Sudski spisi crkvenih osoba nakon Drugoga svjetskog rata
Došavši do podataka iz Upisnika Okružnoga suda u Mostaru u svezi suđenja svećenicima, časnim sestrama i još nekim osobama čije je suđenje vezano uz crkvene osobe, učinilo nam se uputnim objaviti te spise u izvornom obliku, pa i s pisaćim pogrješkama koje se u tim materijalima nalaze.
Napominjemo, ovo je samo dio stradalih svećenika i časnih sestara u Hercegovini, jer su mnogi bili suđeni i izdržavali kazne po raznim kazamatima poslijeratne komunističke Jugoslavije, a neki su ubijeni i bez ikakva formalnog suđenja. Do sada je objavljeno više popisa s osnovnim podatcima stradalih svećenika,[1] ali najčešće nisu objavljivane pojedinosti u svezi njihovih suđenja. O nekim od tih svećenika objavljene su zasebne monografije, ali nerijetko ni tamo nije doslovno citiran sudski spis. Osim zanimljivih a često i bizarnih stvari koje se mogu pročitati u tim spisima, vrijedno je uočiti najčešće razloge optužbi i osuda pojedinih svećenika i časnih sestara kao i visinu kazne za ta “nedjela”. Ovdje izdvajamo nekoliko primjera koji će jasno pokazati o kakvim se optužbama i osudama tu radilo. Odmah upada u oči da komunističke vlasti Crkvu, a onda i njezine službenike, uopće nisu priznavale kao činjenicu. Ovo potvrđuju navodi iz optužnica gdje se gotovo redovito navodi da je dotični svećenik “bez imetka, slobodne profesije i neoženjen”, a slično i za časne sestre. Isto tako ne uvažavaju se redovnička imena pa se kaže tzv. “fra Ivo” ili za časnu sestru tzv. “Lea”.
Priča su za sebe razlozi optužbi i visina kazne. U jednoj od njih kaže se da je optuženi i osuđeni svećenik nagovorio jednu malodobnicu da posti i da se moli, te da će joj se prikazati Gospa. U istom tom spisu Gospu pišu malim slovom, a u jednom drugom spisu čak je stavljaju i u navodnike. Po ovoj optužnici dotični je svećenik dobio tri godine lišenja slobode s prinudnim radom i dvije godine gubitka građanskih prava. Na drugom mjestu nalazimo kaznu od dvije i pol godine lišenja slobode s prinudnim radom zbog toga što je rekao da bi bolje bilo da Trst pripada Italiji, da ovaj poredak ne će dugo ostati, te da je narodna vlast neprijateljski nastrojena prema Katoličkoj Crkvi. Često je presuda izricana zbog optužbe da je dotični znao za neke osobe koje su planirale pobjeći u inozemstvo, a to nije prijavio “narodnim vlastima”. Jedna od najapsurdnijih osuda jest ona na šest godina robije što je govorio da će Amerikanci pomoću atomske energije zadobiti dominaciju u cijelom svijetu. Na žalbu tužitelja kazna je u ovom predmetu povećana na sedam i pol godina. Čak su pojedine optužnice i osude bile zbog toga što je svećenik ispovijedao neprijatelje režima i to nije dojavio “narodnim vlastima”. Zatim slijede optužnice zbog toga što je dotični kupovao zlatni novac i stranu valutu, a časna sestra je osuđena na godinu dana zato što je pričala “razne viceve”. Žalbe osuđenih i njihove rodbine gotovo redovito bile su odbijene, a žalbe tužitelja gotovo redovito uvažavane su i time bi kazna bivala povećana.
Osnovni podatci optuženika i osuđenika
Izvod iz: Imenik za kaznene stvari 1945.
Ime: Fra Leo Petrović
Upisnik Ko: 56/45.
[Upisan samo u Upisnik, predmet i detaljni upisnik odneseni su iz Okružnoga suda. Iako je pripadao skupini svećenika koji nisu simpatizirali vlast Nezavisne Države Hrvatske, o čemu je bilo upoznato i najviše partizansko rukovodstvo u Hercegovini, nakon što su partizani ušli u Mostar, sa skupinom franjevaca bio je likvidiran. Osim franjevaca, samovoljne skupine partizana prilikom ulaska u Mostar još su likvidirali na desetke nedužnih ljudi. Odmah upada u oči što uz ime fra Leona Petrovića u Upisniku ne stoji ništa, iako je u vrijeme kad je Upisnik rađen fra Leon već bio ubijen.]
Red. br.: Ko 196/46.
Dan prijeme: 7. V. 1946.
Optužnicu podnio: Javni tužilac, K: 1788/45.
Ime: Penavić fra Inocent, p. Ivana
Dan pretresa: 22. V. 1946.
Osuđen za krivično djelo: Čl. 9. tač. 13 Zakona o kriv. djelima protiv naroda i države.
Glavna kazna: Kazna lišenja slobode sa prinudnim radom u trajanju od 18 mjeseci.
Žalba: optuženi 28. V. 1946. g. – Vrhovni sud 20. VI. 1946., Kžv: 733/46. Žalba odbačena.
Presuda uručena: Ministarstvu unutrašnjih djela Sarajevo, 13. VII. 1946. g., radi izvršenja kazne.
Red. br.: Ko: 246/46.
Dan prijema: 21. V. 1946.
Optužnicu predao: Javni tužilac, K. 940/45.
Ime: Ivanković fra Nikola, p. Marka
Dan pretresa: 26. VI. i 5. VIII. 1946. g.
Pritvor trajao: od 1. IX. 1945. g.
Glavna kazna: Presudom od 5. VIII. 1946. g. osuđen na kaznu lišenja slobode sa prinudnim radom u trajanju od sedam godina i gubitak pol. i građ. prava za pet godina.
Presuda uručena: Ministarstvu unutrašnjih djela Sarajevo, 8. IX. 1946. g. radi izvršenja kazne.
Red. br.: Ko: 572/46.
Dan prijema: 27. XI. 1946. g.
Optužnicu podnio: Javni tužilac, I:1156
Ime: Nuić fra Viktor, pok. Mate
Dan pretresa: 18. III. 1947.
Rješenje bez pretresa: Postupak obustavljen 29. IX. 1947. g. na predlog jav. tuž.
[1] Jedan od tih popisa nalazi se i na web stranici Hercegovačke franjevačke provincije (www. franjevci.info), a u biti to su podatci koje je objavio Žarko Ilić u Kršnom zavičaju, br. 31, Humac, 1998., str. 135-143 i Robert Jolić – Gabrijel Mioč – Marija Vukadin (prir.), Fra Ferdo Vlašić – vizionar i patnik, Naša ognjišta, Tomislavgrad, 2005., str. 102-113.
Izvod iz: Upisnik okružnog suda u Mostaru
Red. broj: 246
Dan tužbe: 18. V. 1946.
Krivično djelo: član 3, t. 3 i 4 Zak. o kriv. djelima protiv naroda i države
Tužilac: K: 950/45.
Ime: Ivanković fra Nikola, p. Marka
Pritvor: od 1. IX. 1945.
Dan pretresa: 26. VI. i 5. VIII. 1946. (Optužnica predata: 21. V. 1946.)
Sadržaj presude: Presuda od 5. VIII. 46. osuđen na kaznu lišenja slobode sa prinudnim radom u trajanju od sedam godina i gubitak pol. i građ. prava za pet godina.
Dan predaje žalbe: (nije ništa uneseno!)
Red. br.: 172
Datum prijema: 3. IV. 1947.
Podnosilac optužnice: Jav. tužilac Okruga Hercegovina
Ime: Ćilić fra Honorije, p. Nikole, Hrvat, držav. FNRJ, župnik u Blagaju, bez imetka, slobodna profesija, r. 1910. g. u Međugorju srez Mostar, neoženjen
Opis krivičnog djela: Prvi (optuženi Ćilić fra Honorije) nagovorio malodob. Terezu Puljić da posti i da se moli, te da će joj se prikazati Gospa, a drugi i treći (Puljić Ivan pok. Stjepana i Puljić Jozo p. Stjepana) pomagali su mu u tom i širili medju narodom, da se maloljetnoj prikazuje gospa.
Čl. 9. Zak. o Kr. dj. protiv nar. i države.
Presuda donešena: 5. IV. 1947.
Osuđen za krivično djelo: Čl. 9. Kr. dj. protiv nar. i drž.
Glavna kazna: 3 god. lišenja slobode sa prinudnim radom
Sporedna kazna: 2 god. gubitka građanskih prava
Žalba: Optuženi, 5. IV./ 13. IV. 1947. – Vrhovni sud, Kžv: 644/47, 8. IV. 1947. Presuda potvrđena.
Red. br.: 79/48.
Dan prijema: 1. X. 1948.
Optužnicu podnio: Javno tužioštvo Livno, K. br. 107/48, od 30. IX. 1948. godine
Ime: Kulijer Eduard p. A1ekse iz Ljubunčića – Livno, Hrvat, F.N.R.J., rimokatl. sveštenik, bez imetka, slobodne profesije, r. 1914. god. u Visokom, neoženjen
Mjesto izvršenja krivičnog djela: Lištani-Livno
Opis krivičnog djela: 24. V. 1946. god. Kao župnik župe Sv. Josifa u Lištanima izdao krsni list glaseći na Kalaci Tadiju u kojem je dan rođenja Tadije stavio 27. VIII. 1929. iako je znao da je po matič. knjigama uvedeno da je Tadija rođen 16. IX. 1927. g. – Djelo falsifikovanja – pravljenje lažnih isprava.
Dan pretresa: 15. X. 1948. i 29. X. 1948. g.
Presuda uručena: 29. X. 1948.
Osuđen za krivično djelo: Za djelo falsifikovanja javne isprave
Glavna kazna: 2 godine lišenja slobode sa prinudnim radom.
Žalba: 29. X. 1948. – Presudom Vrhovnog suda u Sarajevu br. Kž. 1596/48.
Žalba se djelomično uvažava i presuđuje na 1. g. (godina) dana lišenja slobode.
Nova kazna: Izmjenjena na jednu godinu lišenja slobode.
Amnestija: 24. XII. 1948. Molba za pomilovanje. Odlukom Prezidiuma Narodne skupštine FNRJ Br. Po. 2137/49. od 5. III. 49. g. pomilovanje odbijeno.
Primjedba: 3. I. 49. Statistički list dostavljen Ministarstvu pravosuđa Sarajevo.
Red. br.: 81/48
Dan prijema: 22. I. 1948.
Optužnicu podnio: Javni tuži1ac, B:6/48
Ime: Ćorić fra Božidar zv. Jerko, pok. Franje, Hrvat, F.N.R.J., sveštenik, bez imetka, r. 1897. u Lipnu, nastanjen ?, neoženjen
Optužen za krivično djelo: 1-3) U Proboju, Radišićima, Humcu i Mostarska vrata srez Ljubuški u toku 1947. godine sastajali se sa ustaškim odmetnicima, održavali vezu sa njima, primali od njih pisma, davali im oružje, hranu i druge potrebe stvari davali im potrebna obaveštenja.
4) Pomagali lica koja su se odmetnula od vlasti.
5) Č1. 3 tač. 14. zak. o kr. dj. pr. nar. i drž.
(Suđen sa: Zovak Mate, Mirkov; Luburić Marko, Lovrin; Tomić Stana, Ivanova)
Datum rasprave: 6. III. 1948.
Osuđen za krivično djelo: Čl. 3 tač. 14. zak. o kr. dj. pr. nar. i drž.
Presuda uručena: 13. III. 1948.
Žalba: 6. III. 1948./ 15. III. 1948. – Vrhovni sud Kž: 29. III. 1948.
Žalba odbačena presuda potvrđena.
Red. br.: 32/48.
Datum prijema: 2. I. 1948.
Optužnicu podnio: Javni tužilac, K: 742/47.
Ime: Franičević Lujo, p. Tome, Hrvat, F.N.R.J., gvardijan franj. samostana, bez imetka, r. 1886. g. u Ćukliću, neženjen
Optužen za krivično djelo:
1-3) Prvooptuženi mjeseca oktobra 1945. kao gvardijan prikrivao i hranio ustaškog odmetnika fra Čondrić Vjekoslava. Drugo i treće optuženi [Marić Serafin i Duvnjak Hrvoje] iako su znali da se Čondrić prikriva u Gorici, nisu prijavili narodnim vlastima a drugooptuženi sastao se sa njime u Biloj i dugo razgovarali, te četvrto optuženi [Ćorić Vladislav] primio kod sebe ustaškog odmetnika Čondrića fra Vjekoslava, dao mu hrane i govorili o situaciji u svijetu i kod nas kao i da je današnje uređenje F.N.R.J. kratkog vijeka i da će se u našoj zemlji uspostaviti dvije federalne jedinice Srbija i Hrvatska i t.d.
4) Pomaganje odmetnika i naoružanih bandi te širenje propagande.
5) Kriv. djelo iz čl. 3 t. 14. Zak. o kriv. djel. protiv nar. i države.
Dan pretresa: 27. I. 1948.
Osuđeni za krivično djelo: Čl. 3 t. 14. Zak. o kr. dj. pr. nar. i drž.
Glavna kazna: 8 (osam) godina lišenja slobode sa prinudnim radom.
Presuda uručena: 31. I. 1948.
Žalba: optuženi: 27. 1. 1948./ 2. II. 1948. – Vrhovni sud, Kž: 298/48.
Predmet uzimali: 17. X. 1951. Minist. pravosuđa, vraćen 12. XI. 1951.
Ostali osuđeni: (u ovom predmetu)
Marić fra Serafin, p. Stjepana, Hrvat, državljanin F.N.R.J., katol. sveštenik, bez imetka, r. 1904. g. u selu Luki (Bosansko Grahovo), neženjen
Glavna kazna: 3 (tri) godine lišenja slobode sa prinudnim radom.
[Nema podataka o žalbi i molbama za pomilovanje.]
Duvnjak fra Hrvoje, Martinov, Hrvat, državljanin F.N.R.J., ekonom franjevačkog samostana Gorica, bez imetka, r. 1919. godine u selu Ćukliću srez Livno, neženjen
Glavna kazna: 5 (pet) godina lišenja slobode sa prinudnim radom.
Molba za pomilovanje: Odlukom Prezidijuma N.S. N.R.BiH br. 3540/51. molba za pomilovanje nije uvažena.
Ćorić fra Vladislav zv. Marijan, pok. Ante, Hrvat, državljanin F.N.R.J., župnik u Biloj, bez imetka, r. 1897. g. u Koritima, srez Duvno, neoženjen
Glavna kazna: 8 (osam) godina lišenja slobode sa prinudnim radom.
Žalba: optuženi 27. I. 1948./ 3. II. 1948. – Vrh. sud, Kž: 298/48, 23. II. 1948. Žalba odbačena presuda potvrđena.
Red. br. 7/49. – Livno
Dan prijema: 1. II. 1949.
Optužnicu podnio: Okružno javno tužioštvo Livno, Broj: B. 44/48. od 31. II. 1949. g.
Ime: Grgić Matin fr. Arkan – Mijo, sveštenik, r. 1889. g. u Visokom, nastanjen u Lištani – Livno
Optužen za krivično djelo: Čl. 9 Zak. o kriv. djel. pr. Nar. i drž.
U pritvoru od: 20. X. 1948. do 8. IV. 1949. g.
Datum pretresa: 19. II. 1949.
Glavna kazna: 2 1/2 godine lišenja slobode sa prinudnim radom
Osuđen za krivično djelo: 19. II. 1949. za djelo iz čl. 9. Zakona o Kriv. djelima protiv Naroda i drž.
Opis krivičnog djela: 22. VIII. 1948. g. u Rkt. crkvi u Lištanima govorio narodu, da su na vlasti u Partiji ljudi koji ne vjeruju u Boga te da se ne druže sa onim koji nevjeruju u Boga.
Presuda objavljena: 19. II. 1949.
Postupak u sudu trajao: od 1. do 19. II. 1949. g.
Presuda uručena: 22. II. 1949.
Presuda pravosnažna: 1. III. 1949.
Žalba: 25. II. 1949. optuženi; 28. II. 1949. J. T. Livno. – 21. III. 49. po čl. 9 st. 1. Zk. DND. i primjen. č1. 66 K.Z., nova kazna: (3) tri godine lišenja slobode sa prinudnim radom.
Predmet uzimali: 1. IV. 1949. god. Statistički list dostavljen Ministarstvu pravosuđa Sarajevo
Izvor: Crkva na kamenu