Bilo je važno u Grožnjanu okupiti novinare, platiti i plaćati  dobar PR i prikazati se u najljepšem svjetlu. Koliko je potrošeno, o tome se šuti? Važno je i njemu, ministru, kao i sličnim njegovim prethodnicima otvoriti svježe obojan odjel i pričati bajke pacijentima, a njegovi odabranici će poput Staljinovih klimoglavovića kihnuti kad i on kihn.

U prošlu subotu ministar zdravlja dr. Rajko Ostojić sa svojim podobnim timom na tiskovnoj konferenciji u KB Dubrava govorio je između ostaloga o listi čekanja. No, uzeo je za primjer bolnice, poput Opće bolnice u Gospiću ili Dugoj Resi što je samo po sebi već ionako riješio prethodni ministar, a za nas pacijente koji smo u sustavu neke zagrebačke ili druge bolnice – ostalo je – vodu vari, vodu hladi, voda je uvijek ista. Izneseni podaci su plod prethodnih vlastodržaca.

Činjenica je da se zdravstveni sustav u Hrvatskoj nije pomakao s mrtve toče kad su u pitanju liste čekanja, informatizacija ili neka druga vrsta tehnološkog napretka koja se sama po sebi podrazumijeva. Ovo 21. stojeće, stoljeće informatizacije. Pa Opća bolnica u Puli ili Karlovcu davno je informatizirana. Smiješno je danas govoriti o informatizaciji bolnica, jer ne liječi računalo pacijenta ili nekakav e-sustav.

Kihni kad ministar kihne

Nije mi nakana kuditi niti hvaliti ministra i njegov tim. Sa širom raspravom o Strategiji zdravlja činilo se da ima dobre namjere, no kad se ona usporedi s prethodnim strategijama, sve je to isto, važna je ušteda, namaknuće materijalnih sredstava, postavljanje svojih ljudi na pozicije ravnatelja, odabir podobne skupine predstavnika pacijentskih udruga i sl.

Bilo je važno u Grožnjanu okupiti novinare, platiti i plaćati  dobar PR i prikazati se u najljepšem svjetlu. Koliko je potrošeno, o tome se šuti? Važno je i njemu, ministru, kao i sličnim njegovim prethodnicima otvoriti svježe obojan odjel i pričati bajke pacijentima, a njegovi odabranici će poput Staljinovih klimoglavovića kihnuti kad i on kihne.

Onaj tko se susretne sa zdravstvenim sustavom vidi da to nije tako i ne može se izbjeći činjenice koje ministar i njegova ekipa žele uljepšati. U prvom redu, onaj tko prolazi kroz sustav može uočiti niz nedostataka i uvidjeti da hrvatsko zdravstvo nije samostalno te da ga političke obmane žele uljepšati i prema vanjskom svijetu prikazati savršenim i promijenjenim. Ono je limitirano! Sam naziv Ministarstva zdravlja trebao je prema svim argumentima nositi naziv Ministarstvo bolesti! A onda neka pomalo evolucijski ide prema zdravlju, pa kad ozdravi neka se onda tako zove.

Za razliku od prethodnika koji su imali dimenziju komunikacije kako s pacijentima tako i s medijima, aktualno ministarstvo to sebi ne dopušta. Bira medije i sugovornike, za razliku od prethodnih ministara koji su, ponekad i arogantno, ali ipak odgovarali i surađivali.

Zašto ne rade svoj posao?

Konkretno, bio sam sudionik simpozija „Mediji i zdravlje“ u Grožnjanu na kojem je predstavljena Strategija zdravstva do 2020. Sve je to izgledalo lijepo ali u načelima koja su postojala i prije. Nije ništa novo predstavljeno izuzev statistike koje iznose iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i koji poput grobara donose samo statistiku. To je poznato svima koje to zanima, izuzev predstavljanja Jovanovićeva novog predmeta odgoja za zdravlje. I tu se vješto izvuklo Ministarstvo zdravlja jer nitko nije spomenuo da dentalni liječnici i liječnici školske medicine dobivaju glavarinu za tu djecu koju moraju pratiti u njihovu razvoju. No, razumjeti ih je, posebno ovih dana kad igra u Zagrebu Nušićeva komedija „Gospođa ministarka“, jer tako je Milanovićeva ministarka Sanja Musić Milanović morala dobiti nekakvu ulogu. Ipak je ona gospođa ministarka. Umjesto da radi svoj posao, pogotovo na mjestu kojoj su joj morali izmisliti još prije četiri godine, ona kao ministarka upustila se u avanturu. Poput Nušićeve ministarke mora ona naučiti učitelje, roditelje, odgojitelje i dječicu što trebaju jesti, kako prati zubiće, kako prati ručice, jer po njezinu Hrvati su još u Srednjem vijeku. Vrtići, prema njezinu  programu ništa ne rade, roditelji ne vode brigu o svojoj djeci, a ministarka to znade. Zašto bi to radio Hrvatski zavod za javno zdravstvo kad je tu gospođa ministarka koja znade što je kome činiti u državi. Normalno je da taj tim istomišljenika mora provoditi edukaciju i učiti prosvjetne djelatnike što im je činiti, a obiteljima što im djeca moraju jesti. Nažalost, zaboravila je ministarka da njezin prvi ministar rasprodaje zemlju, ljude baca na ulicu, ostavlja ih bez kruha i da se Hrvati ne mogu hranit prema njezinu receptu.

Ministarka i prvi ministar omalovažavaju medicinske sestre

Kad je riječ o zdravstvenom žalosno je da se još nije napravila ni sistematizacija radnih mjesta, jer možda gospođa ministarka nije dala svoju riječ. Tužno je i zabrinjavajuće, s čime je nužno upoznati sve europske i svjetske institucije i  novinske agencije da u Hrvatskoj diplomirane medicinske sestre kojima je legalno odobren i priznat petogodišnji studij Ministarstvo zdravlja to ne priznaje. Unatoč obećanju Ljubice Đukanović koja je govorila kako je Uredba već donesena, medicinske sestre su još jednom izigrane. Najbrojnija struka u zdravstvenom sustavu je izigrana, omalovažena, ponižena. Na izravne upite dotična je prebacivala lopticu na činovnike koji ni sami ne znaju što će odgovoriti, jer ministarstvo nema hrabrosti reći da je sve u rukama ministra financija koji čeka zapovijed s više instance. Izvana!? Tek njezina šefica kabineta, valjda tamo zalutala poput negdašnje šefice kabineta bivšeg ministra, u očekivanju klanjanja svih oko nje, ni na jedno pitanje ne zna odgovoriti. To je realnost, za pacijente i druge korisnike zdravstvenog sustava to je pogubnost!

Na samo ovih nekoliko činjenica postavlja se pitanje – tko upravlja zdravstvenim sustavom? Zar plaćene PR agencije moraju imati na raspolaganju djelatnike iz resornog ministarstva koji moraju raditi za njih? Jasno je da za Čačića radi Macan i Mamićka koji agresivno vrše pritisak na medije i nastoje uspostaviti apsolutnu kontrolu. U tome, donekle uspijevaju!  No, zar to treba ministru zdravlja? On je ipak sveučilišni profesor, stručnjak u svom području koji nije do sada imao mrlja, a prema tome je trebao odabrati i tim suradnika. Ne treba se bojati istine, jer samo na istini Hrvati i građani Republike Hrvatske mogu biti produktivni. U pitanju je zdravlje, a zdrav čovjek je produktivan. Svaka laž ili obmana je kratkih nogu i ona nema uporište u realnom svijetu.

Vlado Čutura