Knjiga »Prijevara ili zabluda? Problem granice na području poluotoka Kleka« Stjepana Ćosića, Nike Kapetanića i Nenada Vekarića, predstavljena u Dubrovniku u četvrtak 13. rujna, stručno i znanstveno obrađuje problem granice južnog dijela Republike Hrvatske, odnosno razgraničenja s Bosnom i Hercegovinom kod Neuma. To je ujedno aktualna tema hrvatske politike i medija koji se posljednjih mjeseci njome bave, posebno uz pitanje izgradnje Pelješkog mosta za povezivanje svih krajeva Republike Hrvatske normalnim prometnicama.

O tome koliko je južni dio Hrvatske posljednjih mjeseci medijska i politička tema, od gradnje Pelješkog mosta do razgraničenja s BiH-om, zatim koliko je taj dio povezan s ostatkom Hrvatske i koliko se poštuje mišljenje lokalnog stanovništva kad se određuju njegovi interesi govori Niko Kapetanić, suautor knjige »Prijevara ili zabluda? Problem granice na području poluotoka Kleka«. Niko Kapetanić je predsjednik Matice hrvatske Konavle, tajnik uprave Društva prijatelja dubrovačke starine te je autor i koautor niza knjiga i stručnih radova koji se odnose na čuvanje kulturne baštine južne Hrvatske.

Žele uništiti dubrovačku povijest

»Povezanost dubrovačkog kraja uvjetovana je i njegovim zemljopisnim položajem, jer nalazi se na samom kraju Hrvatske«, navodi autor knjige Kapetanić. »Samim time povezanost je lošija u odnosu na druge dijelove naše države. Drugi razlog, ne manje važan, jest teritorijalni diskontinuitet s ostatkom države. Granični prijelazi istočno i zapadno od neumskog tampona uvjetuju gužve i zastoj prometa, a da se o carinskoj kontroli dok idete iz Hrvatske u Hrvatsku i ne govori. Poznato je da autocesta nije došla ni do Ploča, dok planovi za njezin nastavak gradnje prema Dubrovniku nisu još razrađeni. Drugi razlozi su subjektivne, kako običavamo reći, političke prirode. Mnogi potezi ove vlasti uznemirili su javnost. Prisjetimo se, Trgovački sud i uprava zdravstvenog osiguranja preseljeni su u Split. Naročito bolno odjeknula je odluka o preseljenju Carinarnice iz Dubrovnika u Metković. Vrhunac je ipak odluka da se ne gradi Pelješki most kao i najava ratifikacije Sporazuma Tuđman-Izetbegović kojim bi Hrvatska izgubila značajan dio svog teritorija te još više udaljila Dubrovnik od Hrvatske. Sve navedeno jamačno nije u interesu stanovništva dubrovačkog kraja, pa se može zaključiti da se njihovo mišljenje ne prihvaća.

Uz opravdane kritike upućene Vladi, potrebito je kritizirati i lokalnu vlast koja nije znala kako artikulirati i izboriti se za dubrovačke lokane interese. Prisjetimo se, usprkos stoljetnoj državnosti te specifičnoj kulturi i položaju, neki vodeći domaći političari predlagali su da Dubrovnik bude sastavni dio Splitsko-dalmatinske regije. Da su barem bolje pogledali u hrvatski državni grb i zastavu, vidjeli bi da se, uz dalmatinski, na njima nalazi i dubrovački grb. Što tek reći o saborskim zastupnicima i zastupnicama iz Dubrovnika. O njima se uglavnom čuje kad se spominju rekordno obračunati putni troškovi ili putovanja u administrativna središta Europske Unije. Zauzeti osobnim probicima, zanemarili su interese kraja koji ih je birao.«

Govoreći o ključnom problemu, a to je pitanje razgraničenja Republike Hrvatske i Republike BiH kod Neuma, odnosno u Malostonskom zaljevu i o tome što je istina te kome ti otoci pripadaju, Kapetanić kaže: »Odgovor na to pitanje već je dan prije, a sada ga još jednom donosimo u knjizi 'Prijevara ili zabluda? Problem granice kod poluotoka Kleka', koja je ovih dana izišla iz tiska. Uz mene koautori su akademik Nenad Vekarić i profesor Stjepan Ćosić. U njoj nedvojbeno dokazujemo da su Ponta Kleka u dužini od 800 metara, hrid Lopata, te Veliki i Mali Školj nedvojbeno hrvatski teritorij. Tomu treba pridodati i više od 10 četvornih kilometara mora, uglavnom u Malostonskom zaljevu.«

»Država se ne spori zbog dva kamena u moru«

O tome kako se hrvatski političari prema svojim potrebama pozivaju na Sporazum Tuđman-Izetbegović i o njegovu značenju, Kapetanić kaže: »Ukratko, još 1999. godine Vlade Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine odlučile su identificirati međusobnu granicu te je obostrano priznati potpisivanjem sporazuma i njegovom ratifikacijom u Saboru RH i Skupštini BiH-a. Nakon potpisivanja navedenog sporazuma od strane dr. Tuđmana i Izetbegovića u Sarajevu, skupina autora (Stjepan Ćosić, Niko Kapetanić, Pero Ljubić i Nenad Vekarić) izdala je knjigu 'Hrvatska granica na Kleku' i točno s preciznošću svakog detalja dokazuje da je granica na području Kleka pogrešno identificirana te bi značajan dio hrvatskog teritorija verifikacijom navedenog sporazuma pripao BiH-u. Treba istaknuti, granične komisije nisu imale mandat mijenjati granicu, već samo identificirati postojeću. Uzevši u obzir argumente navedene u knjizi, predsjednik Tuđman odbija ratificirati sporazum, tako da točka o ratifikaciji nikad nije ni došla na dnevni red Sabora. Sve se ponovilo 2005. godine kada Vlada Iva Sanadera odlučuje da se sporazum ratificira. Zahvaljujući navedenoj knjizi, lobiranjem njezinih autora i skupine saborskih zastupnika, verifikacija je opet spriječena. Ali tome nije kraj. Nedavno je Hrvatska vlada na čelu sa Zoranom Milanovićem najavila potpisivanje sporazuma. Sam Milanović je izjavio da se ozbiljna država ne spori zbog dva kamena u moru. Opravdavajući i obrazlažući takvu namjeru, pojedini članovi Vlade i Sabora (Milanović, Pusić, Mimica, Leko) iznose niz nevjerojatnih i logički nemogućih stavova. Tako naprimjer, Mimica tvrdi da će Hrvatska ustupiti Pontu Kleka, Veliki i Mali školj susjednoj BiH jer će time pokazati Europskoj Uniji da je ozbiljna država koja poštuje potpisane sporazume. U istom tekstu tvrdi da se granice sporazumom ne mijenjaju te je za ratifikaciju potrebna obična natpolovična većina! Upravo na to donosimo množine dokaza iz kojih se vidi i razvidno je da se granica kod Neuma ratifikacijom sporazuma mijenja na štetu Hrvatske. Nedvojbeno je da se s obzirom na promjenu granice verifikacija u Saboru donosi dvotrećinskom većinom.«

Sporazum je pravno ništavan

O tome što je učinila i što čini susjedna država Bosna i Hercegovina, Kapetanić kaže: »Tu treba napomenuti da je strana BiH godine 1999. podastrla takozvani Sporazum o razgraničenju iz 1974. godine zbog kojeg je granica pogrešno identificirana. U knjizi dokazujemo da je taj nepostojeći 'sporazum' očit falsifikat po kojem se granica iz više osnova nije mogla identificirati. Ako je Sporazum Tuđman-Izetbegović nastao na falsifikatu, onda je pravno ništavan te ga treba poništiti, a nikako ne predlagati za ratifikaciju u Saboru. To bi bilo u najmanju ruku protuustavno. Uostalom, sporazum je pravno ništavan i po članku 49. Bečke konvencije o pravu međudržavnih ugovora koji kaže: Ako se jedna strana, u ovom slučaju BiH, poslužila falsifikatom, onda je sporazum ništavan.«

O tome kako se povijesno otimao hrvatski teritorij na jugu i što on za sobom sve povlači te jesu li u pitanju samo dva školja, Kapetanić kaže: »Za određivanje sadašnje granice po Bedinteru su važne granice zatečene 25. lipnja 1991. godine, u vrijeme kad Hrvatska istupa iz jugoslavenske federacije.

Ipak dobro je znati i promjene granica kroz povijest. Na tom je području Dubrovačka Republika krajem 15. stoljeća izgubila konavoske Planine koje su oteli Turci. Početkom 18. stoljeća izgubljen je poluotok Klek. Nakon što su ga oteli Osmanlije, Mlečani zaposjedaju njegov zapadni dio u dužini od četiri kilometra. Austrija će se 1857. godine izboriti za Pontu Kleka u dužini od 800 m, što predstavlja današnju hrvatsku granicu. Najnovija mogućnost gubitka teritorija Ponta Kleka, Veliki i Mali školj, znatan dio morske površine u Malostonskom zaljevu imao bi nepredvidljive posljedice, kako za Hrvatsku, tako i za lokalnu zajednicu.«

Izgradnja luke u Malostonskom zaljevu?

»Iz izjava bosanskohercegovačke strane dostupnih u medijima, postoje već razrađeni planovi za izgradnju velike luke u Malostonskom zaljevu u dužini od desetak kilometara. U tom slučaju, stoljećima razvijan uzgoj školjaka u Malostonskom zaljevu, koji je postao prepoznatljiv brend na razini države i šire, bio bi nepovratno uništen. Isto tako, izgradnjom luke na poluotoku Kleku došla bi u pitanje hrvatska luka u Pločama. Izgradnja takve luke nije u interesu ni stanovnicima Neuma, koji sada najvećim dijelom žive od trgovine i turizma. Uostalom, vodstvo općine Neum već se više puta izjasnilo protiv gradnje luke.«

O tome što predstavnici Hrvatske vlade pregovaraju s entitetskim državama Republikom Srpskom i Federacijom BiH i na taj način priznaju podjelu BiH-a te tko može u BiH-u potpisivati sporazume: federalni ministar ili ministar Republike Srpske, Kapetanić kaže: »Sporazum se treba verificirati na razini Republike Bosne i Hercegovine, što znači da treba pristanak Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske. Treba napomenuti da sporazum još nije ratificiran u BiH-u, pa time više čudi žurba hrvatske strane da potpiše jedan takav nedvojbeno štetan ugovor.«

Hrvatska vlada na štetu Hrvata

»Kad je Hrvatska vlada u pitanju, začuđuje još nešto. Budući da na području Neuma i zaleđu žive većinski, više od 90% pripadnici hrvatskog naroda, logično bi bilo dogovor o granici postići kako s lokalnim stanovništvom tako i s hrvatskim političarima u Federaciji BiH, a tek nakon toga usklađivati ga s bošnjačkim dijelom u Federaciji i Republikom Srpskom. Hrvatska vlada radi upravo obrnuto, ponašajući se kao da Hrvati u BiH-u nisu konstitutivan narod.«

Što bi značilo odricanje od hrvatskog teritorija za Neum, a što za južni dio Hrvatske, Kapetanić navodi: »Iz svega proizlazi da je, kako za stanovnike Neuma tako i za stanovnike južnog dijela Hrvatske, u interesu da se granice ne mijenjaju. Uostalom, svaka promjena granice u korist bilo koje strane uzrokovala bi međusobno nepovjerenje i dugoročno narušila dobrosusjedske odnose.«

Htjeli su od Dubrovnika napraviti otok

»Izgradnja Pelješkog mosta od vitalne je važnosti za južni dio Hrvatske. Dosadašnji problemi koji su nastajali zbog neumskog tampona, izglednim ulaskom Hrvatske u Europsku Unije višestruko će se povećati. Uvođenjem Šengenskog režima neke robe jednostavno neće moći iz Europske Unije izlaziti u susjednu BiH pa ponovno ulaziti u EU. Drugim riječima, Dubrovnik će bez mosta dobiti status otoka poput Korčule. Upravo to je i nudio aktualni hrvatski ministar prometa, dakle trajektno povezivanje južnog dijela Hrvatske s ostatkom matične zemlje. Problem su uočili birokrati EU-a, te se odlučili za jedino razumno rješenje, a to je gradnju mosta koji će povezati odvojene dijelove Europske unije« - rekao je Niko Kapetanić.

Vlado Čutura / Glas Koncila