Sve ukazuje na Zuroffov status najobičnijeg srbijanskog dobro plaćenog najamnika i Sorošovog potrčka za specijalne zadaće. Ide li novac izravno u njegovu torbu ili koja mrva ostane „Centru Simon Wisenthal“(?), to je ipak stvar za izraelsku poreznu upravu i institucije te države. Mogu poreznici to pronaći čak i kad se torbe s novcem prebacuju pouzdanim kanalima Srpske Pravoslavne Crkve izravno u Jeruzalem. Nije isključeno da je to upravo onaj novac koji SPC u Republici Hrvatskoj dobiva iz proračuna Republike Hrvatske.

Godine 1885. Natham Birnbaum upotrijebio je izraz „cionizam“ kako bi označio političke težnje Židova da vrate Izrael i stvore vlastitu državu. Poslije je cionizam poprimao razne predznake i značenja, ali nitko ga nije provukao kroz blato sramote kao Efraim Zuroff. On je od cionizma napravio pravu plaćeničku tezgu! Samoproglašeni lovac na naciste zapravo je običan lovac na dobro unovčenu vlastitu slavu, samo dobro umreženi reketar i utjerivač.

Koliko daleko ide njegov „reket na povijest“ govori činjenica da se nikad nije obrušio na nacističku Nedićevu Srbiju, makar je to bila prva „Juden frei“ država u Europi (1942.) i u svojim koncetracijskim logorima (Staro sajmište i Banjica u Beogradu, Crveni krst u Nišu i mnogi drugi koncetracijski logori) ugasila preko 40 000 života Židova.

Još je strašnije da Zuroff zaboravlja ulogu SPC u 2. svjetskom ratu i prije u Kraljevini SHS u progonu Židova i antisemitskoj propagandi. Upravo su Srpska Pravoslavna Crkva i nacistički državni režim idejni pokretač Nedićeve „Juden frei“ Srbije, a ne Gestapo.

Nikad prijekor Efraim Zuroff nije izgovorio protiv Titove Jugoslavije, makar je upravo Tito kao perjanica Pokreta nesvrstanih bio veliki politički zakrilnik svih oblika palestinskog terorizma protiv Izraela i promicatelj planetarne antižidovske kampanje.

Beskrupulozni tezgaroš, Efraim Zuroff, samo je na prvi pogled zaštitnik židovstva i neprijatelj nacifašizma, ustvari on je njegov podupiratelj. Za njega je rehabilitacija Draže Mihajlovića samo „loš potez“. Taj isti Zuroff, inače direktor Centra Simon Wisenthal od 2003. godine, nije nikad prozvao srbijanski fašizam koji je izvršio agresiju na Hrvatsku i BiH, i nije nikad osudio srbijanski genocid u Srebrenici?! Pokolj u Srebrenici je za Zuroffa tek povijesna tragedija poslije koje može, i ne mora, uslijediti isprika. Ali mu ne pada na pamet uprijeti prst u krivce, imenovati zločinački um i prozvati narod koji je podržavao konačno muslimansko rješenje...

To Efraim Zuroff, nikad preko svojih usnica nije prevalio, ali je zato prignuo glavu da od bivšeg predsjednika Stjepana Mesiće primi odličja; onog istog Mesića koji se u jednoj fazi svog života hvalio ustaškim Jasenovcem i negirao stradanja Židova u tom logoru.

Nije mu bilo teško angažirati Srbijanca Dušana Stojanovića, onog što na blogu Associated Press-a podmeće tekstove smišljene u Zuroffovovoj i Soroševoj antihrvatskoj kuhinji, te izmišljotinama i konstruktima napada i pokušava omalovažiti predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović. To je za Zuroffa dnevno politička zapovijed.

Mogu se navesti mnogi razlozi zašto ta samoproglašena savjest čovječanstva tako uporno i sustavno štiti srbijansku fašističko-komunistički antisemitizam od Nedića i Tita do Miloševića, Vučića, Dačića i Pupovca. Moglo bi se zbog Soroševe upletenosti razglabati o „posebnim vezama“ i urotničkoj geopolitici, međutim istina je ovaj put uočljivo prizemna i postoji samo jedan razlog: sve ukazuje na Zuroffov status najobičnijeg srbijanskog dobro plaćenog najamnika i Sorošovog potrčka za specijalne zadaće. Ide li novac izravno u njegovu torbu ili koja mrva ostane „Centru Simon Wisenthal“(?), to je ipak stvar za izraelsku poreznu upravu i institucije te države. Mogu poreznici to pronaći čak i kad se torbe s novcem prebacuju pouzdanim kanalima Srpske Pravoslavne Crkve izravno u Jeruzalem. Nije isključeno da je to upravo onaj novac koji SPC u Republici Hrvatskoj dobiva iz proračuna Republike Hrvatske.

Ni antifa ni Soroš ni Zuroff, a pogotovo Srbi i Srbijanci ne mogu otrpjeti da „ustaška“ Republika Hrvatska i država Izrael grade vrlo kvalitetne međudržavne odnose i iskreno vojno-gospodarsko partnerstvo.

Mnoge političke sile to ne mogu prožvakati pa nije čudno da ne može ni Koordinacija židovskih općina u Hrvatskoj; mnogi njihovi članovi još nisu odlučili jesu li komunisti, Jugoslaveni ili Židovi, žele li živjeti u Hrvatskoj ili Jugoslaviji, politički klonovi poput oca i sina Goldštajna.

Zanimljivo da je upravo Efraim Zuroff na svaki način opstruirao hrvatsko-izraelsko partnerstvo. Zato i zbog svog neprestanog antihrvatskog djelovanja, nadležno hrvatsko ministarstvo mora dobro odvagnuti i još bolje procijeniti treba li na hrvatski teritorij uopće pustiti osobu koja amnestira srbijansku agresiju na Republiku Hrvatsku, izmišlja navodnu fašizaciju u Hrvatskoj, koordinira i savjetuje mnoge nevladine izrazito militantne antihrvatske udruge i predsjednika SDS-a Milorada Pupovca, te nekritički pljuje po svemu hrvatskom.

Zato se postavlja pitanje kako plaćenik SPC-a i Sorošev posilni, krivotvoritelj i utjerivač povijesnih laži može predstaviti svoju knjigu u Hrvatskoj (Zagreb, ponedjeljak, 9. travnja) i širiti svoju antihrvatsku propagandu?

Ili će tom prigodom "ustaškom" predsjedniku Stjepanu Mesiću vratiti dobivena odličja? Možda će nazočnom auditoriju i hrvatskoj javnosti objasniti zašto ga nije smetalo primiti odličja od osobe koja je ne samo minimarizirala stradanja Židova u 2. svjetskom ratu već i negirala svaki zločin nad njima. Ili i to ima svoju cijenu u novcu?

S osobama poput Efraima Zuroffa, „Centar Simon Wisental“ sebe je u potpunosti diskreditirao postavši običan fabrikant povijesti i plaćenik. Efraim Zurof je fašističkim metodama cionizam prekrojio po mjeri vlastitog džepa i vjerodostojnost Centra stavio pod ogroman znak pitanja.

 

L. C.

Share
0