Uloga Hrvatske u ratu u BiH ne može se uspoređivati s ulogom Srbije i Republike Srpske iz nekoliko vrlo važnih i očitih razloga, smatra dr. Nevenka Tromp-Vrkić, bivša istražiteljica Tužiteljstva u Haagu,  sada zaposlena kao predavač na Sveučilištu u Amsterdamu.

-Najprije, Hrvatska je među prvim državama priznala BiH kao nezavisnu državu već u svibnju 1992. Srbija priznaje BiH tek nakon Daytona, koji je cementirao etničku podjelu BiH gotovo onako kako je Srbija to još od početka rata planirala. Drugo, Hrvatska je u ožujku 1994. prihvatila Washingtonski sporazum i suradnju s političkim i vojnim strukturama BiH koje je vodio Alija Izetbegović. To je bio važan preduvjet vojnog poraza srpskih oružanih snaga i na zapadu BiH, kao i preduvjet oslobađanja teritorija u Hrvatskoj u kolovozu 1995. - ističe Tromp-Vrkić u izjavi za Slobodnu Dalmaciju.

>>

Podsjeća i na ulogu međunarodne zajednice i  Cutielirov te Vance-Owenov  plan.

-Osim toga, ne zaboravimo da je Zapad tj. međunarodna zajednica preko svojih mirovnih planova za BiH, počinjući od Cutielirovog plana iz veljače 1992., potencirala etničku razdijeljenost BiH, isto kao i Srbija. Vance-Owenov plan iz 1993. dijeli opet BiH na deset kantona - tri srpska, tri hrvatska, tri bošnjačka i deseti Sarajevo kanton kao neutralni teritorij. Upravo u vrijeme mirovnih pregovora 1993. godine sve tri strane su ohrabrivane da prihvate etničku podjelu, ali i da etnički homogeniziraju područja. To je razdoblje kad i hrvatske oružane snage čine zločine, pa su i haaške optužnice protiv Hrvata iz BiH upravo iz tog perioda - podsjeća Tromp-Vrkić.

>>

Ocijenjuje kako se uloga tadašnje međubarodne zajednice pokušava pripisati Hrvatima.

-On pak sada služi onima koji preko optužnica u Haagu podignutim protiv Hrvata pokušavaju izjednačavati kriminalnu odgovornost Srba i Hrvata za zločine počinjene u BiH. U istu će svrhu služiti i presuda Prliću i ostalima. Konačno, poslije rata Daytonom je Hrvatska prihvatila podjelu BiH na entitete i prihvaćanjem Federacije u BiH Hrvati dijele suverenit s Bošnjacima, dok su Srbi ratovali tri godine i činili zločine da bi utvrdili granice RS koje Dayton priznaje. U RS Srbi ne dijele suverenitet ni s kim i još uvijek se pripremaju da RS kao ratni plijen pripoje Srbiji - kazuje bivša haška istražiteljica.

Podsjeća da je Srbija jedina od početka shvatila da se Tribunalu treba pristupiti politički i Tužiteljstvu "podastrla" Mladićev dnevnik.

-Taj im se napor u konačnici i isplatio. Jer dok je Srbija štitila inkriminirajuće dokaze od Haaga, njezini diplomati i silni znanstvenici po medijima su širili famu o antisrpskoj organizaciji. Mladićevi dnevnici su predani Tribunalu poput kukavičjeg jajeta kako bi se Srbiji otvorio put u Europsku uniju jer, eto, ispunjavaju uvjet suradnje s Haagom. Međutim, ti dnevnici ne da nisu nikoga iz Srbije inkriminirali, nego ih suci i u Karadžićevoj i u Mladićevoj presudi citiraju kao oslobađajući dokaz za državu Srbiju. Ti dokumenti upitne vjerodostojnosti po njima su dokazali da se Srbija i vođe RS nisu slagali, pa ne mogu dijeliti ni zajednički kriminalni plan - upozorava Tromp-Vrkić.

>>

Tako je, smatra Tromp-Vrkić, kaznena odgovornost relativizirana, a Srbija neokrnjena izišla iz ratova u BiH,  Hrvatskoj i na Kosovu.

-Srbija ne bi bila ovako uspješna u manipuliranju haaške pravde da joj u tome nisu svesrdno pomagale sile koje su dijelile Bosnu i koje su osnovale Tribunal kako bi 1993. godine spriječile vojnu intervenciju protiv srpskih snaga. U konačnici, sila moćnih je podijelila pravdu prema političkoj računici. Ne samo da je kaznena odgovornost relativizirana, nego je Srbija neokrnjena izišla iz rata u BiH, ali i u Hrvatskoj i na Kosovu. To je jasno svim onima koji znaju kako je Srbija izlobirala stvaranje kosovskog suda ovdje Haagu, prijestolnici globalne pravde. Tako će posljednje poglavlje ove duge pravne sage biti poglavlje o zločinima nad Srbima. Nadamo se da bar povijest neće pamtiti samo ono što se zadnje čulo - zaključuje bivša haška istražiteljica.

 

R. Horvat

Share
0