Zabranjeni akademik - Prijevarom u HAZU?!, nova knjiga akademika Josipa Pečarića, u utorak navečer je premijerno predstavljena u prostorijama Hrvatskog slova u Zagrebu. Uz akademika Dubravka Jelčića i dr. sc. Vladimira Geigera, nazočnima se obratio i akademik Josip Pečarić, čiji govor prenosimo u cjelosti...

"Prije svega sve nazočne lijepo pozdravljam i zahvaljujem se što ste u ovolikom broju došli na današnje predstavljanje. Dozvolite mi da i ja posebno pozdravim biskupa Valentina Pozaića. Isto tako pozdravljam jednog od najvećih hrvatskih znanstvenika uopće i hrvatsku legendu prof. dr. sc. Zvonimira Janka iz Heidelberga. Zahvaljujem se Hrvatskom slovu koje je organiziralo predstavljanje i samim predstavljačima: akademiku Dubravku Jelčiću (mogli bi slobodno reći kao predstavniku onih 71 akademika koji su glasovali protiv izbora Iva Goldsteina za hrvatskog akademika) i dr. sc. Vladimiru Geigeru za koga mozemo reći da je predstavnik hrvatskih povjesničara koji su suautori većeg dijela knjige, tj. Priloga, u kome su dani njihovi tekstovi u kojima su pokazali koliko je, kao povjesničar, nesposoban Ivo Goldstein.

>>Vladimir Geiger: Ivo Goldstein ili o trivijalnoj historiografiji u Hrvata

Hrvatski povjesničari o Goldsteinu misle slično mišljenju jednog od njih:

Godinama u našim  staleškim krugovima govori se:  svaki fakultet i znanstveni institut ima svoga redikula, bar jednoga.  Naš je bio i ostao Ivo Goldstein. Najprije u tom kontekstu mogu shvatiti njegovu zelju da uđe pod krov naše nacionalne palače znanosti i umjetnosti. Njegovi zagovornici i rijetki defenzori pripadaju odreda skupini naših redikula. Od vremena do vremena oni postaju glasniji. Na pomolu je, čini se, nova koalicija -  Akademija Redikula.

Zapravo Ivo Goldstein je posebno koristan i njima i nama. Njima, jer nitko ne voli kada ga kolege ismijavaju, bez obzira što se spremnost krivotvorenja hrvatske povijesti bogato nagrađuje (Goldstein ide u veleposlanike, a recimo Šprajc u urednike na HTV) pa su sretni što je to na sebe preuzeo Goldstein. Međutim, s obzirom na Goldsteinovu inteligenciju, nije sigurno je li po srijedi samo koristoljublje ili on i ne razumije da je česta meta ismijavanja, niti razumije zašto je ismijan. Tako hrvatskim povjesničarima, publicistima i ne samo njima pruza beskonačne mogućnosti za nova ismijavanja.

S druge stane nama je koristan jer svojim glupostima zorno pokazuje i što rade njegovi istomišljenici.

Nedavno je Goldstein izjavio:

"Oni kojima su nacizam i komunizam jednaki imaju cušpajz u glavi. To nisu jednako zločinački rezimi i nisu svijetu donijeti jednaka zla."

I tako ponovno svima pokazao, ne samo zašto on ne moze biti hrvatski akademik, već i što je bit cjelokupne jugo-komunističke paradigme u hrvatskoj povijesti.

U knjizi sam spomenuo koliko su bijesni bili mnogi akademici zbog knjige Jasenovac i Bleiburg nije isto, koja je bila jedna od osnovnih referenci u prijedlogu za njegov izbor. A ta knjiga već u naslovu govori isto što i gornja tvrdnja.

Međutim, također će te u knjizi vidjeti kako skoro svaki hrvatski povjesničar, koji je komentirao Goldsteinove uratke, primjećuje kako njemu nije isto kada isti zločin naprave partizani, četnici ili ustaše. Jasno vam je da su samo oni ustaški - zbog „urođenog nasilja“. Da, Hrvati im – kao - nisu genocidni već im je nasilje urođeno. Mo'š mislit'.

Zato su najnoviji komentari Goldsteinove spomenute tvrdnje– zapravo –komentari cijelog njegovog rada. Dat ću samo neke od njih.

Tihomir Dujmović u Večernjem listu 25. 08. 2012. konstatira:

Komunizam i fašizam nisu jednako zločinački rezimi. Neki totalitarizmi su ipak zlo s velikim “Z”, a neki su se sluzili zločinačkom metodologijom u pokušaju ostvarenja bazično plemenitih i čovjekoljubivih ciljeva, reći će dr. Ivo Goldstein, što znači da ni gola ideja hrvatske drzave nije “bazično plemenit i čovjekoljubiv cilj,” a stvaranje Jugoslavije očito jest!

Istina ni Dujmović, kao i drugi komentatori ne govori o tome da to što Goldstein govori, mnogi drugi povjesničari, bolje bi bilo reći „istoričari“, u Hrvatskoj rade i misle. To su predstavnici, u Hrvatskoj dominantne, jugo-komunističke paradigme. Ono što kaze Dujmović za Goldsteinovu izjavu, zapravo predstavlja bit djelovanja ovih „istoričara“.

Zvonimir Hodak se, Portal Dnevno.hr, 26.08.2012. u tekstu Pogodite kojeg psa prof. dr. Ivo Goldstein čitav zivot hrani u sebi? zapravo ne ruga samo Goldsteinu već svim tim „istoričarima“:

Jasno je k’o čuspajz kako naš Ivo valjda misli kako je stvaranje SFRJ bio bazično plemenit i čovjekoljubiv čin, a stvaranje NDH tek destilirani zločin. Zbog toga su čovjekoljupci još godinu i pol nakon prestanka rata morali ubijati bez suda i bacati u jame stotine tisuća zločinaca koji su se usudili sklopiti pakt i sa crnim vragom ne bi li se dokopali vlastite drzave. Boze, kako je u to vrijeme bilo teško biti čovjekoljubac. Umjesto da uzivaju u briljantnoj pobjedi, koju su za njih doista izborili saveznici, oni su morali još 18 mjeseci nakon prestanka rata ubijati i bacati u jame da “raščiste zrak”.

Mnogi povjesničari tvrde da su plemeniti čovjekoljupci što prije, a što za vrijeme, a što nakon Drugog svjetskog rata pobili ukupno čak do 50 milijuna ljudi. Odmah je bilo uočeno kako se radilo o očitom pretjerivanju te se, nakon dugogodišnjeg provjeravanja brojki došlo do konačne, realne cifre: 49 milijuna ljudi.

Prof. dr. Ivo Goldstein predaje povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Mozete li zamisliti koliko je samo novih gledatelja zikine dinastije osposobila njegova katedra. Mozete li također uopće zamisliti što takvi studenti, koje je obrazovao i formirao prof. dr. Goldstein, misle i kako sude o hrvatskoj drzavi i o Domovinskom ratu. Baš bi me zanimalo čuti od njih smatraju li oni da je stvaranje hrvatske drzave 1990.g., bila čovjekoljubiva i humana ideja ili tek nacionalističko razbijanje bratstva i jedinstva koje je gradila Juga i njeni čovjekoljupci Tito, Ranković, Simo Dubajić, Đilas, Kosta Nađ, Manolić, Boljkovac i ostali koji su nam omogućili 45 godina svoje krvave idile. Nalazi li se u glavi prof. Goldsteina čušpajz ili armirano betonski komunizam, nije ni vazno.

Hodak se pita o učinku Goldsteinove katedre, ali bilo bi sjajno kada bi ta katedra bila jedina zagovaratelj jugo-komunističke paradigme u hrvatskoj povijesti po kojoj je sama ideja hrvatske drzave zločin, zar ne?

Jednom sam napisao kako često puta pisci Goldsteinove inteligencije najbolje definiraju sebe same pišući o drugima. Tako je više komentatora, ne samo Hodak, dovelo u svezu cušpajz i ono što Goldstein ima u glavi. Ono „redikul“ od kolege povjesničara mu još ispadne dobro prema ovome kako se je definirao sam Goldstein.

Naravno, to i niz drugih stvari u svezi s Goldsteinovom izjavom ponajbolje je definirao veliki hrvatski knjizevnik akademik Slobodan Novak u svom, svima vama sigurno poznatom tekstu, Gospodine Goldsteinu, morali biste se stidjeti!

objavljenom u Hrvatskom listu. Zapravo mi je zao što sam pozurio s tiskanjem knjige, pa tako taj tekst nije ušao u nju. Evo tog teksta u cijelosti:

Pročitavši, pitam se, kako moze i kako smije jedan doktor povijesti, profesor koji, recimo tako, odgaja naraštaje hrvatske mladezi, u dvije rečenice istresti ovako blasfemičnu i upravo sramotno blesavu tvrdnju. Ali, očito, smije i moze, zaštićen kordonom intelektualaca i intelektualki koji ne skrivaju svoje apatridske fige, nego djeluju odnarođeno pod maskom Europejaca i građana svijeta.

Ma, dakako, gospodine Goldsteine, dakako, nacizam i komunizam nisu jednaki, ako već zbrajate bodove. Razumio sam vas. Kudikamo je veći i tezi zločin, zar ne, ubiti zidova, nego nekog tamo ruskog muzika, ili kojeg rodoljuba; patra Pericu, stotine svećenika, tisuće, milijune časnih ljudi. Ne, ne, nisu jednaki... osim upravo po zlu što su ga donijeli svijetu. Ali i to vi negirate.

Da na trenutak prekinem akademika Novaka, jer je doista sjajna ova njegova konstatacija o ubijanju zidova. Vjerojatno mnogi u Hrvatskoj misle kako je to doista i osnova djelovanja oca i sina Goldsteina, tj. da oni misle da se cijeli hrvatski narod – kao manje vrijedan – trebao zrtvovati za jednog zidova. Međutim, sjetimo se kako je njima draga Jugoslavija koja je zapravo bila Srboslavija i ne smeta im što je Beograd prvi glavni grad u Europi koji je bio „očišćen“ od zidova. Zato mi se čini da se ovdje radi o zanimanju „biti zidov“, a zapravo je Jugoslavija tj. Srboslavija bila i ostala u fokusu njihova rada i djelovanja. To će Novak i reći u nastavku svoga teksta:

Treba doista imati u glavi posljednji fiziološki ostatak već probavljenog cušpajza, pa govoriti ( u ime znanosti! ) o nejednakim zločinačkim rezimima, koji nisu svijetu donijeli jednaka zla! Pa dakako da i nisu jednaki rezimi i njihove metode! Jer komunizam je imao specifični protokol i originalnu praksu, a i neusporedivo veći broj zrtava. Nacizam je nastupao bestidno, razbojnički, javno, s isukanim krvavim nozevima, zločinački, kao Sparafučil, prijetio i spektakularno ubijao, vješajući na kandelabre, plakatirajući i izvikujući svoje egzekucije. A komunizam je humanističkim floskulama, hipokritskim parolašenjem i dernečkom samohvalom, licemjernim proklamacijama dovodio u bludnju premnoge časne i dobronamjerne ljude, idealiste, humaniste... pa onda skrivao svoja stratišta i grobove svojih zrtava, tragove svojih nedjela, u ime ideala, a zapravo interesa partije, uništavao egzistencije, zderao svoju djecu i naivne privrzenike, genocidno likvidirao cijele narodne zajednice, masakrirao u ratu, dapače, u poraću, u miru... tisuće i tisuće neduznih.

Vi, koji ste od svoje časne nacionalne ili rasne, kako hoćete, pripadnosti stvorili movens i svrhu jedne pseudoznanstveničke djelatnosti, morali biste se stidjeti pred jazovkama i pred Barbarinim rovom, pred kriznim putevima, pred kazamatima, logorima, pred GULAG-ima i pred onim časnim sestrama kojima su španjolski komunisti zakucavali petnaest-centimetarske čavle u tjeme. Ako već ne na crti osobne etike, a onda barem na poticaj onog proklamiranog znanstveničkog morala. Jer inače ostaju deplasirane one kratice pred vašim imenom, a pogotovu vaše jalove i pretenciozne ambicije da se nazivate hrvatskim akademikom.

Zamislite se nad ovim riječima akademika Novaka. Vidjet ćete da one pokazuju koliko je iskrivljena povijest koju smo učili u školama od 1945. do 1991., a i danas je ponovno zele nametnuti našoj djeci iako je i ovo što uče od 1991. još daleko od istine. Vidjeli ste što se dogodilo s obiljezavanjem Bleiburga, s Jadovnom gdje je 40,000 zrtava navodno bačeno u jamu u kojoj nema niti jedan kostur, ponovno se proslavlja četnički ustanak u Srbu itd. itd.

Zato i ne iznenađuje hajka na dr. sc. Stjepana Razuma zbog intervjua u Hrvatskom listu u kome je progovorio o istinitoj povijesti, dakle o hrvatskoj paradigmi hrvatske povijesti. Ne iznenađuje zato da su u tu hajku uključeni „najviši“ mogući „stručnjaci u povijesnoj znanosti“: novinari i političari uključujući veleposlanika Srbije i predsjednika drzave Iva Josipovića.

Knjiga i završava sa spomenutim intervjuom dr. sc. Razuma i sjajnim komentarom hajke na njega koji je napisao glavni urednik Hrvatskog lista Ivica Marijačić.

Taj tekst i mnoga druga reagiranja na Goldsteinovu „istoriju“ čine da sve više i više ljudi postaje svjesno što razni goldsteini čine u našoj povjesnici.

Nadam se da će i knjiga koja je pred vama biti mali korak u tome", kazao je akademik Pečarić tijekom predstavljanja svoje nove knjige.

R.H.