Dime se tipkovnice ovih dana na temu Dalibora Matanića, i njegova opskurnog priznanja da je činio nešto što nije smio, ali da su, eto, droga i alkohol krivi za sve.

 

Tema je i njegov motiv za priznanje zlodjela, seksualnog uznemiravanja kolegica na setovima filmova i serija. Želi li ekskulpaciju od kaznenog progona, je li mu rečeno da se javno ispriča i što je od svega toga iskreno, a što uvjetovano?

Čak i taj i takav, prezira vrijedan Dalibor Matanić, javno se ispričao. Iskreno ili lažno, svojevoljno ili prisilno, priznanje je priznanje. I nije to, što god mnogi mislili, jednostavno napraviti.

Ali, hej! Što je s onim drugim zlostavljačem!? Onim s Pantovčaka? Koji 'hejta' sve odreda. I muško i žensko, i zdravo i bolesno, i visoko i nisko, i debelo i mršavo...

Zoran Milanović jednostavno mrzi sve.

Sve i svakoga.

I nije problem kad se namjeri na nekog muškića, visokog ili niskog, debelog ili mršavog, elokventnog ili ne.

>>

Nije problem kad se okomi na Olega Butkovića.

Jer on mu može vratiti.

Više ili manje uspješno.

Veći je problem što mu prijeti.

Prijeti s pozicije predsjednika države.

Prijeti kaznenim progonom i uhićenjem.

Kad postane premijer.

Što, naravno, neće postati.

Ali ta prijetnja je iznimno opasna.

No, ni to ovdje nije presudno.

Njegova poveznica s Matanićem je njegov odnos prema ženama.

Još ne znamo je li ih Milanović seksualno uznemiravao, koga, kad i koliko, ali ono što znamo jest to da ih iznimno malo poštuje, da budemo blagi i obazrivi.

Postoji nešto što se naziva mizoginija.

Rječnik stranih riječi kaže kako je to 'mržnja, prezir ili predrasuda prema ženama. To je oblik seksizma koji odražava niži društveni položaj žena u odnosu na muškarce'.

Zvuči poznato?

Hej, pa to je naš Zoka!

To je točno opis njegova svakodnevnog djelovanja, otkad se, oko podneva probudi, pa do kasnih noćnih sati, kad ga pospremaju u krevet.

Kad ne vrijeđa muškarce i prijeti im, naš Zoka vrijeđa i ponižava žene.

I što one rade?

Prelaze preko toga, samo se nasmiju i jedre dalje.

A nekima to možda i godi.

No, što je to onda nego 'Stockholmski sindrom', u kojemu se, doslovno, oteta žrtva zaljubi u svojega otmičara?

Redom... vrijeđao je Jadranku Kosor, toliko bolno i iskreno, da je svima, osim njoj, bilo neugodno.

I što je ona napravila?

Ništa.

Zvala ga je na kavu, treptala okicama i jedva dočekala da joj se obrati, makar s visoka, i uputi joj nekoliko kurtoaznih komplimenata.

Što je napravila ta i takva, ponižavana Jadranka Kosor?

Kad je Zoka objavio 'kandidaturu' za premijera, ona je imala samo dvije riječi.

'Svaka čast'!

Upravo tako. Uputila mu je izraz oduševljenja, potpore i neskrivenoga divljenja.

Na sve njegove uvrede, na nju kao ženu, predsjednicu HDZ-a i predsjednicu Vlade, ona je njemu poručila 'Svaka čast'!

Zašto?

Vjerojatno zato što je više boli odnos HDZ-a prema njoj samoj, nego Zokine uvrede.

Baš jadno.

Što su Zoki odgovorile Marijana Puljak i Dalija Orešković, kad ih je nazvao 'samodopadnim narikačama'?

Ništa.

U obranu časti svoje supruge nije stao čak ni Ivica Puljak, znajući da bi 'popio' još teže uvrede, a možda i batine samoproglašenog 'kralja ulice', Zorana, Zokija, Zoke Milanovića.

Iste te dame Puljak i Orešković, čekajući ponudu SDP-a za prolazna mjesta na kandidacijskim listama, nisu se ni riječju osvrnule na te teške uvrede.

Čak su ih, na konkretna pitanja novinara, pokušale i relativizirati, te kako je to bilo davno, te kako sve to nema veze, te kako su oni razgovarali o tome, te kako su one tu ako ih tko bude trebao...

Zoka Milanović ih sigurno ne treba.

I to im jasno i pokazuje.

A to što ih Peđa Grbin stavlja na visoka mjesta na listama, ah... sve je to dio velike igre...

No, nije sve tako jednostavno.

Ne lupa Zoka samo po jednima.

Lupa on po svima.

Ili, kako bi on rekao, 'kao Maksim po diviziji'.

Ili, kako bi on to opet rekao 'šaraj, brate, malo'.

'Popila' je puno toga i bivša predsjednica, Kolinda Grabar Kitarović.

Njoj nije htio pružiti ni ruku.

Ej, kakvo je to dno dna!?

Ni ruku ne pružiti.

Zato što je žena.

I što je ista, ponižena i prezrena žena napravila?

Pogađate?

Ništa.

Baš ništa.

Dapače, pohvalila se kako je na neka državnička putovanja putovala baš s njim.

I vjerojatno uživala u njegovu društvu.

I on joj je svojedobno udijelio nekoliko prigodnih komplimenata.

Nešto u smislu 'ipak nije toliko glupa plavuša kako sam mislio'.

Pohvalno, nema šta.

Od Zoke, čak i previše.

I sad... što je gore?

Predsjednikov odnos prema neistomišljenicima?

Prijetnje uhićenjem i kaznenim progonom?

Ili vrijeđanje žena i svih onih koji se tako osjećaju?

U vrijeme 'woke kulture'.

U vrijeme 'mee too' pokreta.

Čak i ako šutite i nema vas u javnom prostoru niz godina, riskirate da, ni krivi ni dužni, 'popijete' uvredu da ste 'politička priležnica', kao što je to od Zoke doživjela bivša predsjednica Ustavnog suda, Jasna Omejec.

Pitanja je puno.

Vremena do izbornog dana malo.

A Zoka se javnosti, prijateljima i neprijateljima obraća bar dva puta dnevno.

A možda će se jednoga dana o svemu oglasiti i aktualna prva dama, Sanja Musić Milanović.

Ta žena, navodno teška karaktera, najbolje zna kakvog monstruma ima unutar svoja četiri zida.

To bi vjerojatno odjeknulo jače nego glasovi svih žrtava Harveya Weinsteina i Dalibora Matanića zajedno.

Ili je u toj kući žrtva zapravo Zoran Milanović?

Koji svoje frustracije rješava izvan svog doma.

Na drugim ženama.

Ah... jadan čovjek...

Share
0