Vrlo sporo otkrivao se puni sadržaj hrvatske vojno-redarstvene operacije "Oluja". Posebice oni njegovi dijelovi koji su vezani uz američko partnerstvo. Razlozi su donekle razumljivi. U početku bila je to tajna jer suradnja nije bila formalizirana, dijelom je bila provedena pod paravanom privatnog biznisa (vojna konzultantska kompanija MPRI), iz političkih razloga SAD-u nije odgovaralo otkrivati vlastitu uključenost.
Prije dvije godine u sklopu obilježavanja obljetnice Oluje, Knin su nadletjela i dva izraelska vojna zrakoplova F-16 Barak. Ove su godine trebali letjeti kao naši. Bio bi to simbolični tehnološki prijelaz s istočne na zapadnu tehnologiju, ali još više poruka obećavajućeg strateškog partnerstva Hrvatske, Izraela i SAD-a u vojno-obrambenom segmentu.
Dok gledam kako nove zastupnice i zastupnici ulažu zamjetan trud da bi se od samog početka "brendirali" u Saboru, pokušavam se prisjetiti kako je to izgledalo prije tridesetak godina, kada se nakon pola stoljeća totalitarnih diktatura konstituirao prvi višestranački Hrvatski sabor. Što je bilo slično, a što različito?