Davor Ivo Stier je trenutno najbolji kandidat za Plenkovićeva nasljednika, jer posjeduje sve dobre Plenkovićeve kvalitete, on je "Plenković – s ispravnim“ svjetonazorom i čvrstim konzervativnim uvjerenjima, što je i dokazao dosadašnjim radom ali i odstupanjem s mjesta ministra vanjskih poslova.

Uredništvo Jutarnjeg lista i Nacionala ne čine glasači Hrvatske demokratske zajednice, i to ne samo ovakvog, nakaradno-briselskog HDZ-a, nego bilo čijeg, Karamarkovog, Sanaderovog, a kamo li Tuđmanovog.

Ni oni ni njihovo malobrojno čitateljstvo (koje ih smatra relevantnim medijima) nikad ne će dati glas HDZ-u jer je to stranka pod kojom se gradila suvremena i slobodna Hrvatska, suprotiva samoupravljanju, zvijezdi petokraci i srbijanskoj agresiji. Ma tko se našao za HDZ-ovim kormilom, ta tri nekoć državotvorna slova ostaviše u ustima intelektualnog proletarijata pregorak okus.

Unatoč tomu, upravo spomenuti medijski tandem poluvjerodostojnog Jutarnjeg lista i u pravilu klevetničkog Nacionala, najviše su upregnuti baš za stvaranje, održavanje i prolongiranje ovog i ovakvog HDZ-a, Sanaderovog HDZ-a; najzad Plenkovićevog HDZ-a. Događalo se 2000-ih u vidu ni danas nemjerljive medijske hajke na Ivića Pašalića što je kulminiralo (nepostojećom) aferom „peti ortak“ – za potrebe detuđmanizacije izmišljenom, a što je nedavno potvrdio i austrijski sud. Danas, dva desetljeća kasnije, ništa se nije promijenilo, osim što je Pukanić ubijen, i „mainstream“ mediji svi do jednoga pušu u iste, jugoslavenske, diple.

Kad se ondašnjeg ministra branitelja Miju Crnoju tako brzo „maknulo“ putem nepostojeće afere „baraka“, nepostojećom aferom „konzultantica“ se rušilo Karamarka, da bi si na kraju HDZ pucao u noge i rušio vlastitu vladu – što je rezultiralo ovim i ovakvim Plenkovićem – kojega ne da ne ruše, nego ga održavaju na vlasti. Uskoro se maknulo Barišića aferom „autoplagijat“ čime je potvrđeno da duboka država može kadrirati i voditi stranku i državu putem medija. Onda uslijediše već antologijska afera „SMS“, Brkićev kum i svemogući Varga, zanimljivo, udarnički iz Nacionala i Jutarnjeg, što se ispostavilo kao pucanj u ništa. Pa zatim reciklaža afere „elitna prostitucija“, da bi se potom bocnulo Gorana Marića i Tomislava Tolušića i tako imamo situaciju u kojoj predsjednik stranke i vlade zahvaljuje jednom Nacionalu na objavljivanju fotomontaže njegova ministra i stranačkog kolege?

Plenkovićev potop na EU izborima pomrsio je dugo planirani obračun s Milijanom Brkićem, a briselska bojna je postala vrlo ranjiva. I sad kreće zanimljiv dio. Dok Nacional uvjerava Plenkovića da mu Vaso Brkić radi o glavi navodno organizirajući županijske ogranke i time požuruje inače opreznog Plenkovića koji se isključivo oslanja na upute Šeksa i Božinovića, Jutarnji list iznosi bedastoću da Plenković i Stier imaju mnogo toga bliskoga te stvaraju nepostojeći antagonizam između Stiera i Brkića. Idu toliko daleko da priželjkuju „privremeni“ savez Plenković-Stier kako bi se riješili Vase, a neka se Stier zapita tko bi stao iza njega ako bi Brkićeva eliminacija prošla?

Jasno je da Milijan Brkić nema ambiciju biti predsjednikom stranke, ali želi biti pri vrhu, što bi Stieru trebalo biti prihvatljivo, a kao glavni stranački motor morao bi biti poželjan svakom šefu. Isto je tako jasno da je „ljubav“ između Karamarka i Brkića pukla kad se pucalo u vlastito koljeno i da se Plenković podržao radi dobrobiti stranke, a moramo priznati da isprva nitko nije smatrao da će Plenky & co. izbaciti MOST iz koalicije, dovesti Pupovca i Vrdoljaka, ratificirati Istanbulsku, prihvatiti Marakeš, „disciplinirati“ Predsjednicu Republike dok ne siđe s vlaka za „Baltik-Jadran“ i krene put „Zapadnog Balkana“ i bespogovorno izvršavati briselske naputke od gradnje migrantskih centara do propuštanja Srbije u EU.

Hoće li nakon ove plenkističke epizode HDZ moći vratiti vjerodostojnost, ovisi isključivo o Stierovim sljedećim koracima. Debakl na izborima je poruka da ovaj i ovakav HDZ ne će proći, koliko god se „mainstream“ i duboka država trsila sačuvati ga. Uspjeh drugih, desnijih stranaka tomu je dokaz. Od autohtonog se, državotvornog i pučkog HDZ-a ne očekuje neko „ustašovanje“, već dosljednost u demokršćanstvu, politika nacionalne suverenosti i zalaganje za Europsku uniju kao isključivo carinsku uniju, odnosno zajednicu ravnopravnih zemalja. Stier je trenutno najbolji kandidat za Plenkovićeva nasljednika, jer posjeduje sve dobre Plenkovićeve kvalitete, on je Plenković – s „ispravnim“ svjetonazorom i čvrstim konzervativnim uvjerenjima, što je i dokazao odstupivši s mjesta ministra vanjskih poslova.

Takav bi čovjek na čelu stranke zasigurno vratio barem dio vjerodostojnosti i profućkanog povjerenja, a otvorio bi mogućnost eventualnih budućih koalicija s „desnijim“ opcijama, jer, mora se razmišljati i o budućnosti, a ne od jutra do sutra. Stier bi ujedno očvrsnuo položaj u međuvremenu oslabljene Predsjednice Republike koja bi se, teoretski, mogla vratiti na politički put s kojega je, pod Plenkovićevim pritiskom, zastranila.

S obzirom na izneseno, dubokoj državi bi najbolji scenarij bio primirje na relaciji Plenković-Stier, što bi značilo Brkićevu eliminaciju i političku eutanaziju Stiera, u biti najbolji mogući scenarij u danim okolnostima, najgori, pak, po HDZ i hrvatsku državu.

Naposljetku, svi ovi koji tako pomažu Plenkoviću, trbuhozborci nelustrirane duboke države, i marionete lutkarskog tria Granić-Šeks-Božinović, bi, ako im je zaista stalo do Plenkovićeve dobrobiti, trebali njemu savjetovati da mu je najoportunije otići u toliko žuđeni Bruxelles, ako se ukaže prilika, jer u svakom slučaju gubi te nema prevelikih izgleda da će ostati na vlasti u stranci i državi. Spasiti ih može samo velika koalicija, što je „ultima ratio“, kad sve drugo propadne, bjelodano i javno spajanje lijevog i desnog krila UDB-e, nasuprot mogućnosti narodnog, snažnog, demokršćanskog i jedinstvenog HDZ-a.

 Uzevši sve ovo u obzir, jasno je tko su u HDZ-u pozitivci, a tko negativci, tko su prirodni i tko protuprirodni saveznici. Uzme li se u obzir tko za koga navija i što se sugerira, stvari su još jasnije. Još barem jedno desetljeće će HDZ moći opstajati i politički se „šlepati“ na nekadašnjoj državotvornosti, stoga još ima vremena i prilike da krene put svoje izvornosti i ishodišta, oporavi se i očisti od pseudobriselske i beogradske prljavštine i zaustavi davno započet, ali na sreću ne još dovršen proces detuđmanizacije.

 

L.C.

Share
0