što otac mora da očuti u svojoj boli
to ne može ni zemlja kiše da podnese
koliko suza moglo bi se isplakati
kada gledaš dijete
na pravdi boga
gdje truli godine najljepše
u zatvoru sin mu leži
i djeca djeteta nepravdu trpe
što djed može da učini

ponosan na čast svog sina
baš tako ga je gojio
da bude odan
vjeran
pa ljubi boga i čovjeka
a uzeše mu komad srca najčistijeg
ko žrtveno janje
u zatvoru broji
ne dane, ne mjesece
nego godine duge
preduge
u bescjenje

o sine,
hoće li djeca djece znati
hoće li se povijest ikad ispraviti
kad pravda ovako zataji
tvoj mi zagrljaj uskrati
i moj život osakati
vrijeme me pregazi
nisam mogao više čekati
zemlja se zasitila mojih suza
mogu joj samo još sebe dati
bez tebe sine
teško je i umrijeti


Anita Martinac