Sa prijestolja najomiljenijeg političara u Hrvatskoj, barem tako tvrde plaćene ankete, predsjednik Ivo Josipović održao je naciji lekciju iz rada i nerada. Inače miran i samozatajan predsjednik skinuo je bijele rukavice i u stilu aristokrata opalio njima šamar, ni više ni manje, nego gladnom narodu. „Hrvati više vole kukati nego zasukati rukave“, kaže predsjednik u svojoj poslanici narodu kojem još samo nožni prsti vire iz kontejnera za smeće.

Hrvatski političari, a među njima i omiljeni nam predsjednik, imaju neobičnu sklonost držati moralne lekcije onima koji se ne mogu braniti, ljudima koji zauzeti brigom za golu egzistenciju pale televiziju kako bi buljeći u ekran pobjegli od briga za neplaćene račune, kredite i školarine. Kada su konačno mislili kako su pronašli utočište od egzistencijalnog pakla u koji nas je doveo Josipovićev projekt crvene Hrvatske, na ekranima se ukazao predsjednik te ih je svojom prodikom o neradnicima istjerao iz zadnjeg kutka u kojem su se osjećali sigurnima pred poreznima, haračima i otimačinom.

Josipović, inače dijete gladnog radnika koji se sam školovao, otplaćivao nekoliko kredita za stanove, godinama čekao posao na zavodu za zapošljavanje i sve dok nije potpisao ugovor sa ZAMP-om jedva spajao kraj s krajem, najpozvaniji je govoriti o radnom mentalitetu naroda. Naš najpopularniji političar može osjetiti bilo naroda bez pogreške. Kada govori o kukanju, predsjednik je valjda mislio na ugostitelje koji neprestano kukaju na davanja ZAMP-u. Umjesto da se potrude raditi duže i više te tako pune kasu i Liniću i predsjednikovim prijateljima u ZAMP-u, lijeni Hrvati samo kukaju. Kojeg li bezobrazluka.

Inače, prije nego li se istresao na gladnom narodu, predsjednik je koristeći svoje ustavne ovlasti sazvao sjednicu vlade. Oštrim riječima ukorio je predsjednika vlade i ministre zbog galopirajuće stope nezaposlenosti. Linić se pred furioznim predsjednikom pokušao opravdati te je upao u predsjednikov govor, ali mu je predsjednik, u stilu Sanaderove opomene Pintariću, zaprijetio izbacivanjem sa sjednice ponovi li ispad još jednom. Tek što je oribao ministre i Milanovića, predsjednik je u Banske dvore pozvao i bankare te im je u stilu Huga Chaveza zaprijetio nacionalizacijom ne snize li lihvarske kamatne stope i ne prestanu li izvlačiti kapital iz zemlje. Nema šale s našim predsjednikom. Ipak je on tvorac programa i sintagme nove pravednosti. Cijeli slučaj zabilježile su i kamere nacionalne televizije, ali je revni Radman brišući vrpce sa HDZ-ove presice o popisu birača u Vukovaru slučajno izbrisao i snimke sa sjednice u Banskim dvorima. Međutim, iz ureda predsjednika javljaju kako će sjednica biti održana naredni tjedan kako bi se javnost uvjerila da predsjednik nije prvo udario na gladni narod nego je prvo na odgovornost pozvao vladu.

Predsjednik je zaključio kako ni to nije dovoljno niti je u duhu nove pravednosti pa sa Pantovčaka šalju signale o racionalizaciji u uredu predsjednika. Ne može predsjednik mirno gledati kako se gladnom narodu režu plaće pa je odlučio, zbog ušteda u proračunu, smanjiti broj savjetnika. Nakon pomne analize, predsjednik je zaključio kako mu ne treba više savjetnika nego predsjedniku Tuđmanu u vrijeme Domovinskog rata. Kada su uštede u pitanju, predsjednik je u prvim redovima. Iz njegova ureda najavljeno je kako će se predsjednik potpuno odreći predsjedničke plaće te će zadržati samo honorar od ZAMP-a. Stoga, crveni se neradnički narode, jer ne zaslužuješ ovakvog predsjednika. Crveni se što ne možeš pratiti tempo požrtvovnosti tvorca nove pravednosti. Za vrijeme govora u Rijeci, u predsjedničkoj kampanji, Josipović je imao viziju kako će se Hrvatska crvenjeti. Već tada mu je bilo jasno kako ovaj neradnički narod neće moći pratiti njegov tempo i zaista, Hrvatska ne može pratiti Josipovićev tempo.

Glazbu sa predsjednikova klavira zaglušilo je kruljenje crijeva gladnog naroda.

Željko Primorac