U petak 31. srpnja, na programu 61. Splitskog ljeta izvedena je predstava Plemena Kazališta Planet Art i Teatra Exit, u Meštrovićevom Kaštilcu – Crikvine u Splitu.

Autorica teksta je britanska spisateljica Nina Raine koja je odrasla u umjetničkoj obitelji. U 2012. godini osvojila je niz uglednih nagrada za ovu dramu, koju su na hrvatski jezik preveli Jasminka Pakušić i Marko Torjanac, a redateljica je Slavica Knežević, koja je osmislila i scenografiju.

Marko Torjanac, ravnatelj Kazališta Planet Art, i redateljica i sami nastupaju u predstavi. Predstava Plemena tematizira obitelj kao neku vrstu plemena čiji su članovi usredotočeni na prijenos svojih vrijednosti i uvjerenja novim naraštajima.

Drama Plemena pruža sliku današnjice, govori o potrebi za pripadnosti i, o svemu što ona nosi, počevši od hijerarhije, zanimanja, interesa, pravila, obitelji, stranke, društva, države i cijeloga svijeta i planeta. Kroz zanimljivu i intrigantnu priču o ljubavi i izdaji drama pokazuje da o toj pripadnosti ili nepripadnosti i nadalje ovisi sreća svakog pojedinca. Plemena nam metaforično nude saznaje koliko smo različiti, a opet i isti i jednaki, i gdje je taj prostor u kojemu plemena mogu pronaći svoj suživot. Kakva nam je komunikacija i koliko jedni druge razumijemo, nudeći gledatelju svijet iz jedne druge perspektive.

U središtu priče je obitelj koja ima gluhog sina i svi članovi trude se što bolje ga pripremiti za život. Nastojali su mu pomoći kako bi prevlada hendikep, ali on nije naučio znakovni jezik. Mladić će upoznati djevojku koja ima gluhe roditelje, a i sama počinje gubiti sluh. Ona će ga poučavati znakovnom jeziku i kroz njihov odnos otkrit će se niz uvjerenja i hijerarhija koje postoje unutar gluhonijeme zajednice. Sama autorica drži da je pripadnost plemenu ono čemu ljudska zajednica teži od svoga postanka, a plemensko uređenje iznimno je snažno među gluhima. Viši čin dobit će oni koji najbolje poznaju jezik gluhih, a to su u pravilu oni koji ne čuju od rođenja. I sam redatelj ističe kako predstava ukazuje na to kako ljudsko društvo, bez obzira na sav dosad postignut napredak, i dalje živi po plemenskom principu, te da je ovo priča o slušanju i neslušanju u obitelji i o riječima koje mogu postati oružje, a najvažniji upit koje djelo postavlja jest: je li važnije da se čovjek uklopi ili da bude sretan.

Premda predstava Plemena govori o današnjem svijetu prostakluka i bezobzirnosti koja nas okružuje i svakodnevnom krtom i nasilnom razgovoru ljudi u obitelji i društvu, zarobljenih u škrti rječnik računala koji naprednom tehnikom osiromašuje govorni rječnik, pa se tako u nedostatku i nedovoljnom poznavanju vokabulara rabe proste i neumjesne riječi, ipak držim, bez obzira, na sve to koliko se nešto želi prikazati stvarno i živuće, dramska umjetnost, koja odgaja i oblikuje javno mnijenje, trebala bi gotovo uvijek težiti svojoj otmjenost i kulturi jer prostote ne obogaćuju već osiromašuju svako dramsko djelo. Uz male nedostatke u režiji, ovapriča o izdaji i ljubavi nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

 

 

Dragica Zeljko

Share
0