Srbo-srbijanci su narod koji pjesmom i svirkom slavi svoje poraze pretvarajući ih u samo njemu shvatljivo veselje. Ta sposobnost pretvaranja poraza i sramote u pobjedu i slavu svojstvena je samo tom samoproglašenom „nebeskom narodu“ pa neće proći desetljeće, a Srbosrbijanci će slaviti Oluju kao pobjedu goloruke srpske nejači naoružane traktorima nad „belosvetskim“ urotama.

Traktorijada poražene ideologije opjevat će se isto kao "bežanija" u Albaniju u I. svjetskom ratu kad je njemačka vojska kao "vruć nož kroz putar" prošla kroz Srbiju i srpskom junaštvu prepustila samo laži. Povodom „traktorijade“ ispjevat će se neka nova „Tamo daleko“, sentimentalno-pobjednička pjesma srpsko-srbijanskim herojima u čast. Vukovar će i dalje biti srpski, a za vojni poraz kod Knina topnički će dnevnici biti pretvoreni u „ustaško“ granatiranje američkim taktičnim atomskim bombama. Izmislit će se velika i nesebična američka i britanska pomoć ustašama; parava agresija kompletnog NATO-a, zapravo sveopći napad na Srbo-srbijance od Vatikana zavedenih svjetskih sila, a sve sa svrhom da bi li se "ustaškoj" Hrvatskoj poklonila država na „vekovnim srpskim kostima“. Narod koji je u II. svjetskom ratu prvi svoju državu proglasio „juderfrei“, a da bi to prikrio Jasenovac proglasio milijunskim stratištem Srbo-srbijanaca, kao i njegovi politički predstavnici, ne zavređuje civilizacijsko poštovanje.

I sramotna vojna predaja tisuća srbo-četnika HV-u, i činjenica da je tzv SAO Krajina izbrisana za svega 48 sati, i potom oslobađajuća presuda hrvatskim generalima u Haagu, i granatiranje grada Zagreba za poraz u „Oluji“... sve će to „srpski narod pozlatiti“ i upisati u svoje deseteračke pobjede. Nije to „lud narod“, kako je to rekao Jovan Rašković, to je samo narod laži kojeg se treba kloniti, zaobilaziti u širokom luku i ako je ikako moguće iza zajedničke povijesti u dvijema Jugoslavijama povući vodu.

Međutim u svojoj mitomanskoj šizofreniji Srbosrbijanci nisu sami i bez pomoći. Centar Simon Wiesental obilno im pomaže na svakome koraku uoče "ustašku guju u hrvatskim njedrima" i o tome obavijeste „regijon“, a Efraim Zuroff svjetsku javnost. Efraim Zuroff perfidnim podmetanjem želi dokazati da između NDH i Republike Hrvatske treba povući znak jednakosti i Hrvatsku čim više stigmatizirati. Taj srbijanski plaćenik šef je antihrvatske kapele koji od hrvatskih petokolonaša skuplja izmišljotine i dezinformacije, a onda iste svojim kanalima plasira onome tko izmišljotine hoće objaviti. U Hrvatskoj je to npr. portal Indexhr i „Novi list“.

Zuroff je osoba bez pravog zvanja i zanimanja, a njegov institut bez prihoda jer su nacisti pomrli pa on sadi korov da bi ga čupao. I to baš u Hrvatskoj. Svima je jasno da „nacističkog aktiviteta“ više nema; nacisti su biološki nestali ili na torti imaju više od stotinu svjećica pa je samoproglašeni lovac na naciste i srpsko-srbijanski plaćenik sebi pronašao novo lovište: lov na "nove ustaše u Republici Hrvatskoj". Njegovi petokolonaši i suradnici-doušnici isto su tako ljudi bez zvanja, zanimanja, posla i duševne hrane. Zuroff ih vraća u negdašnji doušniči život kad su sebi izgledali važni; npr. Teršelička, Pilsel, Mesić, Josipović, Pusići, Puhovski... i svi jugonacionalisti i orjunaši koji na svaki način žele sudjelovati u rušenju Republike Hrvatske. I naravno novinari: oni na platnom popisu SDP-a i oni sa popisa udbinih doušnika. Naravno, najčešće je to jedan te isti popis.

Poučan primjer djelovanja Zuroffove skupine je doček Hrvatske nogometne reprezentacije 16. srpnja u Zagrebu, kad su Zuroff i njegova projugoslavenska bratija sasuli drvlje i kamenje protiv „ustaškog“ pjevača Thomsona. Toliko lažljivo i agipropovski, jer svi mogu na snimkama provjeriti da na tom najmasovnijem dočeku u Hrvatskoj nije bilo ni ustaških znakovlja, natpisa, ni ustaških pjesama, čak se ni „Čavoglave“ nisu zapjevane; nigdje crne boje ili ruka u zraku – ništa!

Ali, istina, bilo je hrvatskog grba u milijunskim količinama, srce puno Hrvatske, domoljublja i domoljubne pjesme. Hrvati su izašli na ulice i trgove i to je bilo dovoljno da Efraim Zurov doček proglasi restauraciju ustaštva u Hrvatskoj. I za ne vjerovat: samo je hrvatska peta kolona čula ustaške pjesme i vidjela ustaško znakovlje, ako treba i sami su to ponijeli sa sobom!

No, samoprozvanog djelitelja svjetske pravde, Efraima Zurofa, podrijetlom Židova, ali nimalo izraelskog domoljuba muči vojni savez Izraela i Republike Hrvatske, još više ovogodišnja proslava te obljetnice vojno-redarstvene akcije Oluja. I ne samo njega već i njegovo srbijanske nalogodavce.

Naime Republika Hrvatska leti dalje, daleko izvan „regijona“, i to na izraelskim zrakoplovima. Cilj je Zuroffu nepoznat i to ga najviše žulja, ne samo zajednički ciljevi Hrvatske i Izraela nego i oružano bratstvo dviju pobjedničkih vojski.

 

L. C.

Share
0