I gle čuda, izvukli su Božu Petrova, gradonačelnika Metkovića, kojem su instant ankete dale dovoljno glasova, da postane neki treći put. Nešto poput Titovog trećeg puta, kad više nije želio slijediti instrukcije iz Moskve i kad je poželio biti Vođa nesvrstanih, dakle bizarnog društva polupismenih i poluludih diktatora.

Sarajlija Emir - samoprozvani pravoslavac Nemanja - Kusturica, čovjek koji je oduvijek želio biti netko drugi, otvorio je 25. studenog 60. sajam knjiga u Beogradu.

Njegov govor može se naći – s ostalim smećem civilizacije! – na "mreži svih mreža" i bedast je kao i cijeli njegov filmski ciganski opus koji je prodao Zapadu, jer Zapadu trebaju Cigani da se može ugodnije pružiti uz stol na kojem se priređuje raskošna gozba pod tematskim naslovom "Pad Rimskog carstva".

"...Danas nema ko ne piše, a malo ko čita. Na takvoj podlozi je rastao onaj drugi čovek koga smo nazvali selfi i kao projektovana kafanska prostakuša postavljen pred naše oči i neće biti sklonjen dok se ne desi velika katarza..."

Dajući starom "Srbinu" Emiru da otvori Sajam knjiga, moderna, retrogradna Srbija, pokazala je da bi bila idealna za prihvat 1-2 milijuna muslimana, koje bi Emir mogao dočekati jednako bedastim govorom i potom ih primiti u svom Andrićgradu na Drini, gdje bi vitalni Sirijci i Iračani mogli fantazmagoričnom svijetu jednog jugoslavenskog redatelja bez zemlje (ima sličnu krizu identiteta kao i Oliver Frljić, naime, bez Jugoslavije ne može se dići iz kreveta, no to je sindrom čest u Bosni!) dati neki mali smisao.

Svi mi znamo da otrov u maloj dozi lijek, a da u velikoj ubija. Imigranti su do određene granice svježa krv društva, no preko toga više ne liječe, nego ubijaju. Dakle, sve je pitanje proporcija i osjećaja za mjeru.

Svi mi znamo da "...Prvo bijaše UDB-a, koja je potom stvorila Svemir iz Kaosa, imenujući svoje prve članove. Po obavljenom imenovanju UDB-a je krenula formirati stranke, ne bi li sve dobilo organiziraniji oblik. Napokon su formirali radne logore, kako bi i oni najsumnjičaviji mogli shvatiti da je Jugoslavija onaj idealni oblik života kojem teže svi UDB-aši, od ameba na dalje!" Zašto je to tako? Jugoslavija je bila idealna zemlja za sve one koji ne znaju što su, u njoj su mogli biti Jugoslaveni, što je nešto u rangu Ihtiokentaura (Ribokonjočovjeka!), dakle nešto nesposobno za samostalan život, ali idealno za Službu!

Drug Tito, taj najveći staljinist – poslije jedinog i nepogrešivog Druga Staljina! – oblikovao je nakazni svijet po svojoj neukoj, bravarskoj mjeri, no malo se zaigrao, kao i svi diktatori, te je broj UDB-aša postao odviše velik za njegovu zemlju. Kao što smo već spomenuli, otrov je u maloj dozi lijek, a u velikoj ubija! UDB-a je ubila Jugoslaviju (svojim svemirskim idiotizmom i beskrajnom nesposobnošću!), a sada bi je obnavljali preko bizarnih likova kao što je Ivo Josipović Lignja (pokoj mu političkoj duši!), Zoran Milanović Izbjeglica, te Vesna Pusić Tajnica (što udbaška, što Ujedinjenih naroda).

Zoran Milanović, prvi među jednakima u svojoj nesposobnoj vladi, vrišti: "Ili mi, ili oni!", potom "Drugovi i drugarice!", potom "Hrvatska, Hrvatska!" i napokon, usred katastrofalne poplave: "I meni je pukla cijev u stanu!" Njegova nesposobnost dosegla je takve razmjere, da je UDB-a u panici počela tražiti neku stranku i nekog psihijatra ("U, Rašković je bio dobar, šteta što ga više nema!") da izliječi ludilo nesposobnog premijera.

I gle čuda, izvukli su Božu Petrova, gradonačelnika Metkovića, kojem su instant ankete dale dovoljno glasova, da postane neki treći put. Nešto poput Titovog trećeg puta, kad više nije želio slijediti instrukcije iz Moskve i kad je poželio biti Vođa nesvrstanih, dakle bizarnog društva polupismenih i poluludih diktatora. Da je netko Titu objasnio da nema trećeg puta!, već da postoji samo put Sjedinjenih Država, dok se ne uruše same u sebe! – vjerojatno bi mirnije pijuckao na Brijunima. Kako se to još neko vrijeme neće dogoditi, onda su Amerikanci pokrenuli Veliku seobu muslimana, s ciljem da unište Europu, prije no što njih unište različiti doseljenici!

Unutar općeg Kaosa i Igara laži, hrvatska politička scena, postala je poligon za UDB-aške fantazije! Radeći od psihijatra Bože Petrova instant heroja nacije, izgubli su mjeru i uništit će ga prije no što zaživi! Uostalom, tko je Božo Petrov – provincijski političar, kojim UDB-aški mediji upravljaju po naputku Budimira Lončara vječitog UDB-aša njegov kraljevskog visočanstva Josipa Broza Tita I. Nesvrstanog.

Drugu Titu treba pod hitno podići ogroman spomenik na Golom otoku, jer ipak je tamo čeličio komuniste!; Božu Petrova treba poslati da bere mandarine, a Budimiru Lončaru treba suditi zbog veleizdaje, odnosno zbog embarga na uvoz oružja Hrvatskoj 1991. u Ujedinjenim narodima! Umjesto da Budimir Lončar, glumeći Titin glas iz groba, pokušava Vesnu Pusić gurnuti na mjesto Tajnice Ujedinjenih naroda, trebalo bi ga poslati u München da se priključi Perkovići i Mustaču. U nekom trenutku morao bi im se (kao dio raščišćavanja beskrajnih komunističkih sranja) priključiti i Ivica Račana (barem kao činjenica!), koji je ispred Komunističke partije donosio odluke o likvidacijama političke opozicije, te o razoružavanju hrvatske Teritorijalne obrane, odnosno prebacivanju oružja na područja pod kontrolom Srba uoči Domovinskgo rata!

"Nema treće strane!" Postoje samo oni koji vjeruju da "Jugoslavija živi vječno" i oni koji znaju da "Jugoslavija nikad nije postojala"! Nema trećeg puta, postoje tek UDB-aške iluzije, te nekolicina kulturnih zombija (Kusturica, Frljić, Visković) kojima (ili barem njihovim sljedbenicima!) UDB-a otvara "TV-kafanu Nedjeljom u 2". A Goran Radman direktor zagrebačkog YUTEL-a, vječiti Titov omladinac i primatelj štafete, vodi u propast SDP jednako sigurnom rukom, kao i Zoran Milanović zvan Neizlječivi Šarlatan. A Božo Petrov postoji samo kao proizvod "Nedjeljom u 2".

Izbjeglice dolaze, a komunisti odlaze...

 

F. Perić