Pregovori s EU-om ulaze u najkritičniju fazu, kažu nema više odmora ni nedjeljom za naše zabrinute i umorne EUropske birokrate, odnosno ''političare''. EU šalje poruku kako, zamislite, ''korupcije još ima''. Unatoč svim silnim pohvalama, za ''dostignuća''.

Zabrinuti Zoran Milanović, s pravom je ustvrdio kako se ''najvitalniji dio populacije protivi ulasku RH u EU'', te da pridruživanje smatra izdajom, prevarom, prodajom. Zoran se čudi, prevaljujući svu krivnju, naravno, na vladajuće. Ali Zoran dobro zna kakva se politika vodi već 11 godina i na koji način.

Milanović i predobro zna da državni tajnik za EUropske integracije, Andrej Plenković, iznosi lažno zabrinjavajuće podatke, kada kaže da je potpora ulasku RH u EU rekordno – niska, s tobože 44.6 posto. Svih ovih godina,  recimo od Sanadera naovamo, podrška nikad nije prešla 30 posto, po Eurobarometru, kojeg provodi – Europska Unija. Ugledni Gallup je u prosincu prošle godine izmjerio 29%, dva dana nakon objavljenih 53%, neke ''lijeve'' ankete koja očito, kao i sve vladi sklone, ili množi podršku EU-u s 2, ili pridodaje tzv. 'neodlučne' EUropskoj podršci, ili rabi tko zna koju 'naprednu' matematiku, sve u svrhu točnog 'informiranja'.

Ali što su Eurobarometer ili Gallup za našu domaću pamet – lokalne anketare, obdarene supermatematčkim sposobnostima? Svjesni su naši vrli ministri, činovnici i dočinovnici kako je narod – ipak – svjestan svega. Svega čega se i boje. Ministar poljoprivrede Čobanković priznao je dogovor Hrvatske i EU-a da se ne objavljuje sadržaj dovršenih poglavlja u pregovorima. Šef izaslanstva EU-a u RH Vandoren nije upoznat s takvim dogovorom, ali kaže da ''Hrvatska treba odlučiti koje informacije trebaju biti dostupne građanima''.

Nakon 11 godina podcjenjivanja i ucjenjivanja, EU bi trebala ponuditi nešto bolje, mnogo bolje. Naravno, trebala bi, kad bi imala što. Državljaninu RH koji sve to prati i vrlo dobro razumije, posve je jasno kako EU zatvara oči na medijsko i političko jednoumlje koje joj ide u prilog, dočim pritisci i ucjene nemaju kraja radi li se o slamanju otpora, bilo u političkom bilo u ekonomskom sektoru. Tada kada treba dolaze emisari vrlo jasnih stavova o tome što RH smije, a što ne; što mora, a što ne. I sve je to apsolutno i bezuvjetno, već više od 10 godina.

EU drži hrvatski narod topovskim mesom, i prekomjerno ga granatira, već čitavu dekadu plus, podcjenjujući ga pa i prezirući njegovu moć shvaćanja, njegova prava, njegove sposobnosti pa i njegovu 'inteligenciu'. S druge strane, neprekidnim ucjenama i pritiscima s prezirom gleda na hrvatsku snagu i moć otpora.

Milanovićeva 'zabrinutost' absolutno je zakašnjela, ako je iole iskrena, ali i u ovom je času potpuno krivo tempirana i pogrešno adresirana. Ona zapravo cilja na skretanje odgovornosti, s preusmjeravanjem eventualnih zasluga za ULAZAK, na brod oporbe koja je, naravno, čitavo to vrijeme, na pravom, EUropskom kolosjeku, ali bi sve to bila obavila znatno elegantnije i pravodobno...

Šef SDP-a, međutim, gleda činjenicama u oči, shvaćajući da je la comedia finita. Ali svejedno i dalje pokušavajući stvar zamagliti, te omotati nešto (što sam priznaje da vonja) u fini svjetlucavi omot nepoznatog sadržaja, i nuditi ga i dalje hrvatskom biračkom tielu. Pa i istom tom ''najvitalnijem'' dielu, koji unatoč svom medijskom teroru i bjesomučnoj propagandi, eto, ipak nekim čudnim slučajem igre ne shvaća – u čemu leži čar, EUropskog paketa, osim što RH gubi sve što je u Domovinskom ratu krvlju izborila, ispred svega suverenitet, odnosno Slobodu.

Da, činjenica je kako više od 50% Hrvata jako dobro shvaća da ulaskom u EU Hrvatske ubrzo prestaje biti, i da se dugo, predugo, možda i nikada, neće više vratiti u naše, i samo naše ruke. Hrvati koji se protive EU-u razumiju jako dobro da građani nisu ''dovoljno informirani o prednostima ulaska u EU'', kako se čuje ovih dana od Jandrokovića, Plenkovića i inih, jer nemaju o čemu biti informirani. Kasno je. Implicitna isprika, na kojoj je liniji i Milanović, kako se to dosad ''propustilo'' ne drži vodu, i svi to znaju. Ta isprika vrijeđa inteligenciju svakog 'prosječnog' Hrvata.

Ljudi koji već 11 godina pregovaraju, šuteći o tome što pregovaraju čak i kad dovrše neko od ''poglavlja'', navodno KASNE s informiranjem? A kasne bez obzira ima li dogovora o izostanku informiranja, ili je prešutan, što je prilično nebitno. Kao krajnja uvreda inteligencije hrvatskog birača, krivnja za neinformiranost pokušava se prebaciti na – birače, odnosno ''građane“! Tako je Josipović neki dan rekao kako su ''seljaci malo lijeni kad je u pitanju svladavanje tehnika apliciranja prema EUropskim fondovima''!?

Kaže predsjednik RH, zbunjeni su poljoprivrednici koji ''ne znaju, ili ne žele znati svoje obveze''. Ne čudi od predsjednika, kojeg je izabralo 30-ak posto birača.

Stanimo malo. Kako se priznaje da se ne zna ni što se dogovorilo, odnosno ispregovaralo, te se ne objavljuje, a na ljudima koji očito nisu činovnici niti rade s papirima kako bi zaradili svoj kruh, ne sjede u uredima za računarima niti imaju afiniteta za taj tip aktivnosti – leži odgovornost doznavanja propisa i promjena, odnosno ''mogućnosti'' koje im nameće novi birokratski okvir, kojim političari i činovnici očito samima SEBI kreiraju radna mjesta i ''poslove''?

A predsjednik RH ih 'špota', kao zločestu neposlušnu djecu, jer neće ''potegnuti'' baš sada kad treba... i sjesti u školske klupe?? Ttt... ti zločesti poljoprivrednici.

Ima još bisernih rečenica iz zlatoustih usta našega predsjednika. Ustvrdio je nedavno u Osijeku, kako ''EU nije niti raj niti pokora, već okvir koji nudi velike mogućnosti, a o našem znanju i upornosti ovisi hoćemo li mogućnosti pretvoriti u raj ili u pokoru''. Rekao je tom prilikom i kako je važno da ''građani dobiju što više kvalitetnih informacija o EU-u'', dok je Vandoren istakao kako ''građani nisu dovoljno informirani o prednostima ulaska u EU, kao ni o tieku obavljenih pregovora''.

Točno, ali, tko je kriv što ''građani'' nisu informirani? Vrhnje s predsjedničkog kolača dolazi sa sljedećom mišlju: ''Sigurnost, pristup financijama, civilizacijski okvir, pravna država i ljudska prava su nešto što će EU podići u Hrvatskoj, a time će se omogućiti i gospodarski razvoj'', kazao je Josipović.

Tako jednostavno. Kako se toga, zaboga, nismo samo sjetili. Odnosno, ljudi koji za nas i u naše ime već 11 godina pregovaraju, o čemu nas ne žele informirati, drže kako će gospodarski razvoj biti omogućen s pomoću spomenutog ''civilizacijskog projekta'', koji nudi – gore navedeno. To je upravo ono što bi svaka suverena i slobodna država trebala – garantirati svojim ''građanima'', zar ne?

Ako u tih 11 godina ljudi koji vode ovu državu ne samo da nisu uspjeli to ostvariti, nego nam se nisu usudili ni reći što bismo MI to trebali ostvariti u EU-u, i kako ostvariti ''raj'', a ne ''pokoru'', kako od tih ljudi očekivati da, vodeći zemlju unutar EUropskog okvira, ostvare PREDUVJETE za ''gospodarski razvoj'', kad u 11 godina nisu ostvarili ništa što bi Hrvatsku izvelo na put dotičnog razvoja i prosperiteta?

Ako je jedini okvir u kojem RH može ostvariti gospdarski razvoj upravo EU, koja za Hrvatsku navodno ''nema alternative'', na koji će to onda način unutar EU-a ovisiti ''o našem znanju i upornosti''? Što će nam EU, ako sve ovisi o ''nama'', kao što je ovisilo i – dosad? Odnosno, nismo li znali dosad, kako ćemo znati odsad.

To bi, gospodine predsjedniče, značilo i da za aktualne probleme Grčke, Irske, Portugala, Belgije, Njemačke, Francuske, Italije, Španjolske, i još nekih, nije kriv nitko – osim spomenutih zemalja? Iako su odavno unutar čarobnog okvira EUdorada, problemi se i dalje rađaju, množe, gomilaju i produbljuju, što znači ili da im je EU pokora, ili da nemaju znanja i upornosti. Kako su dosta dobro živjeli i preživjeli i prie EU-a, a trenutno (još) nisu u raju, ne vidi se zašto bi RH, 'predvođena' ljudima koji ne žele niti komunicirati sa svojom biračkom masom, uopće ulazila u EUdorado, gdje će i dalje sve ovisiti – o nama?

Naravno, tek onda ništa neće ovisiti o NAMA, nego sve o istim ljudima koji će zasjesti u debele briselske fotelje, i zahtjevati od seljaka da se sami informiraju, udružuju, rade na računalnim sustavima, pišu molbe i ispisuju projekte. Koje će netko drugi odobravati, dok oni budu dirinčili. Inače – ključ u bravu! Baš kao da ''imaju znanja i upornosti'', da se bave uredskim, odnosno činovničkim poslom, knjižeći i proknjižujući, čitajući i učeći, kombinirajući i planirajući. I plaćajući...

U čemu je suština gospodarskog napretka? Pitajte Josipovića, Vandorena, Plenkovića, Jandrokovića, Čobankovića. Ako vam budu htjeli objasniti, znati ćete.

Slaven Šuba