U posljednje vrijeme neprestano se govori o WikiLeaksu. Dečki se domogli diplomatskih tajni raznih država i sad sve objavljuju po internetu. Nije za zanemariti upit zbog čega to čine i tko im je omogućio takvu rabotu?

Možda je sve »spontano« kao u arapskim revolucijama ovih dana. Bilo što bilo ima tamo podosta zanimljivog o hrvatskom narodu s obje strane granice. Tako postade jasno da su američki diplomati strahovali od hrvatskog entiteta u BiH. Nije ih, dakle, mučilo pitanje demokracije, već kako zaustaviti tu demokraciju. Na njihovu radost od tog entiteta još ništa. Ali se kuje, samo sad puno opreznije nego prije. Čak su i sami Ameri to objavili. Puk i njegovi političari s ovih strana dobro se sjećaju tenkovske revizije svoje banke, koja je u to vrijeme bila najbolja u BiH. Naravno, ne navedoše oni to u svojim bilješkama jer bi moglo otvoriti nezgodna pitanja »neodgovornih« nekih političara. A svemu su poslužile i još služe raznorazne optužbe. Digne li netko glavu, optuži ga pa neka se pere. Dok se opere, već će sve biti završeno.

Tako to ovamo ide. Zbog čega je onda čudno da se Hrvati između ostaloga bore za svoja javna glasila u BiH. Svima puna usta demokracije, a tih javnih glasila za Hrvate jednostavno nema. U Belgiji i Švicarskoj imaju ih čak i manjine, za konstitutivne narode da ne govorimo. Ali ovo nije ni Švicarska ni Belgija. Ovo je »Jugoslavija u malom«. Tako su nekada tepali BiH, tako joj komunistički nasljednici tepaju i danas, zajedno s kolonizatorima iz tzv. Međunarodne zajednice. Umjesto ljudskih prava neprestano govore o europskom putu BiH. Jednostavno rečeno željeli bi da profunkcionira ovako nakazna. Svatko sa zrnom soli u glavi zna da to tako ne može ići, ali oni navalili k'o mutavi. Pa pojačaše ekipu. Valentinu Inzku pridruži se nekakav Peter Sorensen. U novinama, koje ovu zemlju vole nazivati našom, rekoše da će jedan nadzirati europski put, a drugi čuvati BiH od eventualnih prijetnji suverenitetu. Ja bih to malo drukčije postavio. Dok jedan bude krotio Hrvate, drugi će im pričati bajke o tome kako je lijepo tamo na nekom Zapadu odakle on dolazi i gdje... Glupo, da gluplje ne može biti. Cirkuska karavana ide dalje.

Položaj Hrvata u BiH sliči mi na negdašnji položaj Širokog Brijega u negdašnjoj Jugoslaviji. Pa tako drug kapetan na političkoj nastavi reče da je u »Širokom Bregu« još 50% ustaša. Naljutilo to domaćeg »čovika« pa se javio za riječ i drugu kapetanu rekao da on drži da ih je još 95% i dan danas. Sreća da se dotični nije najbolje snašao pa se sve završilo na »Sedi, bre, dole«. Isto nam u posljednje vrijeme neprestano govore, počevši tamo od ukinuća Herceg Bosne u Daytonu pa do današnjih »platformaša«. Stalno neka politička nastava i stalno neka krivnja. Prije razbijasmo Jugoslaviju, a razbiti ju je trebalo, sad razbijamo BiH, ne treba je razbiti nego demokratizirati. U međuvremenu nas proglasiše i neznalicama. Smilovaše se pa dopustiše da se izgradi koji kilometar ceste u Hercegovini, ali na njihov način. Oni će to raditi, kakvi sad Hercegovci, a o Herceg Bosni ne ćemo ni govoriti jer nje jednostavno nema. I odmah mi na pamet padoše prizori iz Hrvatske gdje moćni strojevi kao po špagu uredno gradiše suvremenu autocestu. A padaše mi na pamet i prizori iz Bosne i raznorazni popravci cesta tamo i ovamo. Lopata se na sve strane, tu su i tačke, nađe se vremena i zapaliti koju. Bit će veselo. Ti ozbiljni Hercegovci neka nastave svojim putem. Navalili na gradnje kojekakvih poslovnih zona i neprestano nešto otvaraju. Zadnja vijest kaže da u Posušju u tim zonama kane zaposliti stotine ljudi. Samo neka grade, doći ćemo mi u nadzor, stvorili smo već dovoljno povjerenstava za takve poslove. Imamo i tamničkih prostora. Federazirat ćemo mi ovu zemlju, ispravno ste čuli, nismo mislili na demokraciju.

Stvarno i nadalje zanimljive priče svuda oko nas. Nešto mi pada na pamet da prišapnem kojem nadobudnom pisardžiji da se toga lati i napisano prijavi na Natječaj za priču regije. Mislim da bi se moglo uklopiti. Evo nekih rečenica iz dotičnog natječaja. »Fokus natječaja je na savremenom životu mladih, posebno na temama koje su još tabu, kao što su adolescencija i seksualnost, razvod i obiteljski problemi, problemi s alkoholom i drogom, noćni život, usamljenost, depresija, cyber svijet, putovanja u inozemstvo, neprijateljstvo prema onima koji se razlikuju od većine.« Toliko oni. Mislim da bi najprikladniji prostor bio »neprijateljstvo prema onima koji se razlikuju od većine«. Sad, ako su ta većina glasni političari sa Zapada i neki s ovih strana moglo bi stajati. Ako nisu...

Ma baš me briga za te priče. Odoh ja nešto čitati o Haagu, mislim na sud, njegov odnos prema Dariu Kordiću, šestorci koju još sude i to traje godinama, hrvatskim generalima. To je ta hrvatska priča koja se razlikuje od drugih, ali je istinita i osloboditeljska, ma koliko je oni čerupali.

Miljenko Stojić