Kako se bliži 7. listopada – dan održavanja lokalnih izbora u BiH, tako raste i politička temperatura. Riječnik u predizbornoj kampanji je sve oštriji, a neki politički subjekti, poučeni pozitivnim iskustvima iz prošlog izbornog ciklusa 2010. godine, ponovno se spremaju za izborni inženjering, odnosno, već čuvenu „kupovinu glasova“.

To se naravno, prije svega odnosi na Narodnu stranku Radom za boljitak, no razočaravajuće je da se tom nelegalnom praksom u pojedinim mjestima (Grude i Domaljevac – Šamac) služe i kadrovi HDZ 1990.

Vrijeme je da se ponovno pozovu nadležna državna  tijela, prije svega SIPA i ministarstva unutarnjih poslova na svim razinama, da intenziviraju aktivnosti u svezi izborne prijevare i kaznenih dijela.

Naravno, mada se čini utopistički, ponovno treba pozvati i upozoriti i međunarodnu zajednicu, OHR i predstavnike Vijeće  za provedbu mira (PIC) da osude i spriječe ovakvu aktivnost koja narušava vjerodostojnost demokratskog, političkog i izbornog procesa u BiH. Svakodnevno smo upoznati sa brojnim pritužbama na aktivnosti Elektroprivrede HZ HB koja kroz svoje zaposlenike, a zajedno s političkim aktivistima NS Radom za Boljitak provode nezakonite aktivnosti ucjena, obećanje lažnog zapošljavanja, kao i drugih oblika angažiranja a sve u svrhu potpore na izborima ovoj stranci i kandidatima.

Na žalost, najnoviji eklatantni primjer kršenja zakona i kupovine glasova, odigrao se u „režiji“ aktualnog načelnika i kandidata za načelnika općine Domaljevac – Šamac Željka Josića koji je član (a možda više i nije?) Ljubićevog HDZ 1990. Dotični gospodin u kampanji nudi financijsku potporu za učenike osnovne škole od 100 KM. Takva aktivnost je grubo kršenje Izbornog zakona, kao i nezakonita aktivnost u vrijeme kampanje.

Iluzorno je očekivati sankcioniranje ovih nedjela, jer smo istu situaciju imali 2010. godine, no ne treba se umoriti ukazivati na ovakve anomalije koje su podložne kaznenom progonu. Ako se „ušutimo i zažmirimo na ovakva nedjela“ i sami ćemo biti  njegovi sudionici, a legalnost predstojećih lokalnih izbora u pojedinim sredinama je već odavno dovedena u pitanje.

Ovih dana je ipak u „prvi plan“ izbio mostarsko-duvanjski biskup msgr. Ratko Perić i njegova promemorija koju je izradio u povodu susreta s hrvatskim predsjednikom dr. Ivom Josipovićem sredinom travnja ove godine.

U njoj je detaljno, kako samo to on zna, analizirao nepravde nad Hrvatima te je ponudio rješenja koja bi osigurala opstanak ovoga naroda u BiH. U promemoriji je najviše prostora posvetio upozoravajući Josipovića s nametanjem rješenja od međunarodne zajednice i visokih predstavnika koje su omogućile Bošnjacima da nadglasavaju Hrvate, donose odluke štetne po ovaj narod, a što je kulminiralo nakon ustavnih promjena što ih je nametnuo Wolfgang Petritsch.

>>Promemorija biskupa Perića uručena predsjedniku RH Ivi Josipoviću

Naveo je i primjer Mostara ističući da je to jedini grad u BiH u kojemu se ne dopušta da hrvatska većina ima vlast kao što je u svim drugim općinama i gradovima. Promemoriju je zaključio pozivom Josipoviću da pomogne da Hrvati u BiH uspostave ‘jake institucije’ entitet, zajednicu županija ili općina.

Kao ključni aspekt hrvatskoga pitanja u BiH navodi nedostatak političkih institucija i sustav koji omogućuje da Hrvate u vlasti ne predstavljaju uvijek osobe koje imaju potporu hrvatskoga biračkog tijela. Ovo je najčešće omogućeno raznim pravnim i izbornim odredbama, međunarodno nametnutima.

Najdrastičnije o nepravednu sustavu ipak govori primjer Grada Mostara, jedinoga jačega grada s većinski hrvatskim pučanstvom. Visoki predstavnik 2004. nameće poseban Statut za Grad Mostar. U Gradskom vijeću od 35 članova nijedan narod ne može imati većinu – iako su Hrvati većinski u gradu. Tako jedna hrvatska izborna jedinica, koja može imati četiri puta više birača nego bošnjačka, jednako ima u Vijeću tri predstavnika kao i ova druga. A Vijeću obično treba godina i više dana da izabere gradonačelnika. Činjenica da od svih bh. gradova samo u Mostaru vrijedi poseban Statut, dodatna je nepravda i diskriminacija prema Hrvatima!

Ustavni je sud proglasio djelomično Statut neustavnim, i sada se ponovno traži neki poseban status. Opravdano se postavlja pitanje zašto za Grad Mostar ne vrijede ista izborna pravila kao i u drugim gradovima BiH? Ili ovdje nepravda mora biti definitivna!?

Visoki predstavnici, dok su bili u upravi, osobito su se znali oboriti svojim oktroiranim odlukama protiv zakonitih težnja Hrvata. A kada su se vratili svojim kućama, onda su govorili kako su zanemarili Hrvate i slično.

Svi su upozoravani na nepravde in loco. Nisu te nepravde uklanjali, nego su ih potvrđivali. Malo nam koristi ovakva naknadna pamet, “isprika” i priznanje “mistakea”. Sustav u kojem sada žive Hrvati u BiH zaslužuje naziv: institucionalizirana nepravda!

Biskup Ratko točno „pogađa u sridu“ kada kaže: „Danas svijet vrisne ako se malomu djetetu nanese bilo kakva nepravda. A ovdje se cijelomu narodu nanosi nepravda, i sve u redu! Oni koji nam ne daju institucije ili nam ruše i ovo što imamo, kao da žele da s ovih prostora nestanemo – kao što i nestajemo. Za naš je opstanak presudno imati jake i pravedne institucije“.

Kako to uvijek biva kada biskup Ratko „digne glas“, bošnjački mediji iz Sarajeva „propnu se na zadnje noge“ i „udare paljbu iz svih oružja i oruđa“. Tako su „brže – bolje“ zatražili od Ureda predsjednika Republike Hrvatske stav po pitanju promemorije biskupa Perića. Iz Josipovićevog Ureda se, za sada, nisu izjasnili o navedenom dokumentu, odnosno odgovorili hoće li on biti razmatran.

>>Damir Kajin: Promemorija biskupa Perića asocira na ratne pokliče

No zato se odmah javio „istarski tribun“ Damir Kajin koji je istaknuo, citiramo, „da Hrvatska 2012. godine nije Hrvatska iz 1992. ili 1993. godine, niti se politika danas može voditi kao tada. A bogami ni Ivo Josipović nije na pozicijama Franje Tuđmana iz 1992. godine. Što se tiče Crkve, ona ima pravo progovarati o položaju Hrvata u BiH. Međutim, bilo bi bolje da je na pozicijama franjevac iz Bosne Srebrenice, to jeste da je tražila rješenje za Hrvate u Bosni u suradnji s Bošnjacima. A ne da je prevladala politika ovih širokobrijeških franjevaca".

Dodaje kako manji broj Hrvata treba jednako zabrinuti i Sarajevo i Zagreb. "Ali manji broj Hrvata nije posljedica politike Sarajeva prema Mostaru i bh. Hrvatima, koliko činjenice da su gospodarski i socijalni parametri Hrvatske neusporedivo povoljniji za Hrvate iz BiH. I, jasno, između egzistencije i te rodne pripadnosti i rodne grude, ljudi se rukovode egzistencijom. Između srca i trbuha, biraju trbuh", zaključuje Kajin.

Međunarodna krizna skupina (ICG) napravila je opsežnu analizu posljednje krize u Bosni i Hercegovine, s naglaskom da bi moguće rješenje moglo biti u redefiniranju odnosa unutar zemlje s temeljitijom reformom Ustava koja bi doveli do temeljnog popravljanja pozicije Hrvata, istodobnim zadržavanjem činjenice zvane Republike Srpske i očekivanjima Bošnjaka o snažnoj, funkcionalnoj državi, kao i ispunjavanje uvjeta da predstavnici manjina mogu birati predstavnike u vlast.

Osigurati sklad između ovih premisa čini se pitanjem vrijednim milijun dolara, a u slučaju BiH i rješavanjem jednadžbe ravne za Nobela.

Ova nevladina organizacija ističe da Bosna i Hercegovina polako dolazi ‘do granica daytonskog Ustava. “On postaje sve veća prepreka ulasku u Europsku uniju, ali i zdravim odnosima medu regijama i zajednicama ove države”, dalje se dodaje u analizi.  U razgovorima s ICG-om, hrvatski su predstavnici upozorili da bi izravnim izborom članova Predsjedništva iz Federacije bila izabrana dvojica Bošnjaka. Ukazali su i na to da je promjenama Washingtonskog i Daytonskog sporazuma došlo do osporavanja Hrvata kao jednog od tri konstitutivna naroda u BiH. Posebno su naglasili ustavne promjene 2002., ali i pitanje Mostara u kojem Hrvati ne mogu ostvariti većinsku poziciju.

Mišo Relota