Abu Abboud al-Raqqawi je bio stariji član ISIS-a u neslužbenom glavnom gradu Raqqa u Siriji. Prvi put je ISIS-ov emir koji je prebjegao te je otvoreno razgovarao o ISIS-ovoj vladavini terora i o životu unutar kalifata.

Al-Raqqawi je obnašao nekoliko visokih funkcija unutar islamske vjerske policije, al-Hisbah, bio je emir logističkog odbora i emir za jedinicu unutar migracijske policije. Međutim, najvažnije što je rekao, tiče se uloge djece u budućim terorističkim napadima diljem Europe.

Između ostaloga, opisuje jednu fotografiju. "Skupina djece u borbenoj spremi, s nožem u ruci, spremna za rezanje grkljana (klanje) svojih žrtava. Žrtve su odrasle muškarci, na koljenima. Ubijajući ih, djeca kliču: “Allahu akbar! Allahu akbar!”

Nadalje, tvrdi Abu Abboud al-Raqqawi: “Zovu se (taj dječji odred) Ashbal al-Khilafa, većina njih ima sirijske roditelje, no neki njihovi roditelji su stranci”. U područjima su pod upravom ISIS-a zatvorili sve škole. Roditelji koji žive tamo imaju samo dvije mogućnosti za svoje sinove: studirati Kuran u džamiji ili novačenje u Ashbal al-Khilafa.

“Normalni muslimani, koji se ne moraju pridružiti ISIS-u, pohađaju improvizirane škole, gdje uče sve o islamu, doduše, prema tumačenju Islamske države, ili mogu odabrati kampove Ashbala al-Khilafa, to je dobrovoljno", kaže al-Raqqawi.

Samo je u Raqqi otvoreno 15 kampova za treniranje i vježbanje Ashbal al-Khilafa. Takvi su kampovi postavljeni u svakom gradu, selu i zajednici pod upravom ISIS-a. Svaki kamp ima oko 600-800 djece. Ostaju tamo šest mjeseci - potpuno izolirani od vanjskog svijeta i od svojih roditelja. U njima bivaju obučeni za vojsku, postaju vojnici, s naglaskom na to da se ne pridružuju trenutnim, aktualnim borbama, već služe kao rezervna vojska.

Obuka se sastoji od praktičnih i teorijskih elemenata. Na ISIS-ovim snimkama, koje se prenose putem Amaqa, propagandnog kanala, prikazuju malu skupinu dječjih vojnika koji pretražuju bombašku zgradu za svoje žrtve. Žrtve su ljudi koji su bili oteti i zatim su se prisiljeni sakriti u zgradi, samo da bi ih djeca tražila i zatim ih ubila. To je dio obrazovanja djece. Međutim, kako tvrdi al-Raqqawi, što bi trebalo lecnuti “humanitarne” i “progresivne” Europljane: “Ova djeca još nisu poslana u rat. Nekoliko je izabrano da postanu bombaši samoubojice, a ostali se spremaju za buduće ratove sa zapadnim svijetom. Oni su nemilosrdniji od odraslih članova.” Dječaci su stari od 9 do 14 godina, ali ISIS čini iznimke za djecu mlađu od 9 - ako izgledaju stariji. Tijekom treninga, djeca su podijeljena u različite skupine. Dijele se na (buduće) samoubojice ili “normalni” vojnici.

“Najopasnija su djeca osposobljena za obavještajne poslove; nauče sve o tome kako funkcionira tajna služba i kako se uklopiti u različite zajednice – upravo će takva djeca biti poslana u Europu kao t. zv. ‘spavači.’”

Između ostaloga, al-Raqqawi je bio jedan od rijetkih koji su imali pristup nekolicini kuhinja u kojima se sprema hrana za kampove diljem teritorija ISIS-a. Tamo je otkrio da kuhari dodaju neku vrstu praha, dopremanog u malim vrećama, u hranu i pitku vodu. Sam Al-Raqqawi pohađao je razne kampove za obuku, gdje je čuo da se prašak dodaje hrani kako bi nove regrute učinio bezobzirnijim. Na taj način se dobiva više dobrovoljaca za samoubilačke bombaške pothvate. “Jedete i slušate predavanja koje naučava Abu Mossaab al-Farancy. Kada vam Abu Mossaab kaže da su vaše sestre ubijane od strane nevjernika i da je vaša dužnost da ih osvetite, osjećate se motiviranima da idete ravno u rat, odnosno da postanete ‘borbeni mučenik’.”

‘Borbeno mučeništvo’ je drukčija vrsta ratovanja od samoubilačkih bombaških napada. Borac je opremljen vatrenim oružjem, ručnim bombama i eksplozivima, a poslan je iza neprijateljskih linija, te se u pravilu bori do smrti, pokušavajući ubiti što više ljudi.

Dakle, nakon što su neke europske zemlje odbile imbecilnu, protueuropsku, ali promigrantsku politiku, nakon što je šteta već učinjena i mnogo ljudi stradalo, ISIS je promijenio strategiju. Naime, u duhu je kršćanske kulture, kojoj pripada cijela Europa, od Portugala do Rusije, najvrijednije dijete, jer je nemoćno i slabo u duhovnom i fizičkom smislu. Zaista, cjelokupna legislatura EU i zapadnog svijeta usmjerena je najvećoj mogućoj zaštiti djece. S druge strane, zagovornici radikalnog islama podvrgava svoje najmlađe tko zna kakvim drogama čime ih pretvara u profesionalne ubojice. I tako dolazimo do situacije u kojoj će “dobri” i “progresivni” Europljani, sukladno svojem najtemeljnijem vjerovanju, prihvatiti i prigrliti “sirote”, ratom pogođene mališane, a zapravo, trenirane, dresirane profesionalne maloljetne ubojice.

1212. godine započeo je “Dječji križarski rat”. Osnovna je ideja bila da djeca “nevinošću i čistoćom svojih srca” naprave ono što nisu uspjeli križari oružjem. Evo, skoro tisućljeće kasnije, slična se ideja opet javlja, osim što je smjer kretanja iz Svete zemlje, a ne u Svetu zemlju, s još jednom bitnom razlikom; onda su djeca išla nenaoružana, a danas idu u punoj bojnoj spremi. Također, nijedno dijete iz 1212. godine nije došlo do svoga cilja. Možemo se jedino nadati će sličan “uspjeh” polučiti i mali džihadisti.

 

Josip Gajski