U nedavno objavljenim „intelektualnim vježbama za strateško planiranje“ njemačka socijaldemokratska zaklada Friedrich Ebert ponudila je pet mogućih scenarija za ulazak Bosne i Hercegovine 2025. godine u Europsku uniju.

U prvom scenariju, koji podrazumijeva očuvanje sadašnjega ustroja, BiH se može do 2025. nadati tek statusu kandidata za članstvo. Po drugom scenariju predviđa se uspostava funkcionalne decentralizirane države, koja bi profunkcionirala tek nakon provedbe znatnih ustavnih promjena uz potporu međunarodne zajednice. Zaklada smatra kako bi u tom slučaju BiH mogla računati na punopravno članstvo u EU, jer bi postala država s vladavinom prava i rastućim gospodarstvom. U trećem scenariju, kojeg naziva, funkcionalnom centraliziranom državom, Zaklada također vidi BiH 2025. godine kao članicu EU. Taj bi se model mogao razviti nakon dramatičnih zbivanja sredinom ovog desetljeća, u kojima bi poslije unutarnjih nasilnih sukoba međunarodna zajednica vojno i politički intervenirala te ojačala središnja tijela vlasti i pojednostavila postupak donošenja odluka, što bi, kako drže, osiguralo i provedbu svih potrebnih reforma. Četvrti scenarij nazvan je "ponovno regionalno povezivanje" kojim je predviđeno da BiH do 2025. godine također postane članicom EU, no tome bi prethodilo jače političko i gospodarsko povezivanje svih država zapadnoga Balkana nakon odbacivanja svih nacionalističkih ideologija koje su ranije dovele do podjela.

Novi pristup u regiji usmjeren na povezivanje, kako se procjenjuje, dao bi i jači zamah integrativnim procesima u samoj BiH. Peti pak scenarij predviđa kako BiH do 2025. ne će ni postojati, a članice EU eventualno bi mogle postati tri etničke države koje bi nastale na njenim razvalinama nakon novih oružanih sukoba. I u tom scenariju predviđena je vojna i politička intervencija međunarodne zajednice, no uz njenu spoznaju da se BiH ne može očuvati te da ju je najbolje podijeliti na tri dijela. Intelektualne vježbe njemačkih zakladnika pokazuju koliko je još uvijek nestabilan položaj država nastalih raspadom bivše Jugoslavije, jer velike sile očito nisu sadašnjom raspodjelom zadovoljile svoje interese.

Kao vanjsku manifestaciju jedne od nastupajućih strategija treba gledati i u vidu sve snažnije rehabilitacije četništva u Srbiji, ali i među srpskom manjinom u Hrvatskoj, čija se promidžba preko zagrebačkoga tjednika Milorada Pupovca „Novosti“ financira iz hrvatskoga državnog proračuna, što bi trebalo značiti da fašistički ratni zločinac Draža Mihailović i u vrhovima hrvatske vlasti ima znatan broj svojih pristaša.

Nu to je tek jedan od elemenata što ih je srpska strategija iz nacrta Novoga Memoranduma uspjela realizirati u Hrvatskoj, a najave poništenja Zakona o ništetnosti te moguće povlačenje hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije, samo su dio taktičkih igara, u kojima se zahvaljujući presudama Haaškoga suda za bivšu Jugoslaviju relativizira odnos između agresora i žrtve, što potvrđuje i izjava glavnoga tužitelja Serge Brammerza, koji je odluku Hrvatskog sabora o ništetnosti srbijanskih i zakona JNA na području Republike Hrvatske ocijenio „nesretnim razvojem događaja i preprekom regionalnoj suradnji“.

Njemački stratezi iz zaklada Friedrich Ebert, koji su razrađivali moguće inačice bosanskohercegovačke budućnost, u svom četvrtom scenariju bosanskog ulaska u Europsku uniju navode mogućnosti ponovnoga regionalnog povezivanja svih država zapadnog Balkana, a koje bi se ostvarilo odbacivanjem, kako ističu, nacionalističkih ideologija koje su dovele do podjela.

Predaleko bi nas odvela analiza stereotipnih Ebertovih tvrdnja o raspadu nasilne jugoslavenske komunističke države, koja se raspala istoga trena kad su raspisani i višestranački demokratski izbori, a upravo to pravo izbora htjele su spriječiti Srbija i JNA pa su i počinile agresiju na Hrvatsku, BiH i Kosovo. Nu bez obzira na stereotipno gledanje njemačkih zakladnika, njihov nacrt budućnosti potvrđuje kako je u međunarodnoj politici, premda je Hrvatska članica NATO-a te zemlja sa završenim pregovorima s EU, još uvijek žilav t. zv. zajednički pristup svih zemalja zapadnog Balkana EU.

Zato i ne čude upozorenja Hrvatskoj iz Bruxellesa kako „Velika Britanija, Nizozemska i Finska ne će početi postupak ratifikacije hrvatskoga pristupnog ugovora sve dok se ne uvjere da Zagreb korektno ispunjava svoje obveze”, što bi mogla biti i svojevrsna naznaka novih ucjena oko punopravnog članstva Hrvatske u EU. Ispunjavanju pak obveza očito se opiru i neki ministri u hrvatskoj Vladi, koji smatraju da bi trebali biti članovi Nadzornoga odbora u Ini, čemu se protivi Bruxelles, a što bi moglo imati i negativan predznak u travanjskom izvješću Europske komisije o Hrvatskoj.

Poigravanje ratifikacijom hrvatskoga pristupnog ugovora, što očito svojim stajalištima o članstvu ministara u nadzornim odborima podupiru potpredsjednik Vlade Radimir Čačić i ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić sukladno je politici Dejana Jovića, inače glavnoga analitičara predsjednika Republike Ive Josipovića, koji se zalažu za zajednički ulazak zemalja bivše Jugoslavije u Europsku uniju.

Negativno izvješće EK o Hrvatskoj moglo bi doista usporiti ratifikaciju hrvatskoga pristupnoga ugovora u parlamentima zemalja članica EU, što bi na nekoliko godina moglo odgoditi i ulazak Hrvatske u EU. Stvaranje preduvjeta za zajedničku balkansku burzu u Sarajevu te sve snažniji poticaji za ubrzanim otvaranjem pregovora Srbije s EU, uz istodobno usporavanje hrvatskoga ulaska, moglo bi Hrvate vratiti u pakao nekadašnje SFRJ, koju su mogli napustiti samo uz silne ljudske i materijalne žrtve.

Mate Kovačević