Knjigozori Miljenka Stojića: Gdje smo?
Mile Bogović (glavni urednik), Mučeništvo i mučenički tragovi kroz hrvatsku prošlost, Glas Koncila, 2015.
Kada bi nas neki tuđinac slušao sa strane, zaključio bi da smo uistinu imali tešku, mučeničku prošlost. A kada bi to nastojao pronaći negdje zabilježeno i potkrijepljeno činjenicama, ne bi bio tako uvjeren. Što je onda zapravo istina?
Važna je ovo točka razmišljanja utkana u temelje djela pred nama. Za njega je zacijelo najzaslužniji biskup dr. don Mile Bogović. Kao povjesničar znao je što se zapravo događalo i to je nastojao iznijeti na vidjelo. Poslužio se pritom Komisijom HBK i BK BiH za hrvatski martirologij. Najprije su 2012. priredili znanstveni skup Hrvatski mučenici i žrtve iz vremena komunističke vladavine. Ništa logičnije nego da nakon toga zahvate od samoga početka naše samobitnosti. Oba su skupa ispunila svoju svrhu, iako su mediji elite to kroz čitavo ovo vrijeme nastojali prekriti koprenom zaborava.
Znanstveni skup, čija su predavanja poslužila za ovaj zbornik, održan je u Zagrebu 13. ožujka 2014. Nije mu svrha bila »proizvesti« neke nove naše mučenike, već je nastojao razbistriti pojmove kako bi se ne temelju njih pronašlo kandidate za mučeništvo. A Crkva bi ih onda jednoga dana priznala mučenicima, nakon što bi temeljito ispitala podnesene joj dokumente. Zbog svega toga jedna od najvažnijih stvari je razlučiti mučenika i žrtvu. Mi to, iz dobre namjere, često brkamo. Tek kada to naučimo, ne će biti poteškoća pronaći i mučeničke tragove kroz našu zaista tešku povijest.
Ako bi svi ovi napori urodili proglašenjem i samo jednoga mučenika, bilo bi to sjajno. Zacijelo će ih, pak, biti puno više. Naravno, i prema onima koji ne uđu u kandidate za mučeništvo, odnos mora biti na visini. Ne samo da ih treba popisati, što Komisija već uvelike radi, nego bi trebalo iskopati i njihove posmrtne ostatke razbacane po raznim jamama i škrapama, ako je ikako moguće, i dostojno ih pokopati. Potrebno je otkriti im i ime i prezime, obilježiti mjesta njihova stradanja i zaštititi ih kao spomen područje. Nadilazi to snage i poslanje Crkve i Komisije, ali ne i država hrvatskog naroda, s obje strane granice. One se, zbog starih struktura, još dostojno ne uključuje u čitav taj tijek, ali uz naš čvrst stav morat će popustiti. I ovo djelo u tomu pomaže.