Kako se bližimo parlamentarnim izborima, lažni kandidat za predsjednika Vlade, a i ujedno i lažni predsjednik RH, nastavlja, a s čim drugim, nego s – lažima. U ovih trideset i nešto godina hrvatske demokracije nije zabilježeno, usprkos svakojakim živopisnim likovima na političkoj sceni, da je netko toliko iskorištavao institut imuniteta nepovredivosti, kako bi blatio političke protivnike kao što to i dalje čini Zoran Milanović i da bi lagao, lagao i samo lagao.

Tako je posljednja od Milanovićevih laži da njegov rođak Željko Runje nije pod sankcijama. Runje je bio zamjenik direktora i prvi potpredsjednik za razvoj poslovanja s naftom i plinom Rosnjeft-a, kojoj je britanska vlada uvela sankcije zbog “financijskog podupiranja” grupe Wagner.

Svakome je dostupan podatak na stranicama britanske vlade da je Željko Runje na popisu ljudi pod sankcijama (Consolidated List of Financial Sanctions Targets in the UK), i to na rednom broju 1252. Nije pod sankcijama Europske unije i SAD-a zato što državljani država članica EU, kao i državljani SAD-a zbog svoga državljanstva ne mogu biti pod sankcijama. Inače bi definitivno bio.

Računajući ne samo na tupost građana, nego i tupljih još novinara, Milanović opetuje i gomila laži i uvrjede. Kad se nađe netko dovoljno hrabar te ga suoči s izrečenom laži, Milanović jednostavno otvara novu frontu; uslijede nove salve uvrjeda i laži, a na netom postavljeno pitanje – nema odgovora. I tako iz dana u dan.

Najžalosnije od svega jest da je jedino trenutni ministar Oleg Butković shvatio kako treba postupati s prvim lažovom u Hrvata; treba ustrajavati na postavljenim pitanjima, a ovdje ponavljamo pitanja na koja Milanović, logoreji i skriboreji unatoč, nije uspio ili stigao odgovoriti:

„1. Je li trgovanje utjecajem ako predsjednik Republike, u konkretnom slučaju ti Zorane Milanoviću, osobno traži od državnih i privatnih banaka da otvore račun njegovom rođaku koji je pod sankcijama zbog povezanosti s ruskim kapitalom?

2. Što si dobio kao protučinidbu za taj angažman?“

Može se ići i dalje. Zašto se Zorana Milanovića ne pita kako može braniti osobu koja financira plaćeničku skupinu Wagner? Kako može podržavati čovjeka, pa makar i rod bio, koji sav svjetski šljam i žgadiju, „belosvetski ološ“ okupljen radi financijskih interesa, dakle za novac ubija, pali, siluje i uništava, neovisno o strani na čijoj ratuje?

Gdje su svi dežurni moralizatori i politički analitičari? Gdje su prvoborci za ljudska prava? Gdje su veliki zagovaratelji prava ukrajinskoga naroda? Gdje su „levičari“, uvijek i svagda za mir u svijetu i čistu prirodu i ekosustav, lišenu svakojake nafte, plina i inih energenata? Gdje su borci protiv oružja, vojne industrije i obavještajnih službi?

Djelovanje Željka Runje može se okarakterizirati svakojako, no ni na koji način moralno ili ljudsko. Na stranu s ruskim kapitalom za kojega radi, no ne govori li dovoljno o Milanovićevu rođaku činjenica da je bespravno gradio na pomorskom dobru, dakle vlasništvu sviju državljana RH do kojih lažni predsjednik RH navodno toliko drži?

Zašto se ne uhvati borbe protiv bespravne gradnje na hrvatskoj obali? Tu je, eto, mogao prozivati čak dva Plenkovićeva ministra, no nekako mu je to promaklo. Zato što se radi o njegovu rođaku ili zato što se radi o Putinovu trbuhozborcu i financijeru Milanovićeva besposličarenja nakon što je izgubio izbore 2015. godine?

Kako takav čovjek može biti mandatar, odnosno predsjednik neke buduće vlade? Kako će takav čovjek formirati „treću republiku“, odnosno „vladu nacionalnog spasa“? Koga će ta vlada spašavati: ruske kriminalce, perače novca ili bespravne graditelje?

Laž, laž i samo laž jedina je odlika i okosnica lažnoga kandidata za predsjednika Vlade i lažnoga predsjednika RH. Je li se previše družio s Miloradom Dodikom prigodom ostvarenja svojega najvećega vanjsko-političkoga dosega (i uspjeha) u Laktašima, pa je poprimio odlike onih s kojima se druži, teško je procijeniti.

Pjevačica i kantautorica Alka Vuica (62) jedna je od kandidata na nadolazećim Parlamentarnim izborima i nalazi se na 14. mjestu izborne liste SDP-a u šestoj izbornoj jedinici.

Nema prikladnije osobe koja je mogla upotpuniti kampanju Zorana Milanovića i njegove SDPartije. Umjesto Stublićeve pjesme, bilo bi bolje da su odabrali „Laži me“ svoje članice Alke Vuice. Ironično, više bi odgovarala istini.

Share
0