U Bosni rat nije ni približno završen, samo je prekinut i očito odgođen jer se stare netrpeljivosti nisu ugasile a politički ciljevi redefinirali. Povrh starih smutnji i mržnji u "zemljici" Bosni se pojavila nova činjenica od nekoliko tisuća ISIL-ovih ekstremista!

         U javnom diskursu sve se otvorenije govori da je srpsko-srbijanski politički sustav u BiH vezan za Beograd i preko srbijansko-ruskog savezništva dopire do Putinove Moskve. Isto tako kreatori teza o „agresivnim susjedima“ uvjeravaju javnost i svjetske političare da hrvatski narod u BiH vezan za Zagreb, a preko Zagreba za NATO i Washington.  

Međutim, što je s trećom sastavnicom postdaytonske BiH, onim koji svoje ishodište i odredište ima u Ankari (MIT, turska obavještajna služba), Teheranu (16 službi) i Rijadu, što s Bošnjacima koji svoju domovinu ne vide u Europi, nego na Bliskom istoku? Ključno je pitanje kakvi su njihovi ciljevi po druga dva konstitutivna naroda u BiH, po neposredno susjedstvo i po buduću sigurnosnu arhitekturu Europe? Odnosno kakva je budućnost Bosne i Hercegovine?

          Zapadne službe otvoreno upozoravaju da u BiH tajno djeluje preko tisuću obavještajnih agenata iz islamskih zemalja?! BiH je prošle godine protjerala dva iranska diplomata, ali to je bacanje prašine u oči s obzirom na sigurnosno-obavještajnu situaciju i na iranski obavještajni aktivitet u BiH. Prema informacijama zapadnih službi po BiH vršlja 650 pripadnika iranske, ali i obavještajnih službi još nekih islamskih zemalja. Obavještajne službe BiH navodno raspolažu s još 330 imena stranih obavještajaca.

         Cijela priča vuče korijenje još iz razdoblja prije rata u BiH kad su iranske vlasti krenule uspostaviti posebno dobre odnose sa Strankom demokratske akcije (SDA) koju je tada vodio Alija Izetbegović, a danas je vodi njegov sin Bakir, po drugi put izabran u Predsjedništvo BiH. Iran je tada odmah ponudio svoje vojne i obavještajne usluge bez obzira što je riječ o šiitskoj državi, dok su bosanski muslimani suniti.

Vjerski antagonizam odmah je bio potisnut u korist geopolitičke prigode. Teheran je naime  shvatio da mu se pruža povijesna prigoda da u srcu Europe uspostavi obavještajno-operativne ćelije preko kojih bi mogao kontrolirati svoje operacije ne samo u BiH nego i u zapadnoj Europi. U tom se planu našla i Republika Hrvatska pa je Iran vrlo brzo priznao hrvatsku samostalnost i suverenitet te na Pantovčaku otvorio svoje veleposlanstvo s nesrazmjerno velikim brojem diplomatskog osoblja.

         Osim toga, u Republici Hrvatskoj je tada bila uspostavljena široka mreža „humanitarnih“ organizacija koje su nudile pomoć velikom broju izbjeglica, prije svega Bošnjacima iz BiH. Ubrzo se pokazalo da je većina tih organizacija bavi isključivo obavještajnom djelatnošću pa je Vlada RH većini tih organizacija ukinula odobrenje za rad. Ipak je dio njih ostao aktivan i povezan s operacijom naoružavanja Bošnjaka (1994. godine) iranskim oružjem. Uz prešutnu suglasnost hrvatskih vlasti u toj operaciji sudjelovao je i Galbraith, tadašnji američki veleposlanik u Hrvatskoj. Danas broj  prijavljenih iranskih  diplomatskih predstavnika u Hrvatskoj srazmjeran je diplomatskoj aktivnsti.

             Zanimljivo je da Iranska obavještajna služba danas u BiH gradi i održava snažne odnose s vehabijama/selafijama u Gornjoj Maoči iako su im oni u bliskoistočnoj regiji neprijatelji.

           Nakon što je rat u BiH (privremeno) završio Daytonskim sporazumom, Iranska tajna služba nastavila je s aktivnošću prebacujući se na kulturu i religiju dočim najvažniji punktovi Iranske revolucionarne garde su znanstveni institut „Ibnn Sina“ i Perzijsko-Bosanski koledž, otvoren 1999. godine u Ilijašu, dok pripadnici obavještajne skupine Vevak djeluju diplomatskim kanalima. Cilj je bio i ostao jasan: maksimalno ojačati bošnjačku komponentu u BiH kako bi preko nje ojačali svoj utjecaj u BiH. U tom smislu posebno je važna linija prema Beču koji je postao ključna točka djelovanja islamskih radikalnih akcija u tom djelu Europe.

I makar zbog tajnosti operacije „Slobodna Bosna“ nije uspjela doznati identitet tajanstvenog iranskog „diplomate“ na privremenom radu u Sarajevu, a čija se nazočnost dovodi u izravnu vezu s terorističkim akcijama širom svijeta, činjenica je da je angažman obavještajne službe Iranske revolucionarne garde  u BiH već odavno demaskiran. U BiH su, naime, nazočne dvije iranske obavještajne službe: prva djeluje pri tamošnjem Ministarstvu sigurnosti i informiranja (MOIS), a druga je obavještajna služba Iranske revolucionarne garde (IRCG). I dok MOIS, kojim u BiH rukovodi Abolghassem Rafie Parhizkar, prema pouzdanim procjenama ima i zavidan broj operativaca, a koji stižu iz Austrije (njihovo regionalno središte), obavještajna mreža IRCG-a neusporedivo je veća budući da su za dugogodišnje nazočnosti u BiH izgradili kvalitetnu infrastrukturu i računa na nemali broj domaćih suradnika i simpatizera.

            U tom kontekstu treba objasniti da se glavna aktivnost IRCG-a odvija posredstvom ili pod krinkom brojnih iranskih nevladinih organizacija među kojima su najznačajnije humanitarne udruge Birds, Obnova i Most prijateljstva, kao i Naučno-istraživački institut Ibn Sina, Perzijsko-bosanski koledž, Fondacija Mulla Sadra i iranska televizija Irib. Također je znakovito da se unatoč otežanom financiranju, koje je nastalo kao posljedica strožijih međunarodnih sankcija prema Iranu, novaca za rad spomenutih organizacija, barem posljednjih godina nije manjkalo. Novac stiže preko Iranskog veleposlanstva u Sarajevu, odakle se posljednjih mjeseci najavljuju nove investicije: velebna rezidencija iranskog veleposlanika Gholamreza Yousefija kupljena za dva milijuna KM, pa je pokrenut projekt izgradnje nove zgrade fakulteta Perzijsko-bosankog koledža u Ilijašu i započeti pregovori o otvaranju tri nove tvrtke. Istodobno su se Iranci pokazali i kao iznimno gostoljubivi domaćini o čijem trošku svake godine u tu državu otputuje desetine Bosanaca/Bošnjaka na „usavršavanje Farsi jezika“. Organizaciju odlaska, kao i troškove boravka pa čak i školovanje bošnjačkih studenata u Iranu formalno pokriva Naučno-istraživački institut Ibn Sina.

             S druge su strane časnici IRGC-a izravno nadziru organizaciju i odlazak  Bošnjaka   na međunarodne konferencije Foruma islamskog buđenja. Takve se konferencije održavaju periodično, s ciljem promocije što boljeg imidža Irana u svijetu. Na ta putovanja u Iran do sada su najčešće išli umirovljeni generli Armije BiH, književnici i službenici Islamske zajednice koje iranska ambasada u Sarajevu i njihove vjerske organizacije izdašno pomažu. Upravo je Ambasada Irana u Sarajevu najznačajniji financijer Udruženja za zaštitu tekovina rata u BiH, a udrugu vodi umirovljeni general Armije BiH, Fikret Muslimović, čija su česta prijateljevanja s operativcima IRCG javna stvar.

          Šef IRCG.a u Sarajevu je Hamzeh Doolabi, njegov zamjenik je Jadidi Afsaneh, a najbiliži su suradnici Shir Del Ali Asghar, Ali Akbar Dadrasi Iranji i Abouyasani Ramezanali, nominalno samo službenici u Veleposlanstvu. Pored njih, smatra se da su obavještajnoj službi IRCG-a bliski doskorašnji direktor Naučno-istraživačkog centra Ibn Sina, Soleimani Amiri Mohammed Bagher, njegov zamjenik Abassi Valadi Mohammad Hossein, savjetnik direktora Abedpour Soeid, direktor iranske televizije Irib Romin Mansouri.

Direktor Perzijsko-bosanskog koledža, Mohamed Jafer Zarean i još nekolicina čelnika iranskih humanitarnih organizacija, kojima je zajedničko da je njihova službena (registrirana) djelatnost svedena na neprepoznatljivi minimum. Podsjetimo da je ranije, na internetskim portalima iranske oporbe (koja djeluje daleko od Irana), objavljeno da je sarajevski institut Ibn Sina glavno sjedište Iranske revolucionarne garde za Balkan. Osim navedenih „humanitaraca“, u BiH u posljednjih mjeseci pristiže i sve veći broj iranskih „biznismena“ koje zanima regestracije privatnih tvrtki.

Ranije je u medijima objavljeno da je onemogućen pokušaj otvaranja podružnice iranske Mellat banke u BiH (ista se zbog financiranja iranskog nuklearnog programa nalazi pod sankcijama Vijeća sigurnosti UN). Prošle je godine u sarajevskom naselju Hrasno otvorena iranska tvrtka „Star commercial company“. Ta je tvrtka registrirana za poslovni menedžment i konsalting, a kao direktor i osnivač navedeni su Rezaei Pour Mohammad Reza, Najafzadeh Hossein i Ranjbar Abdollah, oni isti koji su u Sarajevu pokušali otvoriti predstavništvo Mellat banke.

 Budući da nema službenih podataka o poslovanju Star commercial company, postoji opravdana sumnja kako je i ova tvrtka, kao i mnoge čije se otvaranje najavljuje, osnovana s ciljem da olakša poslovanje iranskim tvrtkama koje su opterećene međunarodnim sankcijama, tj. da im se omogući lakši prodor na europsko tržište.

Osnovano se sumnja da je nakon Fikreta Muslimovića, iranska obavještajna zajednica u BiH uspostavila suradnju s vođom vehabija iz Gornje Maoče, Nusretom Imamovićem. “Slobodna Bosna“ je prije mjesec dana objavila vjest da su BiH vlasti u samo prvih pola godine odobrile ulazne vize za 200 iranskih biznizmena, od kojih većina u BiH nije prije imala nikakve poslovne kontakte. Samo nekoliko dana poslije, BiH izdanje srbijanskog dnevnika „Press“ objavljuje podatak o dolasku 200 iranskih agenata u BiH. Novinari „Pressa“ tvrde da su operativci Iranske revolucionarne garde u BiH stigli s opasnim namjerama čvrstog povezivanja s vehabijama u Gornjoj Maoči. S Nusretom Imamovićem sastali su se dvojica iranskih operativaca koji u BiH borave kao „kulturni djelatnici“ – Hamid Raughani i Sohrab Jadidi, za koje smo ranije objavili da se sastaju s nekoć najutjecajnijim vojnim obavještajcem Fikretom Muslinovićem.

          U sklopu Fondacije Mulla Sadra otvorena je ilegalna vjerska škola. Uz Naučno-istraživački institut Ibn Sina i Iranski kulturni centar, svakako je najvažnija „nevladina“ institucija Fondacija Mulla Sadra, Fondacija je službeno pokrenuta 2003. godine u Sarajevu. Formalno se bave prevođenjem, izdavanjem knjiga vjersko-filozofskog sadržaja te organiziranjem seminara i znanstvenih skupova, znanstvenih putovanja za profesore i ulemu. Fondacija se financira iz iranskog vjerskog sjedišta Qoma, a dužnost direktora već duže vrijeme obnaša Shayh Akbar Eydi koji među Irancima u BiH uživa velik autoritet.

Iz izvora bliskih Islamskoj  zajednici u BiH procurila je vijest da je u sklopu Fonacije Mulla Sadra otvorena ilegalna visokoškolska vjerska ustanova. Premda nije registrirana i nema odobrenja za rad od nadležnih BiH institucija, niti Islamske zajednice u BiH, jer promovira i širi šiitska vjerska  učenja. Znakovito je da učenici te škole nisu samo BiH građani nego i đaci/studenti susjednih zemalja.

Smjer kretanja Bošnjaka pod političkim vodstvom SDA i Bakira Izetbegovića je više nego jasan. Sve je očitije da oni sve otvorenije postaju trojanski konj islamskog fundamentalizma u BiH i Europi. Svima je to već jasano i nema više većih nepoznanica.

Činjenica je da se Sarajevo na svaki način  „zazelenilo“ - suspendirana je proslava sv. Nikole i Božića, a za doček Nove Godine zabranjeno je točenje alkohola. Sada se petak pokušava proglasiti neradnim da bi se islamski vjernici mogli posvetiti molitvi. Sve to ukazuje na galopirajuće uvođenje šerijata na pravno uređen prostor gdje postoje i Ustav i zakoni, na teritorij Federacije BiH.

Istovremeno se od samog bošnjačkog vrha čuju negativne ocjene o federalizaciji Federacije BiH ili dvoentitetske BiH, čija su dva entiteta skoro u konfederalnom odnosu.

       

Nastavlja se...

 

V. Ljubanić

Share
0