Kad je Tito postao predsjednik Jugoslavije, tada se govorilo kako svaki bravar to može postati, a kad je Stjepan Mesić postao predsjednikom Republike Hrvatske onda je priča kružila da predsjednikom može biti svatko. A kad se formirala aktualna Vlada onda je među građanima počela kružiti priča – što gluplji, to bolji! Svjedoci smo ovih dana laži Tihomira Jakovine, onog koji uoči laže poljoprivrednike i priča kako je ispunio njihove zahtjeve. Njemu uz bok je priča Predraga Matića, pa zatim ministra Jovanovića, Vrdoljaka...

Zar je hrvatski narod zaslužio da ga se vrijeđa, da mu se uoči laže, posebno obiteljima koje su stvorile samostalnu Hrvatsku i one koji danas privređuju i hrane hrvatski narod svojim poštenim radom, bez šverca i velikih korporacija kojima pogoduje fiskalni Slavko?

Gledajući prizemno, pa koji se ministar boji svoga naroda? Zar Jakovininu kuću treba čuvati? Kao u davna Rankovićeva vremena, nažalost, hrvatska policija koju plaćaju hrvatski građani dodatno opterećeni proračunom čuvaju njegovu kuću. Jadno, bijedno i sramotno i to u demokratskoj državi! To je samo jedan od indikatora demokracije hrvatske policije Ranka Ostojića koji se proslavio na brojnim područjima, počevši od svog pisanja u Feralu i aktivnog djelovanja na Braču za vrijeme svrgavanja Miloševićeva režima, zatim preko svog „specijalnog tima“ koji danas harači policijom!!! „Profesionalizam, domoljublje i moral“?

A tek u službi sitnozubog političara Predrag Matić vrijeđa svojim istupima branitelje, udovice poginulih branitelja, njihovu djecu, što je nadišlo sve granice bontona i lijepog ponašanja, ne računajući da je „magare“ upregnuto u prodaju hrvatske jedine ostale baštine koja je preostala za prodati!

Kako navodi Rozalija Bartolić: „Zaista nevoljko, ali potaknute vašim reakcijama na naše Otvoreno pismo, moramo Vam se opetovano obratiti sa nadom da ćemo zauzeti barem dio medijskog prostora koji je poklonjen Vama. Iznova se pitamo, što to može natjerati čovjeka, u Vašem slučaju ministra, da se spusti na tako nisku razinu komunikacije te uvredama upućenim udovicama branitelja kako citiramo 'ne možete vrijeđati inteligenciju onih koje inteligencije nemaju' pokušavate opravdati svoje nepromišljene izjave. Da su naši supruzi živi, vjerujemo da se to ne biste usudili izreći. Mora da je razlog vašeg ponašanja velika ogorčenost i ogromna frustracija, naravno uz kronično pomanjkanje osnovnog kućnog odgoja. Moramo vas upozoriti kako niste demantirali izjavu da će se sredstvima od prodaje Croatia osiguranja i HPB-a financirati školovanje djece poginulih branitelja, a što je objavljeno u mnogo medija, već ste samo spretno, uz navedene uvrede, dodali da ste govorili o djeci svih hrvatskih branitelja. Iz medija je ipak razvidno da se izjava odnosi samo na djecu poginulih branitelja. Dužne smo upoznati javnost sa onim što vi svjesno prešućujete. Za ostvarivanje prava na materijalnu pomoć pri školovanju djece hrvatskih branitelja preko Zaklade za stipendiranje u sustavu Fonda hrvatskih branitelja, određen je imovinski cenzus te da naša djeca (djeca poginulih hrvatskih branitelja) to pravo nikada nisu ostvarivala, iako to pravo ostvaruju i djeca branitelja koji su svoje udjele u Fondu davno prodali. Neka tako i ostane jer su njima ta sredstva potrebnija.“

Kosorica i Matić u istom su košu!

Nadalje se u dopisu navodi: „Spominjete izmjenu Zakona o privatizaciji koju je 2010. godine provela jedna nimalo bolja Vlada od ove koju Vi predstavljate. Te su izmjene očito donesene po starom provjerenom receptu, bez informiranja onih na koje se odnose i u mraku, jer da smo o tome imale spoznaja, vjerujte da bi se istima žestoko protivile. Nažalost, nismo čule niti riječi protivljenja od 'predstavnika branitelja' u Upravnom odboru Fonda, vazala tadašnje vlasti.“

O kakvoj demokraciji se može govoriti u Hrvatskoj ako se gazi krv, gaze leševi koji još nisu ni pronađeni, jer nekima to nije u interesu, bez obzira koliko oni to javno prezentirali drukčiju sliku. Pojedinci su, upravo na tim funkcijama promijenili imena, skrili se iza institucije kako ne bi odgovarali za svoja „plemenita“ djela po zakonu lex Perković!!!

Ministar Matić, očito je prema dosadašnjem djelovanju u tom kolopletu, jer je Domovinski rat sveo na stup srama, jer je sebe postavio za mjerilo branitelja. Gdje su drugi branitelji? istarski, zadarski, dubrovački, dalmatinski, hercegovački, moslavački, slavonski, lički… Pa tko je Matić koji je poput nekakvih Vukovaraca pričao bajke kako ih Tuđman svađa sa susjedima? I o Vukovaru jednom treba reći istinu! Nije takva kakvom se prikazuje! Dokumenti su jedno, a realnost je drugo!

Pitanje Vukovarcima, zašto su vraćali žene i djecu poslije prve evakuacije? Možda po mjeri Matića?

Kako dalje navodi Rozalija Bartolić: „Svakoj su vladi očito potrebni ministri koji s podsmjehom i uvredljivo komentiraju prijedloge udovica vezane za izmjene Zakona o pravima hrvatskih branitelja. Potrebni su im branitelji koji su svoju moralnost već ranije dokazali lažiranjem svojih ratnih putova (po izjavama svjedoka spremnih na svjedočenje), bodovanjem boravka u Glavnom stožeru HV-a kao u borbenom sektoru (podatak iz Registra), time što im je svejedno što je njihov boravak u zarobljeništvu bodovan kao pripadnost borbenom sektoru dok je mnogim njihovim suborcima isto bodovano kao skrb - neborbeni sektor (svjedočenje mnogih HRVI-a), pisanjem knjiga za koje njihovi neposredni zapovjednici (pod materijalnom i kaznenom odgovornošću) tvrde da ne sadrže 'ništa istinito' i dr.

Potrebni su im ministri koji će po nalogu napadati katoličke biskupe, brisati pred Hrvatskim parlamentom osvjedočenim hrvatskim tiskovinama intimne dijelove tijela, pozivati branitelje na osiguranje Gay-preidova, pozivati na obljetnicu Oluje ministre iz Vlade tzv. Republike Srpske krajine i dr. Potrebni su im ministri koji će slijepo zastupati njihove interese, a ne interese onih koji njihovu pomoć i zaštitu očekuju.“

Kad se analizira u kontekstu Matićeva politika je režimska, isključivog i unitarističkog laganja kakvog su hrvatski građani iskusili od 1945. do 1990, a onda to isto nastavili poslije 2001. do danas. Svaki domoljubni ministar poslušao bi svog građanina a ne bi mu dijelio lekcije po političkom aršinu, jer naučene lekcije nisu ništa drugo doli diktatura sidnozubnog proletarijata koji mali Matić provodi, a nije ni svjestan da će uskoro na njegovo mjesto doći netko drugi i pomesti smeće koje sputava hrvatske branitelje da budu ono što jesu. Udovicama poginulih branitelja Matić se obraća s prezirom, a što bi učinio da su njihovu muževi živi? Žalosno je ministrovo iživljavanje na nemoćnom. To bi psihologija ili psihijatrija stavila u posebnu kategoriju, a uostalom tko je ministar koji sebi skida postotke invalidnosti? Ako tako nastavi, on će voditi sva ministarstva! To je hrvatska  stvarnost, ona poltronska, uvjetovana okolnostima. Lik ministra Matića je osvjetljava do kraja! Kad je pri glavi i oca po glavi, a kad treba okrenuti stražnjicu tuđincu, zaboravi se svoj identitet!

Mijo Litrić