Predsjednik vlade Andrej Plenković je sudjelovao u raspravi o stanju u Uniji nakon posljednjeg sastanka Europskog vijeća i perspektivi Hrvatske u 2018. koju je organiziralo predstavništvo Europske komisije. Između ostaloga, naposljetku je izjavio: “da se Vlada intenzivno priprema za predsjedanje EU-om 2020. godine te planira u tom razdoblju organizirati sastanak na vrhu na kojemu bi dala snažan impuls onome što je bitno susjedstvu. Dodao je da će tada Rijeka biti europska prijestolnica kulture, što je projekt koji Vlada snažno podupire.“

U svakom je slučaju projekt EPK 2020. dobar za promidžbu Hrvatske, no, moramo se zapitati je li u najboljem interesu Hrvatske da je promiče ni manje ni više nego mafijaško-partijska mreža Obernsel-Komadina-Linić čija partija od 1945. godine vrši apsolutnu vlast u Rijeci? Povijest je pokazala da Partija radi isključivo u vlastitom interesu (uvijek financijskom) te je nije briga za državu (jer po komunističkoj doktrini svaka nacija je zlo), odnosno interesu svojih članova.

Već je u rujnu ove godine riječki ogranak MOST-a ukazao na činjenicu kako Partija shvaća projekt EPK 2020: „On je (Vuk Ćosić, op. a.) u trgovačkom društvu Rijeka 2020 od ožujka 2017. godine zaposlen kao direktor sektora za komunikacije i marketing. Suosnivač je konzultantske tvrtke Case Sensitive iz Ljubljane. Od veljače 2016. godine do kolovoza 2017. godine između Grada Rijeke i Vuka Ćosića sklopljena su tri ugovora o autorskom honoraru na preko 155.000 kuna. Od studenoga 2015. godine do svibnja 2017. godine tvrtki Case Sensitive Grad Rijeka isplatio je preko 270.000 kuna. Dakle, gospodinu Ćosiću uplaćeno je gotovo 430.000 kuna. U iznos nije ubrojena plaća koju on prima od ožujka ove godine. Zanimljivo je da je Vuk Ćosić bio angažiran za potrebe provedbe natječaja za direktoricu koja ga je kasnije i zaposlila u EPK 2020.“

Uskoro se nakon toga Ćosić povukao te postao vanjski suradnik, prema nalogu Obersnela. S druge strane, balkon se riječkog HNK urušio krajem studenoga ove godine. Kako je moguće da se samo dvije godine prije EPK balkon na pročelju najvažnije kulturne ustanove u gradu uruši? K tomu treba spomenuti i da unutrašnjost zgrade HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci čuva veliku vrijednost – tri slikeGustava Klimta, odnosno oslikan strop, a sve je u katastrofalno stanju. Radi laika, treba kazati da jedna Klimtova slika vrijedi više od  zgrade kazališta. Dakle, grad Rijeka se može Europi, a Klimt je djelovao u Beču, ondašnjem srcu Europe, pohvaliti vrijednim slikama iz zlatnog razdoblja europske kulture nije u stanju isto to očuvati.

Nadalje, o nekakvoj riječkoj kulturi se teško uopće može govoriti, barem što se tiče projekta EPK. Cijeli je projekt osmišljen kao izvlačenje novca iz Europe za riječku partiju, sa slabašnom nadom da će ostati na vlasti do 2020. godine. Također, ono što se do sad moglo vidjeti u riječkoj „kulturi“ zapravo nije imalo veze ni s riječkom, ni s kulturom uopće. Većina suradnika, odnosno ljudi na projektu dolaze iz isključivo dva grada: Banja Luke i Beograda, te se prema tom nacionalnom ključu postavljaju na rukovodeća mjesta projekta. Nije cilj ovdje stvarati protusrpsku histeriju, no čovjek mora jednostavno postaviti pitanje: zašto u Rijeci, dakle najvećem gradu na zapadu Hrvatske, rukovodeća mjesta dobivaju pripadnici srpske nacionalne manjine? Kad bi se radilo o Vukovaru, Kninu ili tako nekom gradu na granici, pa hajde, ali zašto u Rijeci?! Zar nema Riječana, ili Hrvata uopće koji su razumiju u kulturni mendažment?!

Uopće je sumnjivo kako je Rijeka postala europskom prijestolnicom kulture, uz jedan Dubrovnik, Zagreb ili Varaždin; naime, neka se samo usporedi Advent u Rijeci i Advent u Zagrebu – kao da se Čačak uspoređuje s Berlinom, što je vrlo otužna slika koju ćemo predstaviti Europi. Uzimajući u obzir sve beneficije koje Hrvatska, pa i grad Rijeka mogu imati od ovoga projekta, vrlo je sumnjivo koji će rezultat EPK 2020. polučiti ukoliko se prepusti riječkim lokalnim i županijskim vlastima. Grad je bankrotirao, samo što to nitko ne želi obznaniti; izgleda poput Vukovara 18. 11. 1991., a od obilne kulturne povijesti koju baštini nema ničega.

Naposljetku, budući Plenković i ministrica kulture Obuljen-Koržinek „snažno podupiru“ dotični projekt, evo im oglednog primjerka „riječke kulture“ na fotografiji u središtu grada (parkiralište Benčić). Vjerojatno se radi o „kulturi“ nekog Tomislava Gotovca, čija će „ostavština“ zabezeknuti Europljane i svijet. Kad tomu pridodamo Frljića i njegovu „kulturu“, kako će Plenković moći stisnuti ruku raznoraznim europskim političarima i pogledati ih u oči?

 

Ivica Sertić