trepneš, već su svi protiv tebe. Plenković bi toga morao biti svjestan.

Izborne gubitnike nagrađivati takvim položajima, to je put u propast stranke koja je stvorila Hrvatsku.

 

I. Poropat

Share
0