Poznati njemački borac za ljudska prava, novinar i aktualni Savezni povjerenik za dokumente Stasija Roland Jahn, u razgovoru za TPortal osvrnuo se na svoja iskustvu života u komunističkoj diktaturi ali i ukazuje na važnost provedbe lustracije, odnosno potrebe suočavanja sa komunističkom prošlošću.

Za razliku od Hrvatske, gdje Vesna Teršelič, Zoran Pusić i ostali recidivi jugokomunističkog sustava pod pojmom "suočavanja s prošlošću" vode političke bitke protiv neovisne hrvatske države, njemački aktivist ukazuje koliko je važno suočavanje s komunističkom prošlošću.

-Razumljivo, ako želimo sveobuhvatno gledati na prošlost, Hrvatsku se ne može, kada se gleda cijela povijest, samo tako izdvojiti iz jugoslavenskog sistema, jer je i ona bila dio toga. Zato vrijedi obratiti pozornost i na područje bivše Jugoslavije, kako bi se vidjeli različiti načini nošenja s prošlošću u bivšim jugoslavenskim republikama - smatra Roland Jahn.

Josipa Broza Tita i njegovu Partiju ocijenio je jedinim vladarima bivše države nositeljima specifične diktature.

-Teško je uspoređivati diktature, teško je na taj način relativizirati iskustva ljudi koji su doživjeli nepravde. Svugdje gdje su se ljudima događale nepravde i gdje su im bila povrijeđena ljudska prava, treba se pozabaviti time da se to jasno kaže i da se krivci imenuju, da se svi suoče s takvom prošlošću. Naravno, ljudi u Jugoslaviji mogli su, primjerice, slobodno putovati, što je za DDR bilo nezamislivo, ali nisu mogli otvoreno reći svoje mišljenje kao u demokraciji, a cijela je država bila pod utjecajem jedne komunističke partije, koja je imala posljednju riječ. Josip Broz Titoje ipak bio jedini vladar i uspostavio je diktaturu specifične vrste. Zato je važno prepoznati da u svakoj zemlji postoje specifičnosti te je potrebno suočavanje s prošlošću osmisliti u skladu s tim specifičnostima. Nemam namjeru doći i reći ljudima da to mora biti tako i tako, nego ispričati kakvo je njemačko iskustvo. Ali zaključke morate izvući sami - istaknuo je Roland Jahn.

Pojasnio je razloge zbog kojih je dva milijuna bivših "istočnih" Njemaca prošlo provjere o suradnji sa Stasijem, nekadašnjom političkom policijom u bivšem DDR-u.

-Postoje obrasci ponašanja komunističkih funkcionera i tajnih policija koje se mora razotkriti, jer će se nastaviti. Primjerice, zato je u Njemačkoj napravljena provjera onih koji su radili u javnim službama, jesu li bili suradnici Stasija. Ne znam točno koliko je ljudi maknuto s radnih mjesta u javnim službama, ali mogu reći da je skoro dva milijuna ljudi iz javnih službi nakon pada DDR-a prošlo provjeru o tome jesu li radili za tajnu službu. Loša strana toga je bila što se koncentriralo samo na tajnu policiju, ali to je na neki način bilo i neizbježno, jer svi znamo tko su bili funkcioneri SED-a i DDR-a, to je bila, naravno, javna stvar. Ono što se skrivalo jest rad za tajnu policiju i suradnja s njom. Naročito je bilo važno razotkriti doušnike i suradnike Stasija koji su imali neke druge poslove, kako ne bi u demokraciji mogli nastaviti mirno svoje karijere u javnim službama i u javnosti tvrditi da nisu bili doušnici. Nisu se radili spiskovi tih ljudi ni statistike te je bilo prepušteno javnim službama u kojima su ti ljudi radili da odluče što s njima. Neki su dobili otkaze, neki su premješteni na manje važne ili manje odgovorne pozicije, a neki su dobili drugu šansu. Ključno je što se uspostavila transparentnost oko toga i što prošlost nije zataškana - pojašnjava savezni povjerenik za dokumente Stasija Roland Jahn.

Osvrnuo se i na način na koji se postajalo agentom zloglasnog Stasija.

- Postojali su oni glavni zaposlenici Stasija, agenti i slično. Oni su regrutirani na osnovu želja koje su izrazili u vezi svojeg radnog mjesta, primjerice, ako su željeli biti policajci ili vojnici, a često je tu i obitelj igrala ulogu. Ako je otac radio za Stasi, postojale su i značajne šanse da će i sin raditi za Stasi. Jako se držalo do tajnosti svega i provodila se vrlo razrađena kadrovska politika. No postojao je još veći broj doušnika, koje se vrbovalo na različite načine. Među njima su bili uvjereni komunisti i funkcioneri SED-a, ali većinom su to bili obični ljudi, pa čak i oni iz opozicije sistemu, koje se na neki način ucijenilo ili natjeralo da budu doušnici - otkriva Jahn.

Prokomentirao je i optužbe bez dokaza koje na račun šefa HDZ-a Tomislava Karamarka iznio nekadašnji OZNA-š Josip Manolić.

-Baš zato je važno imati mogućnost uvida u dosjee tajne policije. Pritom treba uvijek imati na umu da ti dokumenti pokazuju samo perspektivu tajne policije, dakle, ne treba ih uzeti zdravo za gotovo. Potrebno je stvoriti široku sliku događanja, dokumente dati povjesničarima na procjenu, razgovarati sa svjedocima iz tog vremena itd. Sve to je često vrlo teško, ali u Njemačkoj smo imali jako dobra iskustva s neovisnim komisijama sastavljenim od stručnjaka, pripadnika opozicije u DDR-u, boraca za ljudska prava i ljudi iz crkvenih krugova, koji su zajedničkim naporima procjenjivali sve što se dogodilo. Dakle, i u takvim se prijepornim slučajevima može doći do jasnog zaključka. Ne treba se vjerovati samo jednom jedinom dokumentu, nego sve i diferencirano i široko sagledati. - pojasnio je Jahn njemačka iskustva s lustracijom.

Smatra kako u svakoj diktaturi čovjek nema mogućnost ne biti prilagođen režimu.

-To je hrpa malih popuštanja i prihvaćanja nepravdi, čak i kad čovjek ima kritički stav prema totalitarnom režimu. Mnoge se stvari prihvate kao nepromjenjive, iako bi se protiv njih trebalo svaki dan prosvjedovati. Primjerice, činjenica da je postojala službena naredba da se svakoga tko pokuša prijeći Zid ubije, zahtijevala je svakodnevne demonstracije, ali ljudi to nisu činili iz straha od zatvora i odmazde režima. To je isto jedna vrsta prilagodbe totalitarizmu i prihvaćanja režima. Svatko naravno ima svoju individualnu priču, ali je postojao i opći društveni okvir koji je poticao na prihvaćanje svih zala režima. Knjigom sam htio potaknuti ljude da razmišljaju o tome kako sistem straha djeluje na njih i koju su ulogu oni sami igrali u takvom sistemu. To je vrlo subjektivna stvar i baš zato svatko sebi treba dati odgovor na to pitanje - istaknuo je Hahn.

Podsjeća, kako su tajne policije u komunističkom sustavu, pa tako i Stasi, služile osiguravanju moći jedne partije.

-Stasi je bila tajna policija koja je služila tome da osigura moć jedne partije, a tajne službe u demokraciji imaju drugačije zadatke te postoje instrumenti demokracije kojima se mogu spriječiti zloupotrebe tajnih službi, a ako se dogode, onda postoje demokratski mehanizmi da se to zaustavi. Postoje parlamentarna istražna povjerenstva, postoje slobodni mediji i javnost koja o tome govori. Ja sam zbog svoje kritike Stasija završio u zatvoru, a u demokraciji zbog toga ne idete u zatvor - zaključio je Roland Jahn.

 

J. Zd.

Share
0