Vlada je na upit saborske zastupnice i predsjednice GLAS-a Anke Mrak-Taritaš, objavila podatke o financiranju vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj.

Zanimljivo je što se pitanje financiranja vjerskih zajednica poteže u trenutku dok jedna nemala skupina ljudi očekuje registraciju svoje Crkve, a misli se na Hrvatsku pravoslavnu Crkvu, koju bi Katolička crkva, ako ništa, trebala podupirati.

Inače ljevičari i liberali, kad ne znaju što će, potežu pitanje imovine Katoličke crkve, dok nikada ne potežu pitanje (porijekla) imovine i financiranja, recimo, Srpske pravoslavne crkve.

Slično je pitanje 2015. godine postavio Nenad Pleše, zastupnik Hrvatskih laburista, a ticalo se vrijednosti državne imovine koja je predmet zahtjeva za povrat od strane vjerskih zajednica. Cjelokupni odgovor vlade Zorana Milanovića možete vidjeti ovdje, a izdvojit ćemo samo neke dijelove.

Podsjetimo, Zakonom o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine je stvoren istoimeni Fond, iz kojeg Republika Hrvatska isplaćuje te tako pokušava obeštetiti pravne i fizičke osobe kojima je bivši totalitarni režim nezakonito otuđio imovinu, u gotovu novcu ili obveznicama.

Frapantan je sljedeći podatak: svim je vjerskim zajednicama (izuzev Katoličke crkve), zaključno s 2014. godinom isplaćeno 19.422.314,82 kune, od kojeg je iznosa 95% pripalo Srpskoj pravoslavnoj crkvi.

S druge strane, Katoličkoj je crkvi zaključno s istom godinom isplaćeno 70.322.091,70 kuna.

Uzmemo li u obzir dugovječnost Katoličke crkve, njezinu prisutnost na području današnje Republike Hrvatske od, ugrubo, 7. stoljeća kad se pokrštavaju naši krajevi, onda postoji jedan očigledan nesrazmjer između obeštećenja Katoličke Crkve i Srpske pravoslavne crkve. Jer, prva je ovdje tisućljeće i pol, a potonja je u Hrvatskoj prisutna tek od prve Jugoslavije, odnosno prve velike srbizacije “ovih prostora”.

Ako je 2011. godine u Hrvatskoj 86.28% katolika, onda se, unatrag 100 godina, taj postotak penje na 99% iz čega se može zaključiti o dominantnosti Katoličke crkve, ne samo brojem vjernika, već o odgovarajućem broju nekretnina, odnosno sveukupnoj imovini Katoličke crkve.

Nadalje, Katolička crkva za svu svoju imovinu može priložiti dokaz, radilo se o 13. ili 21. stoljeću, a bilo bi zanimljivo vidjeti dokaze o porijeklu imovine Srpske pravoslavne crkve; tko je to u ime Hrvata i (ondašnje) trojedine kraljevine sklapao kupoprodajne ugovore sa SPC-om? Beč, Pešta, Beograd, drug Tito?

Tu su i “famozni” Vatikanski ugovori kojima se jako protive naši lijevi “progresivci”. S vremena na vrijeme se netko dosjeti potrebe za preinakom istih. Sad, uporabimo (zdravu) pamet; ako je određena (pravna) osoba na određenom teritoriju pristuna (i dominantna!) 1600 godina, hoće li njezina imovina biti velika ili malena? Kad smo odgovorili na to pitanje, zapitajmo se kakvo je stanje na hrvatskim otocima i u obalnim gradovima (ali i većini kontinentalne Hrvatske)? Škole, vrtići, bolnice, zgrade državne uprave, sud, lokalna i gradska vlast, muzeji, kulturni domovi – sve je to imovina, t.j. nekretnine Katoličke crkve.

Kako li je “zločesta” ta Katolička crkva! Doslovno je u mogućnosti u trenutku urušiti hrvatsku državu i njezinu infrastrukturu, zatražiti svu svoju imovinu, a ipak to ne čini! Možda se nekim ugovorima obvezala da to ne će činiti, ali je zauzvrat tražila određene ustupku, koji joj, svatko će se složiti, pripadaju. Dakle, Vatikanski ugovori nisu sklopljeni radi Vatikana, već radi hrvatskih građana, no to “liberalima” koji se zalažu za nepovrjedivost svega, ali ne i nepovrjedivost vlasništva, što je “baština” samoupravne anarhije od ’45-’90.

Skandalozno je što se, prema objektivnim kriterijima, u ovih 27 godina samostalnosti više naknađivalo za oduzetu imovinu SPC-u nego Katoličkoj crkvi, i to nezakonitoj crkvi naroda koji čini 4.5% građanstva Republike Hrvatske. Ponovimo za kraj, Katolička će crkva s lakoćom predočiti dokaze o porijeklu i vlasništvu svoje imovine, dok za Srpsku pravoslavnu crkvu isto ne možemo ustvrditi.

 

Josip Gajski

Share
0