Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarističkih i autoritarnih režima (23. kolovoza) i ove je godine u Hrvatskoj prošao gotovo nezapaženo, iako je riječ o Spomen danu. Ništa se nije čulo ni o Deklaraciji o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1990. u kojoj je navedeno da su totalitarni komunistički režimi bili, bez iznimke, označeni masovnim povredama ljudskih prava. No, ni ova Deklaracija nije zaživjela.

I dalje se može čuti kako je Titov režim bio „s ljudskim licem“, kako „nije“ bilo zločina, poglavito nakon 1945., zaboravlja se na masu onih koji su zatvarani samo ako se nisu slagali s Titom i partijom, itd. i tako redom. No, u povodu ovog dana održano je nekoliko skupova, ali oni su u državnim medijima dobili manje prostora nego fotografije neke Maje Šuput, Elle Dvornik ili Severine. U Zagrebu se primjerice ponovno prosvjedovalo protiv Trga maršala Tita, dok je u Vodicama otkriven prvi spomenik žrtvama komunizma. Na sve zlo propalog režima upozorili su na svojem skupu u Rijeci i hrvatski branitelji. Tako smo među ostalim čuli da je iza Tita i partije ostalo na stotine još neotkrivenih masovnih grobnica, o velikom broju nevinih žrtava, poglavito Hrvata, o nizu strašnih logora, kao što su Stara Gradiška, Goli otok, Lepoglava…, te o tome da nitko, ali nitko nije odgovarao za te i druge zločine.

Gdje su na ovaj Spomen dan bili Documenta i Vesna Teršelič, Zoran Pusić, Milorad Pupovac, Nenad Stazić, Stjepan Mesić, Ivo Josipović i ostali pomozbog junaci, koji neprestano ističu da je zločin – zločin?

Zbog čega se nisu oglasili, barem priopćenjem, članovi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), čiji je počasni član još uvijek – Josip Broz Tito – „predsjednik države, političar, metalski radnik, partijski vođa“, kako piše na stranici Akademije?

Za dobar dio Hrvata, na žalost, čini se da još uvijek nije prošlo Titovo doba. Nedostaje im pjesma Zdravka Čolića „Druže Tito, mi ti se kunemo“, Balaševićeva o tome kako je tri puta vidio Tita ili pak nedjeljni filmovi o Sutjesci, Neretvi ili Desantu na Drvar.

Predrag Matvejević je nekoć pisao otvorena pisma s prijedlogom da se Tito povuče sa svih funkcija, a danas veli kako „Tita nikad nije prestao cijeniti.“ Mirko Kovač je u Titovo vrijeme znao zbog svojih djela biti „na ledu“, a kasnije je Maršala branio od nekadašnjih obožavatelja što su ga počeli zvati „srbožderom“. No, dobro su poznati i izvrsni Krležini eseji o Titu, ali manje je poznato da je Jean-Paul Sartre rekao: „Titova Jugoslavija je realizacija moje filozofije.“

A znate li, tko je napisao tekst prijedloga za izbor maršala Tita za počasnog člana JAZU, odnosno današnjeg HAZU? Tko drugi nego Miroslav Krleža! Možda se i zbog toga hrvatski akademici ne usude prebrisati ime ovog komunističkog zločinca s popisa počasnih članova? Krleža je istaknuo:

-          „ Upravo zato, jer je Maršal Tito jedan od prvih organizatora naše narodne pobjede i jer je među prvima, koji je ideju našega narodnog i političkog oslobođenja pretvorio u djelo i ostvario je u državnom obliku i jer je tako omogućio našoj nauci da ne bude, po riječima Račkoga, „prividna učenost“, nego da prodre u sve probleme „narodnog, društvenog i državnog života“, zato se Akademija odlučila, da ga izabere svojim počasnim članom kao čovjeka koji je sam na djelu pokazao kako se „objašnjava narodna volja“. Maršal Tito je zamisao našega hrvatskog političkog i kulturnog oslobođenja doveo do pune pobjede, u punom smislu ovog idealnog pojma: južnoslavenskom, tj. upravo isto tako bugarskom, slovenskom, makedonskom, crnogorskom kao srpskom i hrvatskom.“

Za počasnog člana JAZU, odnosno HAZU, Tito je primljen još 1947. godine. I ostao je do danas, kad se sve raspalo što je on gradio. Nema Jugoslavije, ali nema više ni njega. No, mnogi bi ponovno zapjevali „Druže Tito, mi ti se kunemo“.

Pa, ako je tako, a jeste, čemu i zašto obilježavamo ovaj Spomen dan? Još će proći mnogo vode Savom, Dravom ili Dunavom dok većina shvati da živimo u Hrvatskoj, a ne Jugoslaviji te da su na desetine tisuća Hrvata dala svoju krv u borbi protiv Tita i partije.

Stoga je vrijeme da ime Josipa Broza izbace iz HAZU, da njegovo ime više ne nosi najljepši trg u Zagrebu, da ga se i mrtvog osudi za zločine, jer ovaj dan, Europski dan sjećanja na žrtve totalitarističkih i autoritarnih režima u Hrvatskoj se odnosi na uspomenu i „najvećeg sina naših naroda i narodnosti“, koji je iza sebe ostavio i masu nevino pobijenih Hrvata i Hrvatica.

Ne, nismo se borili za Tita i Jugoslaviju!

 

Mladen Pavković

Share
0