Papa Franjo tijekom opće audijencije na Trgu Sv. Petra u Vatikanu održao je 12. rujna katehezu u kojoj se ponovno osvrnuo na treću Božju zapovijed koja se odnosi na dan Gospodnji, prenosi Vatican News. Dekalog koji je objavljen u Knjizi izlaska, ponavlja se u knjizi Ponovljenog zakona na gotovo isti način, s izuzetkom te treće riječi u kojoj se pojavljuje dragocjena razlika. Dok je u Knjizi izlaska razlog odmora blagoslov stvaranja, u Ponovljenom zakonu, međutim, označava kraj ropstva. Taj dan rob se mora odmarati kao i gospodar kako bi slavio spomen na Pashu oslobođenja.


Robovi su, naime, imali takav položaj da se nisu mogli odmarati, rekao je Papa i napomenuo: No, postoje mnoge vrste ropstava, bilo vanjskih bilo nutarnjih. Postoje vanjska ograničenja kao što su ugnjetavanje, nasilje i druge vrste nepravdi. Zatim postoje nutarnji zatvori koji su, na primjer, psihološke kočnice, kompleksi, ograničenja karaktera i još mnogo toga. Ima li odmora u tim uvjetima? Može li čovjek zatvoren ili potlačen ostati slobodan? Može li osoba koja je izmučena unutarnjim teškoćama biti slobodna?

Stvarno, postoje ljudi koji čak i u zatvoru žive veliku duhovnu slobodu, rekao je Sveti Otac i potaknuo: Sjetite se, naprimjer svetoga Maksimilijana Kolbea ili kardinala Vana Thuana koji su mjesta mračnih mučenja pretvorili u mjesta svjetla. Isto tako postoje ljudi koji nose velike nutarnje rane, ali znaju kako milosrđe odmara i znaju ga prenijeti drugima. Božje milosrđe nas oslobađa. Kada susretnete Božje milosrđe, dobijete veliku nutarnju slobodu i sposobnost da je prenosite. Zato je tako važno otvoriti se Božjem milosrđu kako ne bismo bili robovi samih sebe.

Što je, dakle, istinska sloboda, upitao je papa Franjo i nastavio: Možda se nalazi u slobodi izbora? Sigurno, to je dio slobode i mi se zauzimamo kako bi bila zajamčena svakoj osobi (usp. Gaudium et spes 73). No, dobro znamo da moći učiniti nešto što želimo, nije dovoljno da bismo bili zaista slobodni i sretni. Istinska sloboda je mnogo više.

U stvari, postoji ropstvo koje veže više od zatvora, više od napada panike, više nego prisila bilo koje vrste: to je ropstvo vlastitom „ja", istaknuo je Papa i protumačio: To su ljudi koji cijeli dan gledaju sebe kako bi vidjeli svoj „ja". Taj njihov „ja" viši je od njihovog tijela. Oni su robovi svojeg „ja". Taj „ja" može postati mučitelj koji muči čovjeka gdje god bio i stvoriti mu najdublje opterećenje koje se zove „grijeh" koji nije jednostavno kršenje propisa, nego životni promašaj i stanje ropstva. Grijeh je, na kraju, govoriti i činiti po svojem „ja". Želim učiniti to i ne zanima me postoji li neka granica, postoji li zapovijed, niti me zanima postoji li ljubav. Taj „ja" očituje se, naprimjer, u ljudskim strastima: pohlepi, bludnosti, škrtosti, naprasitosti, zavisti, lijenosti, oholosti, i tako dalje. Oni koji popuste tome, robovi su svojih poroka koji ih zlostavljaju i muče. Nema predaha za pohlepnika, jer grlo je licemjerje želuca koji je pun, ali nas uvjerava da je prazan. Licemjerni želudac nas čini pohlepnim. Postoje robovi licemjernog želuca. Ne postoji predah za pohlepnika i bludnika koji moraju živjeti od užitka; tjeskobna želja za posjedovanjem uništava škrte; uvijek skupljaju novac, ranjavajući druge; plamen ljutnje i crv zavisti upropaštavaju odnose.

Pisci kažu da zbog zavisti tijelo i duša požute kao kad čovjek ima hepatitis, rekao je papa Franjo. Zavidni imaju žutu dušu, jer nikada ne mogu imati svježinu zdravlja duše. Zavist uništava. Lijenost koja izbjegava bilo kakav trud onesposobljava za život. Samodostatnost, to je onaj oholi „ja" koji kopa jaz između sebe i drugih. Tko je dakle istinski rob? Tko je onaj tko ne poznaje odmor? To je onaj koji nije sposoban ljubiti! Svi ti poroci, grijesi i sebičnost udaljavaju od ljubavi i čine nas nesposobnima za ljubav. Postajemo robovi samih sebe i ne možemo ljubiti, jer je ljubav uvijek usmjerena prema drugima. Treća nas zapovijed poziva da odmarajući se slavimo oslobođenje. Za nas kršćane to je proročanstvo Gospodina Isusa koji raskida unutarnje ropstvo grijeha kako bi čovjeka učinio sposobnim za ljubav. Istinska ljubav je prava sloboda, odvaja od posjedovanja, obnavlja odnose, prihvaća i cijeni bližnjega, svaki napor preobražava u radostan dar i čini nas sposobnima za zajedništvo. Ljubav vas čini slobodnima i u zatvoru, pa i ako ste slabi i ograničeni. To je sloboda koju primamo od našega Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista, zaključio je Papa.

 

M.M.