Sa samo nekoliko mjeseci staža u oporbi već je i političkim analfabetama postalo jasno da je MOST osmišljen i postavljen na hrvatsku političku pozornicu kao saboter, bilo da obnaša ministarske i ine visoke dužnosti u Vladi ili sjedi u saborskoj oporbi.

Od samog začetka i pojave MOST-a na hrvatskoj političkoj sceni, jasno je da je to politički projekt namijenjen opstrukciji i sabotaži političkog i gospodarskog života u Republici Hrvatskoj. MOST je zapravo glavni smutljivac i rušitelj Oreškovićeve vlade, to isto je pokušao s Plenkovićevom vladom, a u oporbi MOST je anti-protivnik svake konstruktivne političke i društvene inovacije. Sjetimo se samo pregovaranja, odugovlačenja, izrečenih zahtjeva i obmanjivanja tijekom pregovora sa SDP-om i HDZ-om za vrijeme sastavljanja Oreškovićeve vlade.

Sada su u svojoj gubitničkoj ogorčenosti „mostovci“ potpuno izgubili mjeru i kompas, čak i svoj lažni kršćanski plašt, pa su se zdušno upustili u natjecanje s Ivanom Pernarom i Živim zidom za primat u političkoj nedozrelosti i gluposti.

Ali dok su harlekini Živog zida ponekad duhoviti i razboriti, „mostovci“ uporno pokazuju i dokazuju nekompetenciju i neisperivu provincijalnost, svoje programsko saboterstvo – protivljenje svekolikom boljitku Republike Hrvatske. Trenutno su protiv energetske samostalnosti Republike Hrvatske pa im ne valjaju vjetroelektrane, termoelektrane na ugalj, hidrocentrale... Peruča i bilo koja druga elektrana, one na Savi ili bilo kojoj hrvatskoj rijeci. Silno su ekološki pozelenjeli kako bi što više opstruirali izgradnju energetskih postrojenja toliko bitnih za suverenitet svake države, pa i Republike Hrvatske.

>>

Nikola Grmoja, kao priučeni isljednik u Istražnom povjerenstvu, i nije drugo nego karikatura inspektora Clusoa, dok je Miro Bulj (inače Kotromanovićev „momak“) u međuvremenu postao ekspert za sve od energije, ekologije do prava mora i vanmaternične trudnoće pa svakodnevno umlaćuje Hrvatski sabor svojim logorejičnim lupetanjem. Znojavi i zalizani Vlaho Orepić podoficirkog brka, inače ekološki aktivist iz Ploča, ne može prežaliti ministarsku fotelju; Ines Strenja Linić nesumnjivo se vraća svojim PGS-ovim autonomaškim korijenima, a njihov se šef Božo Petrov pak izgubio u „mladomisničkim“ propovjedima i pjevušavim glasom ne prestaje dokazivati svoje "svetačko" poslanje u hrvatskom političkom zvjerinjaku.

Gadna je to i opasna skupina političkih šarlatana, točno kalibrirana po samoupravnom biračkom tijelu koje još iščekuje svog Mesiju.

Dakle ti Roglićevi anonimusi, jurišnici poznatiji pod nazivom MOST, samo su dokazali da trećeg političkog puta nema, koliko god ga naivni birači iščekivali i zazivali. I dok Republika Hrvatska ne postane država građana, a ne komunizmom ispranih samoupravljača, neće biti ni trećeg ni četvrtog ni petog... puta. Kao što je i propast Jugoslavije dokazala da nema trećeg puta, odnosno nesvrstanosti, između komunističkog Istoka i demokratskog Zapada, te da ne postoji i ne može postojati komunistički zloduh s ljudskim licem. MOST je samo još jedan projekt rušenja hrvatske suverenosti i obmanjivanja biračkog tijela; politička prijevara starog operativca Branka Roglića, ali ne i jedina; ustvari „modus operandi“ hibridnog rata protiv Hrvatske.

>>

Kaos i skorašnja propast SDP-a razvidno pokazuje i dokazuje da je teško politički preživjeti u državi koju iskreno i programski mrziš. SDP od prvog dana nema ni volju ni politički program za hrvatsku državnost nego nastavlja politiku SKH – zatiranje svake ideje hrvatske državnosti. Poslije, nakon što su shvatili da se Jugoslavija urušava u krvi i nasilju, SDP je u svoj politički program uvrstio  obezvređivanje i krivu interpretaciju Domovinskog rata, a istovremeno krađu suverene Republike Hrvatske te pretvaranju iste u Socijalističku Republiku Hrvatsku.

To je Partiji donekle pošlo za rukom kroz Račanovu i Milanovićevu vladu i u petnaest godina Mesićeva i Josipovićeva predsjednikovanja na Pantovčaku. Hrvatska je skoro bila vraćena u bratski zagrljaj „regijona“. No sve je to funkcioniralo samo za neko vrijeme, dok su recidivi komunizma još bili snažni a antihrvatske snage stolovale u Banskim dvorima i na Pantovčaku, jer svakome zlu dođe smrtna ura.

To je danas razlog prijelomnice u SDP-u: kako konačno priznati povijesni poraz da nisu sačuvali Jugoslaviju i javno priznati da je usprkos svim partijskim naporima od 1945. godine „Sava potekla uzvodno“ i obnovljena suverena Hrvatska država je postala politička stvarnost?

To još ne znači da ova Plenkovićeva vlada ispunjava politička očekivanja HDZ-ovih članova i većine birača. I predsjedniku Vlade, Andreju Plenkoviću i ministrici kulture, Nini Obuljen, i još nekim ministrima, treba izbiti iz glave bilo kakav politički, ekonomski ili kulturološki "region", ili danas sve popularniju kovanicu među ljevičarskim intelektualcima: „dvije države i jedna kultura“. Ili u prijevodu: Republika Hrvatska i Republika Srbija uskoro u Europskoj uniji i srpsko-hrvatska, „naša kultura i naš jezik“.

>>

Nitko, baš nitko u Hrvatskoj nema mandat za političko i/ili kulturološko ujedinjenje „država regijona“ koliko god na Hrvatsku bio vršen manji ili veći međunarodni pritisak. Srpsko-srbijanska agresija na Hrvatsku i blistava pobjeda u Domovinskom ratu jednoznačno i za jedno duže vrijeme pokazuju stanje političkog barometra i smjer kretanja Banskih dvora i Pantovčaka – pa tko god u njima stolovao.

MOST je javna ne samo politička sramota i zaslužena pljuska hrvatskim biračima. Svi „mostovci“ zajedno ili pojedinačno, izvučeni na političku pozornicu, mogu biti privatno klaunovi. Što oni to uistinu i jesu – kičmanovići sa štekata – ali njihov visok postotak dobivenih glasova na dvama parlamentarnim izborima govori o nemalom dijelu biračkog tijela koje uporno vjeruje u političko čudo „trećeg puta“ i uporno kreditira klaunovske nadripolitičare. MOST je posljednja opomena pred isključenje takvom hrvatskom biračkom tijelu; ako se ne opameti samo će sebe najteže kazniti, dobit će doista ono što zaslužuje i neće se više imati kome žaliti.

 

Damir Nuić

Share
0