Dostavljam vam fotografije spomenika na groblju u Borovu selu i srpskom vojnom groblju "Aleja" u Vukovaru, podignutim u čast srpskoj vojsci Krajine (agresorima i kolaboracionistima), a neki su od njih osuđeni za najteži oblik oružane pobune protiv Republike Hrvatske i sudionici su zvjerskih zločina nad pripadnicima hrvatske specijalne policije.

Kao Hrvat i građanin Hrvatskog podunavlja, nakon golgote koju smo proživjeli 1991., te nakon osuda našim generalima u Hagu, ne mogu se pomiriti sa činjenicom da se u našoj zemlji odaje počast istim onima koji su je rušili, palili i ubijali i koji su prouzročili mnogobrojne tragedije 90-ih tjekom njihove borbe za "otadžbinu", te da isti oni "lojalni hrvatski građani" koji svake godine odaju počast tim borcima za otadžbinu od nas povratnika očekuju da ravnodušno prihvatimo njihovo veličanje i sječanje na uspomenu srpske oružane pobune u Hrvatskoj, te da i to bude jedan od temelja izgradnje bolje budučnosti, suživota i međunacionalne tolerancije. Nije li to jedno veliko licemjerje, provokacija i bezobrazluk temeljen na nedosanjanim snovima iz ranih 90-ih.

Uskoro se obilježava jedna tužna 20. obljetnica mučkog masakra nad hrvatskim policajcima 02. svibnja 1991. godine u Borovu selu. Očekivano će političari, ministri i tužiteljstvo opet pričati o tome kako za taj zločin nije nitko odgovarao i kako se neumorno radi na procesuiranju krivaca. Pa kad već ne mogu ili ne smiju procesuirati odgovorne, barem neka se spriječi velikosrpsko veličanje počinjenog zločina, te neprestano izjednačavanje žrtve i agresora.

Stoga Vas molim da kroz priložene fotografije, barem upoznate hrvatsku javnost sa jednom drugačijom interpretacijom Domovinskog rata prema kojoj očito nije dovoljno počiniti zvjerska ubojstva za "otadžbinu", nego i veličati krvnika, a žrtvu omalovažiti.

Snimljene fotografije govore same za sebe.

Petar Sović