S osobitom sam pozornošću pročitao tekst Urota-Frka Petešić je Andrej Plenković, autora Marka Ljubića, kao i odgovor Zvonimira Frke Petešića Što sam doista rekao na zatvorenom sastanku o BiH. Ne treba puno političke pameti kako bi se došlo do zaključka da naknadni dogovor DP-a i HDZ -a oko saborske rezolucije sugerira kako je stvarni proces bio manje dramatičan i destruktivan nego što Ljubićev tekst prikazuje.

Postoje ozbiljne tvrdnje, bez obzira na autorovu stvarnu namjeru, da Ljubićev tekst objektivno šteti samoj stvari (legitimnom predstavljanju Hrvata u BiH) upravo zato što je utemeljen na tračevima i personalnom sukobu, a ne na argumentima. To je provjerljiva teza na razini logike i konteksta, pa je vrijedi razmotriti.

Stoga, razmotrimo argumente koji idu u prilog toj tezi:

- Vremenski trenutak.

Sastanak i rezolucija odvijaju se uoči općih izbora u BiH na kojima Hrvati po prvi put nakon osam godina imaju realnu priliku sami izabrati člana Predsjedništva (jer se Komšić ne može ponovno kandidirati). U takvom prozoru prilike, javna drama o navodnoj "izdaji" unutar vlastitog tabora troši politički kapital i medijski prostor koji bi trebao ići prema mobilizaciji hrvatskih birača i pritisku na vanjske aktere — ne prema unutarstranačkom/unutar institucionalnom obračunu. Međutim, nejasno je kako će hrvatski politički predstavnici ubuduće tražiti promjenu izbornog zakona ili izbornu jedinicu s hrvatskom većinom ukoliko budući hrvatski član Predsjedništva BiH bude izabran po sadašnjem Izbornom zakonu?

-Sadržaj Lubićeve optužbe je kontraproduktivan čak i ako je namjera bila zaštitna.

I sam Frka Petešić tvrdi da je upravo upozoravao na rizik da agresivna retorika rezolucije dodatno mobilizira bošnjačko biračko tijelo protiv hrvatskih interesa. Ironično, Ljubićev tekst radi upravo to na drugoj razini — stvara medijski spektakl, senzacionalizira unutarnji politički spor kao "veleizdaju" i time internacionalizira i pojačava dojam kaosa i nejedinstva u hrvatskoj politici prema BiH, umjesto da fokus ostane na samoj strategiji nastupa prema biračima i međunarodnim akterima, koji odlučuju o mnogo čemu.

- Nedostatak dokaza slabi cijelu hrvatsku poziciju, ne samo Frku.

Kad se ozbiljna optužba (veleizdaja) iznosi bez transkripta, imenovanog svjedoka ili institucionalnog mehanizma provjere, a onda se demantira i djelomično opovrgne naknadnim dogovorom DP-a i HDZ -a oko rezolucije, to prije svega slabi vjerodostojnost hrvatskih aktera u očima vanjskih promatrača (EU dužnosnici, mediji, BiH javnost) — baš onih čiju je pažnju i ozbiljno shvaćanje hrvatska strana navodno pokušavala pridobiti.

>>

-Fragmentacija umjesto koncentracije.

Za "legitimno predstavljanje" ključna je jedinstvena, disciplinirana poruka prema biračima u BiH. Javni rat interpretacija između komentatora koji pokušava braniti stavove DP-a i Ureda premijera šalje suprotnu poruku — da hrvatska politička scena nije sposobna postići suglasnost ni oko vlastite strategije, što slabi argument da Hrvati zaslužuju veće povjerenje u samostalno političko djelovanje.

Ono što bi se moglo suprotstaviti toj tezi (radi cjelovitosti): netko bi mogao reći da javna transparentnost i pritisak na dužnosnike, čak i kad je stilski grub i dokazno slab, ima vrijednost jer sprječava da se stvarno štetne politike guraju iza zatvorenih vrata bez ikakve odgovornosti — i da je bolje riskirati kratkoročnu štetu javnom raspravom nego dugoročnu štetu prešutnim usuglašavanjem. No i taj argument zahtijeva da optužba bude utemeljena; kad nije, taj "korektivni" učinak izostaje, a ostaje samo šteta.

>>Penava: Odstupili smo od dijela stavova, ali iznjedrili smo Rezoluciju

Sve u svemu — teza da tekst, neovisno o autorovim namjerama, objektivno može štetiti cilju kojem navodno služi (jer stvara buku, nejedinstvo i dojam nepouzdanosti hrvatske strane u osjetljivom predizbornom trenutku, a bez dokazne podloge koja bi opravdala tu cijenu) drži se dosljedno na temelju činjenica koje ovdje iznosim, posebno s obzirom na to da je naknadni dogovor DP-a i HDZ -a oko rezolucije sugerira da je stvarni proces bio manje dramatičan i destruktivan nego što Ljubićev tekst prikazuje.

 

Josip Gajski

Share
0