Aktualni predsjednik Ivo Josipović najbolje je financijski potkovan od svih predsjedničkih kandidata. SDP-ov predsjednički kandidat ima ušteđevinu od 250.000 eura i 90.000 kuna, te zajedno sa suprugom četiri stana oko kojih se u posljednje vrijeme otvaraju različite kontroverze.

Njegova je imovinska kartica poznata nakon što je 2008. godine postao saborski zastupnik. Za vrijeme prošlih predsjedničkih izbora, Josipović je istaknuo za dnevnik.hr kako je sve što ima, stekao je radom ili naslijedio od roditelja.

Riječ je o dva stana u Zagrebu, oba preko sto kvadrata, jedan vrijedan 900 tisuća kuna, a drugi naslijeđen. Supruga također ima dva stana, svoj automobil i imovinu.

>>(Ne) Nacionalizirani predsjednički stanovi

Međutim, u hrvatskoj se javnosti rijetko tko propitivao o stvarnom podrijetlu tih stanova. Prema određenim informacijama riječ je o stanovima koje je nekadašnja jugoslavenska komunistička vlast svojedobno nacionalizirala, da bi ih odmah potom za potrebe svojih dužnosnika izuzela iz nacionalizacije

Što sadrži imovinska kartica Ive Josipovića

Ivo Josipović

– plaća 24.768 kuna neto

– stan 209 m2 u Zagrebu – vrijednost 2,4 milijuna kuna (kupljen od plaće, honorara i kredita)

– stan 110 m2 (neuseljiv jer su mu poklonili roditelji koji imaju pravo doživotnog uživanja) vrijednost – 700.000 kuna

– stan kancelarija 138 m2 – vrijednost 1,9 milijuna kuna

– stan 60 m2 (neuseljiv – vlasništvo supruge koji su joj roditelji kupili 1986.) – vrijednost 500.000 kuna

– zemljište 84 čhv u Lijevom Sredičku – vrijednost 10.000 kuna

– supruga  Tatjana – godišnja plaća 196.000 kuna neto

– pianino Yamaha – vrijednost 15.000 kuna

– štednja 90.000 kuna i 250.000 eura

– zarada od autorskih prava na temelju kojih je kroz protekle četiri godine prikupio oko 52.000 kuna.

 

>>

Prema određenim tvrdnjama stanovi u vlasništvu obitelji Josipović nekada su pripadali bogatim zagrebačkim židovskim obiteljima, koji su u vrijeme komunističke Jugoslavije dodjeljeni visokopozicioniranim partijskim kadrovima.

Podsjetimo, nekadašnje jugoslavenske komunističke vlasti su imovinu privatnih lica oduzimale konfiskacijom. Stvarni uzroci oduzimanja te imovine u pravilu su bili političke prirode ali su kao povodi često uzimani: nedopuštena trgovina, spekulacije, gospodarske sabotaže, ratna dobit u vrijeme okupacije, nacionalizacija privatne imovine, sekvestracija imovine odsutnih osoba, eksproprijacija, agrarna reforma i kolonizacija te niz drugih načina. Uglavnom, sud bivše Jugoslavije je u razdoblju od 15. svibnja 1945. do 25. lipnja 1991. morao presuditi  oduzimanje te imovine kao kaznu za politička kaznena djela, odnosno politički motivirana kaznena djela. Takva imovina kasnije je stavljana na raspolaganje Komunističkoj partiji Jugoslavije i njezinim istaknutim članovima.

 

M.M.