Prikaz knjige: Vjekoslav Vrančić, Branili smo državu – Uspomene, osvrti, doživljaji, Knjiga I. i II., Knjižnica Hrvatske revije, Barcelona – Munchen, 1985.

Među vrijednije knjige objavljene u hrvatskoj emigraciji nedvojbeno spada knjiga hrvatskoga političara Vjekoslava Vrančića (1904.-1990.) "Branili smo državu". Auktor u ovom iznimnom djelu isprepliće osobna zapažanja, vlastite doživljaje i historiografske osvrte na ključna pitanja hrvatske politike. Posebnu važnost pojedinim osvrtima daju historiografski izvori glavnih ratnih čimbenika, kojima Vrančić kao osobni svjedok, a k tomu i istraživač iznosi objektivnu sliku stvarnosti te na taj način pobija desetljećima promicanu i taloženu propagandnu laž različitih protivnika hrvatske državne nezavisnosti.

Knjiga vremenski pokriva razdoblje od 1915. do 1945. godine, a prostorno pokriva područje povijesnih hrvatskih zemalja i dijelove južnoameričkoga kontinenta, gdje su živjeli hrvatski iseljenici. Na hrvatskom prostoru u spomenutom razdoblju sukobljavale su se dvije državnopravne koncepcije – jugoslavenska, odnosno velikosrpska koja je 1918. godine političko-pravnim nasiljem realizirana uspostavom Kraljevine SHS, odnosno Jugoslavije na čelu sa srpskom dinastijom Karađorđevića. Nasuprot toj nenaravnoj, stajala je hrvatska državna ideja, koja je iskoristila povoljne međunarodne okolnosti za oslobođenjem i realizirala se u prvoj polovici mjeseca travnja 1941. godine. Vrančićeva knjiga nudi dovoljno povijesne građe za uzročno-posljedično sagledavanje hrvatske borbe za nacionalnim oslobođenjem od velikosrpske prevlasti.

Zahvaljujući strpljivom radu, auktorovoj istraživačkoj sustavnosti i ustrajnosti kroz knjigu se zorno mogu pratiti povijesni procesi, koji jasno pokazuju kako je uskrsnuće hrvatske države bio samo logičan slijed kauzalno povezanih povijesnih događaja. Naime, nakon krvavih iskustava s monarhofašističkom Jugoslavijom i Aleksandrovom diktaturom, obnova hrvatske državnosti bila je samo pitanje trenutka, jer je bila neupitna volja hrvatskoga naroda za nacionalnom slobodom, a diktat povijesti i državnopravnoga naslijeđa nestrpljivo je čekao naraštaj odgovornih dužnosnika koji će kroz volju naroda ostvariti ono što je povijest nametala.

Nasuprot tom posve prirodnom diktatu povijesti i volji hrvatskoga naroda stajala je umjetna i nasilno održavana versajska tvorevina Jugoslavija. Ona je pod krinkom t. zv. narodnoga jedinstva bila tek paravan za primitivno širenje velikosrpstva na hrvatska područja, a unatoč beskrajnom nasilju nad hrvatskim narodom, protiv čega su glas dizala i ugledna svjetska imena, poput Alberta Einsteina i Heinricha Manna, europske su velevlasti, kako one demokratske tako i one nacifašističke snažno podupirale Jugoslaviju. Pristajanje Jugoslavije uz Hitlerovu Njemačku potaknulo je britanske sigurnosne službe da organiziraju vojni puč, što je doduše srušilo dotadašnju vladu, ali dovelo do kolebanja i pučističkoga režima o tomu na koju će se stranu okrenuti. Zato je Hitler odlučio napasti Jugoslaviju, a njezin teritorij, uključivši i Hrvatsku, podijeliti susjednim državama, koje su versajskim poretkom bile teritorijalno oštećene. Ovu su prigodu iskoristili hrvatski nacionalisti i u okolnostima koje su nastale uspjeli proglasiti hrvatsku državnu neovisnost.

U prvom dijelu knjige auktor je kroz obiteljsku i osobnu povijest obradio ratne i poratne godine te kroz vlastitu sudbinu stvaranje jugoslavenske države. U ovom dijelu knjige Vrančić je obradio i borbu hrvatskoga narodnog vođe Stjepana Radića te njegovu obranu hrvatskih državnih prava sve do atentata u beogradskoj skupštini. Nakon ubojstva hrvatskih narodnih zastupnika auktor odlazi u južnu Ameriku gdje će među hrvatskim iseljeništvom podizati svijest o potrebi hrvatske borbe za državnu samostalnost i slobodu. Nakon povratka u Europu tijekom studijskih godina u Beču dolazi u dodir s hrvatskom političkom emigracijom, gdje će upoznati pojedine uglednike iz hrvatskoga nacionalnog pokreta. U završnom dijelu prvoga sveska knjige Vrančić je temeljito obradio politiku stranih čimbenika oko postanka NDH te njezino ustrojavanje. Osvrnuvši se na izvorne njemačke, američke i hrvatske izvore jasno je utvrdio kako je Slavko Kvaternik u ime poglavnika Ante Pavelića hrvatsku državu proglasio prije ulaska njemačkih postrojba u Zagreb.

Tvrdnje pak o navodnom poglavnikovu dugu Talijanima razvidno je razjasnio na primjeru potpisivanja Rimskih ugovora, kojima je, uz ino, prethodilo i talijansko otezanje s međunarodnim priznanjem hrvatske države. To je dovelo do trzavica između talijanske i njemačke diplomacije pa su Nijemci prihvatili talijanski prijedlog o hrvatsko-talijanskom razgraničenju u okviru dvostranih talijansko-hrvatskih pregovora. Ti su se pregovori vodili u trenutku dok je talijanska strana imala 10 raspoređenih divizija vojnika na hrvatskom području, a Hrvatska nije imala ni jedne ustrojene postrojbe. S obzirom na razgraničenje vojnih zona utjecaja između Njemačke i Italije na hrvatskom području hrvatski pregovarač s Talijanima mogao je birati između opstanka države ili pod prisilom spašavati što veći dio državnoga teritorija. U trećem dijelu knjige, odnosno njezinu drugom svesku, Vrančić je obradio svoju ulogu u politici NDH. Posebno vrijedni dijelovi knjige odnose se na četničke ustanke i talijansku politiku prema Hrvatskoj te oni dijelovi koji se odnose na talijansko-četničku suradnju, što je rezultiralo masovnim zločinačkim pohodima i smaknućima civilnoga hrvatskog stanovništva. U ovom dijelu obrađen je i povratak Zemuna i istočnoga Srijema pod hrvatsku suverenost, kao i uspostava istočne granice i razgraničenje sa Srbijom.

Slučaj pak Lorković-Vokić pojasnio je vlastitim sjećanjima na sjednicu, kojoj su nazočila i obojica optuženika. Podsjetio je i kako je poglavnik Pavelić na njegovo zauzimanje osobno telefonom zapovjedio oslobađanje svih zatočenih u Lepoglavi. Nu u Zagreb se njih dvojica nisu vratili. Presudio im je očito lokalni zapovjednik, ocijenio je Vrančić. Premda knjiga "Branili smo državu" ne pokriva sustavno cjelovitu vojnu, političku, diplomatsku i gospodarsko-socijalnu djelatnost kratkotrajne ratne hrvatske države, ona u mnogočemu svjedoči o jednom državotvornom i odlučnom naraštaju, koji je u nepovoljnim okolnostima stvorio, gradio i branio vlastitu nacionalnu državu, a ubrzo potom, samo četiri godine kasnije, zbog toga bio kolektivno kažnjen – rušenjem državnosti i masovnim smaknućima na križnim putovima od Bleiburga do makedonsko-grčke granice. Ova iznimna i vrijedna knjiga objavljena je i 2006. godine u nakladi HB Press Washington DC pa je, za razliku od drugih sličnih knjiga, danas u dostupnija u Hrvatskoj.

 

Trpimir Kovač

Share
0