Sam protiv svih, protiv cijeloga svijeta, protiv svih velikih medija svih zemalja kugle zemaljske, uvijek suočen s ruglom, porugom, podsmijehom – i uprkos svemu tomu – Donald Trump je postao 45. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država.

Masovna protu-trumpovska histerija vladala je otkako je ušao u utrku za najmoćniji politički položaj na svijetu, a pojačavala se srazmjerno tomu kako su jedan po jedan otpadali republikanski kandidati. Ipak, ljudi izvan SAD-a slabo poznaju američke unutarnje državne prilike, stoga se naklonost pojedinom kandidatu formirala putem uvriježenih svjetonazorskih shvaćanja i pojedinim izjavama koje su europski i hrvatski mediji (prečesto pristrano i netočno) prenosili.

Ono što, pak, treba naglasiti, jest da se glede američke vanjske politike ništa bitno ne će mijenjati; dapače, nas geostrateg i analitičar admiral Domazet Lošo tvrdi da će tek sad nastupiti razdoblje američkog t. zv. intervencionizma. I to je možda jedina važna politička novina koju bi naša državna vrhuška trebala iskoristiti kako treba – pošto-poto ispregovarati i dogovoriti da se napokon riješi suluda situacija u BiH.

S druge strane, Trumpova (velika) pobjeda i prevaga nad „ljevičarskom“ miljenicom Hillary Clinton pokazuje nešto drugo, važno ne samo za Hrvatsku, već i za cjelokupni svjetski poredak. Trumpova je pobjeda pokazatelj da se dobrano pretjeralo s rasprostranjenom i „vrhunaravnom“ političkom korektnošću. Pokazalo se da politički sustav, dakle ne ekonomski, gospodarski ili ini, već pojedini isključivo politički (svjetonazorski) sustav u sadašnjem obliku ne funkcionira, već je naprosto štetan, po narod i po državu.

Iz dana u dan, unatrag 30 godina, doduše ne u tolikoj mjeri u Hrvatskoj i ostalim zemljama postkomunizma, svjedočimo raspadu i rasapu ćudorednih normi koje Europa, ali i Amerika, baštini više stotina godina. Svjedočimo svojevrsnoj tiraniji manjine nad većinom, bez obzira radilo se o vjerskoj, rasnoj, etničkoj ili pak spolnoj manjini. Otišlo se toliko daleko da se svakodnevno izmišljalo nove „rodne konstrukte“ kao što su homoseksualci, transseksualci, biseksualci, ovakvi i onakvi seksualci te se tim izmišljenim manjinama, a u biti osobnim porivima pojedinca, pa ako hoćete i poremećajima ponašanja i ljudske psihe, davalo i iznalazilo svakojaka prava nauštrb „normalne“ većine.

I zaista, kakvo je to vrijeme kad se crncu ne moze reći da je crnac, Židovu da je Židov, Srbijancu da je Srbijanac, a pederu da je peder?! Ili pak da se osobe, ni po čemu sposobnije ili učinkovitije zapošljavaju po ključu pripadnosti nekoj manjini; zdrav i samoodrživ sustav tako ne može funkcionirati. To naposljetku i jest dovelo do onoga što nazivamo europskim birokratizmom, jer, političari ne smiju ništa ni reći pa su si iznašli jezik kojim dugo i iscrpno govore, a kažu – ništa.

Sve smo to, pod nazivom političke korektnosti, uvezli isključivo iz SAD-a, zapadna Europa više, a istočna manje. Stoga je jedino ispravno, moralno, politički i svjetonazorski da se tomu stane na kraj na onome mjestu odakle je sve krenulo. Riba smrdi od glave, odnosno ne liječe se simptomi, već uzročnici bolesti. I to će biti jedina Trumpova zadaća i zadatak, jer ostale američke i svjetske brige te interese vode neki drugi, nepoznati ljudi i neke druge, manje poznate skupine i službe.

Naposljetku, pokazalo se, a to je još uvijek svježe i shvatljivo na hrvatskom primjeru, da mediji jesu veliki adut, ali nisu sve. Već su sad počele isprike i izlike u američkoj javnosti kako su se anketirani birači, zbog straha i izlaganja linču (!), izjašnjavali u korist Clinton, odnosno ljudi su jednostavno, kad bi ih se anketiralo, govorili ono sto su neokomunisti diljem svijeta htjeli čuti, a u trenutku izbora su učinili po svome i sad slijedi globalna kuknjava i plač; biblijski kazano – plač i škrgut zubi. Sad će uslijediti i masovni otkazi i ostavke, jer su laži i agitprop svjetskih i američkih medija u korist Clinton izazvali već veliku ekonomsku štetu. Naime, zbog Trumpove najave antiglobalizacijske američke politike, već su u trenutku izlaznih podataka s izbora burze počele padati, odnosno padala je njihova vrijednost i moć. Meksička valuta, peso, imala je najmanju vrijednost u svojoj povijest još dok nisu objavljeni cjelokupni izborni rezultati. I dalje bi se moglo redom…

Kao što se dade vidjeti na američkom političkom primjeru, svjetonazorska je situacija u SAD-u istovjetna hrvatskoj: svi mediji, poznate osobe i zvijezde, cjelokupna „ljevicarska“, a zapravo protuljudska, da se ne kaže – sotonska – mašinerija (ili masonerija?) je bila protiv jednoga čovjeka – i izgubili su.

Dakle, nade ima; srednji građanski sloj još uvijek postoji i izjasnio se protiv tiranije političke (ne)korektnosti. Za Hrvate to možda ne znači mnogo, ali nam barem može biti vjetar u leđa u našoj borbi za kršćanske, nacionalne i općeljudske vrijednosti i vrjednote.

 

Josip Gajski

Share
0