Taština, ego i nedostatak samokritike ozbiljni su problemi za svakog čovjeka, a posebno su pogubni za političara. U zamku vlastitih taština, nerealnog sagledavanja vrijednosti vlastitog doprinosa nacionalnoj kulturi, upala je aktualna ministrica kulture Andrea Zlatar Violić.

Nije nikakva novost kako ministri proračunski novac u svojim resorima raspoređuju prema stranačkoj, svjetonazorskoj i osobnoj sklonosti. Imenovanja na ključna mjesta u resorima kojima suvereno vladaju na despotskim osnovama također su sastavni dio političkog folklora. Nekako u pauzama teške bitke za ustoličenje Velimira Viskovića za ravnatelja HNK Zagreb ministrica je usputno iz siromašnog državnog proračuna za kulturu dodijelila listu Zarez, čiji je suosnivač i suvlasnik, čak 600 tisuća kuna.

Čitanost, utjecaj i naklada Zareza nekoliko stotina puta manji su od svojedobno najvećeg državnog biltena Vjesnika. Dok je Vjesnik bio bilten svake vlasti i čija se uređivačka politika mijenjala sa svakim izbornim ciklusom, Zarez je bilten sa konstantnim stavovima panjugoslavenske kulturne suradnje i jedinstva kulturnog prostora bivše države. Dakle, uređivačka politika Zareza, ali i ukupna politika ministarstva kulture u službi je integracije prostora, brisanja granice jezičnih područja i kulturnih posebnosti te objedinjavanja kulturnih kapaciteta s prostora propale države. Ukoliko se zacrtana politika ne može provesti standardnim sredstvima političke kupovine, pribjegava se smjenama, ucjenama i svekolikom političkom nasilju.

Dok ministrica Violić ognjen i mačem pokušava pokoriti i porušiti granice, jezične, kulturne, vjerske i nacionalne barijere, u malom mjestu ispod Matokita, prije više od 120 godina, rodio se čovjek koji je perom porušio sve granice u Europi i svijetu. Svojim pjesničkim izričajem, bezvremenskim stihovima i kolosalnom filozofijom života zavrijedio je počasno mjesto u panteonu svjetske kulture. Ali što je siroti Tin Ujević u odnosu na veličinu ministrice Zlatar Violić? Za manifestaciju koja obilježava uspomenu na život velikog pjesnika ministrica je iz proračuna kulture izdvojila tek 10 tisuća kuna. Time je kazala što misli o stvaralaštvu i opusu Ujevića, ali i nacionalnom književnoj baštini. Da su se kojim slučajem organizirali dani Velimira Viskovića ne treba uopće sumnjati kako bi ministrica za ovu potencijalnu manifestaciju izdvojila pozamašan iznosa, ali što je Tin Ujević u odnosu na Velimira Viskovića?

Možda je Ujevićev problem upravo njegovo pjesništvo, jer kako u isti kulturni kontekst staviti Ujevićevo Pobratimstvo lica u svemiru i napola militantnu retoriku ministarstva kulture. Ujević je za života granice rušio snagom pjesničke riječi, intelektualnim i filozofskim raspravama čija snaga zadivljuje i opija danas jednako kao i u vrijeme kada su objavljena njegova dijela. Samo jedan Ujevićev stih iz Pobratimstva za hrvatsku i svjetsku kulturu vrijedi više nego svi brojevi Zareza kada bi se kojim slučajem tiskali još tisuću godina i godišnje dobivali milijun kuna. Jer, zlatom, gospođo Zlatar, ne možete kupiti mjesto u povijesti i svjetskoj kulturi, a još manje nasiljem kakvo prakticirate u kulturi Republike Hrvatske!

Željko Primorac