Predsjednik jedne države (ne znam koje, niti koji narod predsjednik predstavlja) ne razumije potrebe onih koji su bez posla, onih kojima posao propada, onih koji su gladni kruha i onih koji su željni toliko očekivane pravde.

Premda ima odgovor na svako pitanje zemlja je pred rasulom gdje će ulica, htjeli mi to ili ne, pokrenuti promjene u društvu. Podsjeća me na rumunjskog predsjednika iz 1989. koji je s balkona svoje palače slušao masu koja mu je klicala, a što on nije razumio. Rumunjska je tek 2010. donijela Zakon o lustraciji (čišćenje od zla), a s trenutnom političkom žabokrečinom mi o lustraciji možemo samo sanjati.

Dok je njemu otac krvavo radeći omogućio sve u zemlji blagostanja drugi su tražili egzistenciju u inozemstvu. S iskustvom života u staklenom zvonu nije upoznao život izvan njega, tako da ne može razumjeti što sve brojniji prosvjednici žele od njega.  Pa on je ipak uvjerljivo najpopularniji političar u zemlji, što profesionalno i nenadmašno odrađene ankete potvrđuju iz tjedan u tjedan.

Kako na ulicama ima sve više gladnih mogao bi konačno ponuditi konkretno rješenje na temelju životnog iskustva, a to je: 'Ako ste gladni kruha, jedite čokoladu'. Ovo nije šala, jer čokolada predstavlja velik izvor energije, zdrava je i potiče nam dobro raspoloženje. S obrokom čokolade prosvjednici neće više biti lošeg raspoloženja. Moglo bi se reći kako su sva genijalna rješenja jednostavna.

Zahvaljujući njegovoj otvorenoj borbi protiv korupcije i zalaganja za pravnu državu zemlja nikad nije bila više korumpirana i nikad nije bilo manje prava nego danas. Zbog toga bih preporučio svim biračima da u sljedećih dvadeset godina za predsjednika i premijera ne biraju pravnika. Pravnici se zbog stanja zemlje moraju dokazati da su zaslužili naše povjerenje, jer želimo pravnu državu u svim segmentima društva i na svim razinama. Prema tome oni imaju pune ruke posla, a visoku politiku neka ostave drugima.

Ovom bih prilikom htio pohvaliti nekoliko emisija na privatnim televizijama zahvaljujući kojima saznajemo istinu koju na državnoj televiziji ne možemo čuti. U vrlo gledanoj Bujici na TV Mreži često gostuju zanimljivi gosti, u emisiji Zoom TV Z1 čuje se mnogo toga, a u emisiji Dvojbe na TV Plus nedavno je gostovala Marija Slišković  koja je nominirana za Zagrepčanku godine, a koja bi mogla o temi pravnika i sudaca reći svoja iskustva, tako da me se može shvatiti zašto sam apostrofirao pravnike. Da bi emisije bile još kvalitetnije usuđujem se savjetovati voditeljima da ne upadaju u riječ svojim gostima i da ih puste reći misao do kraja. Izbor gostiju potvrđuje nadarenost voditelja, a emisije gledamo zbog njihovih gostiju.

Privatne televizije nam nikad nisu toliko bile potrebne kao danas kad su glavni mediji financirani iz državnog proračuna što je dokaz da živimo u vremenu kontrolirane demokracije, pa ne treba čuditi što izuzetno važno prikupljanje potpisa za referendum o ulasku u EU, o zabrani korištenja GMO-a, o poništenju privatizacije i o zabrani rasprodaje prirodnih bogatstava zemlje nije medijski adekvatno popraćeno.

Dr.sc. Ivica Tijardović