Tijekom ovoga je tjedna, po objavi konačnih rezultata za europski parlament, unutar HDZ-a provedena jedna neformalna anketa, iz koje proizlazi da Davor Ivo Stier među članstvom uživa izuzetno visokih 49% podrške za novoga stranačkoga šefa, što je, uzmemo li u obzir da je uvedeno glasovanje po načelu jedan član-jedan glas, zaista visok postotak.

Nakon europarlamentarnih su se izbora napokon rasplinule medijske, anketne i institucijske obmane, i HDZ se prema najnovijem istraživanju načelno pouzdane agencije 2x1 komunikacije nalazi na bijednih 19,51% podrške, što je, uzmemo li u obzir da je prije samo dva tjedna (prema „istraživanju javnog mnijenja“) bio na 30% i više, strmoglav pad.

Iako je bio višestruko upozoravan da ne radi to što radi, kako sa strankom, tako i s državom, Plenkovića će naposljetku doći političke glave vlastita bahatost i samodopadnost. Nažalost, od 2000. godine se s HDZ-om događa to što se događa, i umjesto da uči na pogrješkama svojih prethodnika – bivših predsjednika stranke – Plenky je odlučio ignorirati većinski svjetonazor HDZ-ovog članstva, ali i puka hrvatskoga, kao da namjerno prkosi. I onda se čudi te kaže „Narod nije prepoznao“, ne shvaćajući da je upravo narod prepoznao tko je i što je. No, opasnije je što su to prepoznali i vječni stranački zakulisni krugovi, ona nevidljiva masa koja je zadovoljna i pitoma dok se na izborima pobjeđuje, no za poraz nemaju ni trunke razumijevanja, neovisno o tomu je li šef stranke desničar, centrist ili briselski mućak; njih zanima samo tko je pobjednik, a tko – gubitnik.

Sezona „lova“ je definitivno otpočela, što je potvrdio, nakon dugo vremena šutnje, Davor Ivo Stier, ponovivši iznova svoju namjeru i volju za preuzimanje stranačkog kormila. Političar koji je zbog jasnih svjetonazorskih i demokršćanskih načela dao ostavku na mjesto šefa diplomacije i zbog kritiziranja raskida koalicije s MOST-om te usvajanja Istanbulske dospio u nemilost stranačkog vrha, svakako je najizgledniji Plenkovićev nasljednik. Prije svega, dosljedan je i kritizirao je kad se mnogi nisu usudili. Blizak je crkvenim i drugim konzervativnim krugovima, potječe iz hrvatske iseljeničke obitelji, i kao takav svakako bi bio jedan novi iskorak za stranku. S Plenkovićem dijeli kvalitete poput odmjerenosti, uglađenosti i ozbiljnosti, a k tomu mu nisu strani ni diplomatski krugovi i veze, te poznavanje resursa hrvatskog iseljeništva. Povrh svega, zaista je vjerodostojan, barem zasad.

Tijekom ovoga je tjedna, po objavi konačnih rezultata za europski parlament, unutar HDZ-a provedena jedna neformalna anketa, iz koje proizlazi da Davor Ivo Stier među članstvom uživa izuzetno visokih 49% podrške za novoga stranačkoga šefa, što je, uzmemo li u obzir da je uvedeno glasovanje po načelu jedan član-jedan glas, zaista visok postotak. Da je tomu tako, mogao se uvjeriti svatko tko se našao na rođendanskoj proslavi ministra turizma, Garija Cappellija, održanoj u Voloskom prije dva tjedna, kad su okupljeni HDZ-ovci počeli špekulirati tko bi mogao (i trebao) naslijediti Plenkovića u slučaju debakla na euroizborima, a sve poprima na težini ako se napomene da Cappelli nije bio jedini ministar na toj proslavi i u tom suglasju.

Prema istoj neformalnoj anketi, upola manju podršku od Stiera, ima Miro Kovač, također bivši ministar vanjskih poslova, koji je, da je bilo pameti, trebao biti nositelj HDZ-ove liste za europske izbore. Sagledamo li realno, ni Kovač ne bi bio loš Plenkovićev nasljednik, s obzirom na dosad iskazani svjetonazor, a isto bi, kao i Stier, mogao balansirati između „desnog“ i „lijevog“ krila stranke, odnosno upravljati stranačkim kormilom i usmjeriti stranačka jedra istinskim pučkim, odnosno demokršćanskim vodama.

Nezanemariv broj HDZ-ovog članstva bi na mjestu šefa stranke rado vidio bivšeg karlovačkog gradonačelnika, trenutno župana Karlovačke županije, Damira Jelića, nesuđenog ministra obrazovanja u Oreškovićevoj vladi. Suvereno i uspješno upravlja Karlovcem, a odnedavno i Karlovačkom županijom, polučuje izborne rezultate, a što se tiče njegova svjetonazora, recimo samo da mu „mainstream“ mediji ne bi tepali i tetošili ga kao što to čine Plenkoviću. Zaključno s ovom neformalnom anketom, tek 4% HDZ-ovog članstva bi kao Plenkovićeva nasljednika voljelo vidjeti Gordana Jandrokovića, od milja Njonju, što je u skladu s onih 808 preferencijalnih glasova koje je dobio na prijevremenim parlamentarnim izborima.

Mnogo je članova HDZ-a, a još je više ambicija, tako da Hrvatskoj demokratskoj zajednici slijedi sveopći rat HDZ-ovih ujdurmaša-frakcionaša pri čemu je Plenky glavna meta i plijen. Međutim, ni Plenković ne sjedi skrštenih ruku. Ovih dana čitamo i medijske spinove prema kojima bi Plenković, vrlo rado iznova napravio savez sa Stierom. Svjestan situacije u koju se doveo aktualni predsjednik HDZ-a svakako zna da bi to savezništvo pogodovalo njemu u procesima koji dolaze. Medjutim, Davor Ivo Stier svakako je pragmatičan političar koji jako dobro zna da bi takvim savezništvom dobrano uzdrmao vlastite izglede u utrci za budućeg predsjednika stranke.

Međutim, glavno je pitanje može li Plenković istovremeno obnašati dužnost predsjednika vlade, predsjednika stranke čiji je položaj ozbiljno poljuljan, odnosno može li Plenković upravljati državom, voditi bitku na svim unutarstranačkim frontama, a ujedno biti glavni pregovarač EPP-a za funkcije u EU institucijama? Na stranu s njegovim osobnim afinitetima i prioritetima, morat će uskoro donijeti odluku što mu je na prvom mjestu, stranka, odnosno vlast ili toliko sanjana briselska fotelja.

Isto tako valja primijetiti da nitko od domaćih dežurnih dnevno-političkih moralizatora i lupetala nije zamijetio očiti Plenkovićev sukob interesa prilikom obnašanja dužnosti glavnog pregovarača EPP-a i činjenice da je njegova vlada kandidirala Pejčinović Burić za mjesto glavnog tajnika Vijeća Europe. Kako Plenković može biti objektivan prilikom pregovora s ostalim europskim grupacijama, a želi svoju ministricu i potpredsjednicu vlade ugraditi na važnu europsku funkciju?! Ne postoji li bojazan da će neki interesi europskih pučana biti žrtvovani u zamjenu za natpolovični broj glasova potpore u EU parlamentu, za mjesto glavne tajnice Vijeća Europe? Podsjetimo, kandidatura ministrice Pejčinović Burić za spomenutu funkciju je isključivo Plenkovićeva zamisao čijoj realizaciji zasigurno ne će odmoći položaj glavnog pregovarača Europske pučke stranke.

Ovi europski izbori nisu oslabili samo briselsku kamarilu na čelu HDZ-a, nego i sveukupni europski „establishment“. Hoće li briselska bojna, napose njezin čelnik Andrej Plenković, moći suzbiti stranačko nezadovoljstvo, a simultano braniti i spašavati projekt Sjedinjenih Europskih Država? Teško.

Ivo Sanader je mislio da može, pa je izgubio i danas je u zatvoru. Jadranka Kosor je mislila da može (isto je slušala Šeksa), pa je izgubila i danas je na twitteru. Jedino je Tomislav Karamarko (ili njegovi savjetnici) na vrijeme shvatio, učio iz prošlosti, i povukao se. Je li Andrej Plenković glup ili pametan, uči li na tuđim ili vlastitim pogrješkama, uskoro ćemo saznati. Ako mu se nudi neka funkcija, bolje mu je da je zgrabi i ćim prije krene put Bruxellesa.

 

Mila Marušić