Tko s Milanovićem liježe, budi se (politički) mrtav!
Poziv Most-a na „anti-HDZ-ovsku“ koaliciju konačni je dokaz ili apsolutnog amaterizma ili bezočnog licemjerja ove stranke na koju, usporedi li ih se s oporbenim političkim strankama, ipak gledamo s određenom blagonaklonošću, ako ne onda simpatijom jer su svjetonazorski nam bliskiji. Netko tko je vlastitu prvu vladu s HDZ-om srušio, a iz druge vlade s HDZ-om bio izbačen; čiji propagandni aksiom potom glasi: SDP=HDZ, poziva na koaliciju sa SDP-om kao najvećom strankom „anti-HDZ-ovske“ koalicije.
Toliko su velikodušni da, nakon odluke Ustavnoga suda (!), pristaju i na SDP bez Zorana Milanovića, inače uglednoga rušitelja ustavnoga poretka Republike Hrvatske.
Antikorupcijska retorika djeluje dok se ne asociraš s nekim koruptivnim; nakon toga si lažov, odnosno licemjer. Svakomu je jasno da je razlika između HDZ-a i SDP-a jednaka formuli a=a'. Bit je ista, ali postoji razlika; HDZ je državotvorna stranka i u određenoj količini mnogobrojnih članova i simpatizera te stranke i dalje opstoji taj državotvorni refleks. SDP je prije svega partija, a protiv Partije smo se borili u Domovinskom ratu, dakle SDPartija ima anti-hrvatski refleks. Zato ima i toliko manje članova.
U nešto ozbiljnijoj retorici se te dvije stranke nazivaju lijevim i desnim krilom UDB-e, koju je, poštenja radi podsjetimo, preuzeo i Most. Što se u međuvremenu promijenilo? Je li SDP proveo dubinsku lustraciju i lišio se komunističkih prebjega i njihova potomstva? Je li se Partija javno pokajala za stotine tisuća mrtvih i protjeranih, je li se obvezala vratiti svu otetu imovinu?
No ako si voljan odabrati SDP povrh HDZ-a za koje cijelo vrijeme tvrdiš da su isti, onda imamo logički, odnosno vrijednosni problem. Jer ako pristaješ uz korupciju, onda barem pristani uz „domoljubnu“ korupciju. Svatko tko je glasao za „Možemo“ je pristao da ta stranka koalira sa SDPartijom, jer su obje protuhrvatske i protukršćanske. Most je, pak, stvarao i gradio drukčiju sliku o sebi; onu konzervativizma i suverenizma.
Ovakav „zaokret“ Mosta je od strane pojedinih analitičara dugo predviđan i najavljivan, ali se prikladno smještao u rubriku teorija zavjere, za potrebe što boljega rezultata na parlamentarnim izborima.
Čini se da se među krojače političkog djelovanja i definiranja Mosta vratio Ivica Relković, koji je 2015. godine zagovarao da Most i SDP predvođen Zoranom Milanovićem formiraju vladu. Relković zastupa stav da je velika koalicija bez HDZ-a optimalno rješenje, što bi trebalo biti očito, ali opozicija to ne želi ni uzeti u obzir, mahom zbog neslaganja u svjetonazorima, što ne bi ni trebalo biti fokus takve koalicije.
U Mostu bi se trebali zapitati treba li im netko tko ih je skoro došao političke glave prije ugrubo deset godina? Floskule o ideološkom moratoriju slušamo već neko vrijeme, no te floskule nisu polučile izborni rezultat za Most, već su to činili politički konzervativizam i suverenizam.
Most na političkoj sceni opstoji već desetljeće te se nakon duljeg lutanja napokon ideološki profilirao. Isto tako, Most je opstao na političkoj sceni upravo zbog toga što se otarasio veleumova poput Relkovića i njegovih bliskomišljenika, koji su iz mržnje prema HDZ-u spremni na sve, pa i izdaju temeljnih konzervativnih vrijednosti koje njeguje Mostovo biračko tijelo.
Očito nisu ništa naučili iz iskustva sa Zoranom Milanovićem 2015. godine. Pozivanje na koaliciju sa SDPartijom, odnosno rušiteljem ustavnoga poretka Zoranom Milanovićem 2024. godine ne će imati drukčiji ishod. Osim što ne će uspjeti, dovest će do potpunoga gubitka vjerodostojnosti i za posljedicu imati da više od deset godina muke i rada bude bačeno u vodu, doslovno utopljeno u „rijekama pravde“.
Tko s Milanovićem liježe, budi se (politički) mrtav, da budemo slikoviti. Sudjelovanje u političkoj anarhiji pod egidom borbe protiv HDZ-ove korupcije, destabilizacija vlasti u delikatnim geopolitičkim trenucima, podrivanje ustavnoga poretka RH, ali najvažnije, izdaja suverenističkih, konzervativnih i kršćanskih vrijednosti – sve će ovo Mostovi birači honorirati na sljedećim izborima – koji će u slučaju da SDP, Možemo i Most uspiju, biti mnogo skorije no što se misli.