Usprkos najsuvremenijem videonadzoru (14 kamera) i sofisticiranoj antiprovalnoj opremi, koncem listopada 2015. godine provaljen je stan veleposlanice Republike Hrvatske u Crnoj Gori, Ivani Sutlić Perić.

Tom su prilikom provalnici odnijeli vrijedan nakit, tisuće eura i skoro kilogram zlata?! Zanimljivo da je cijela ulica bila pod video nadzorom i u trenutku provale pao je kompletan sigurnosni sustav. Brzom policijskom akcijom crnogorske policije, pod optužbom da su provalili i orobili veleposlaničin stan, uhićeni su Rajko Čaušević i Miloš Šukić, otprije poznati policiji, i već u travnju 2016. godine suđeno im je u Podgorici.

Na prvi pogled provala u veleposlaničin stan čini se logičnom jer je na takvim adresama plijen obilan, a Rajko Čaušević, kao „ugledni“ član provalničke skupine „Pink Panter“ procijenio je da može uspješno „obaviti posao“.

Međutim dvije nepoznanice do danas nisu raspetljane i još se traže pravi odgovori, jer ne mogu provalnici „pink Pantera“ biti pokriće baš svakoj malo jačoj provali kad su zlato i dragulji u pitanju! Organizirana provalnička grupa pod imenom „Pink Panter“ zapravo ne postoji, to je izmišljotina Interpola kako bi mogao što teže okvalificirati nenasilne pljačke zlata i nakita diljem Europe. Policijska etiketa „organizirana kriminalna organizacija“ daje pravosudnim organima mogućnost da najteže okvalificiraju pljačke, a sudstvu da ih kazni najvišim kaznama.

Prije svega tko je treći čovjek u provali, ili osobe koje stoje iza provale, jer Rajko Čaušević tvrdi, i tako se sve vrijeme na suđenju branio, da on nije bio u provali nego je samo podmetnut istrazi isto kao što su zamračeni oni pravi motivi pljačke. Nakon uhićenja Rajko Čaušević i Miloš Šukić odvedeni su u „betonaru“, a nakon tretmana u „betonari“ dobro da nisu priznali Kennedyevo ubojstvo.

Sve se to može tumačiti kao Čauševićev pokušaj da se izvuče na sudu i sebe oslobodi krivnje, međutim ono što se nakon provale zbiva s veleposlanicom Ivanom Sutlić Perić, njezino neobično ponašanje i postupci, itekako potkrepljuju provalnikovu obranu.

I drugo se pitanje odnosi na plijen, tj. što je točno odnešeno iz stana. Predmet provale nisu bili (samo) zlato, novac i nakit, nego veleposlaničini dokumenti, računala i putovnice sa službenim pečatima Veleposlanstva RH u Crnoj Gori. Osnovano se sumnja da je to temelj za kasnije krivotvorenje  hrvatskih putovnica. Zato je možda ispravno ovako objediniti oba pitanja: je li Čauševiću i Šukiću iz provale pripalo ono što su željeli: novac, zlato i nakit, a „trećem čovjeku“ – koji je sredio pomračenje videonadzora, neoglašavanje dojavnog alarma i izostanak redovite ophodnje – pripali su dokumenti, putovnice i pečati, za veleposlanicu kompromitirajući materijal?

Ivana Sutlić Perić, poznatija kao sestra Vanje Sutlića, zvanog Jovo Kuga, bivšeg glavnog ravnatelja HRT-a, došla je za veleposlanicu RH u Crnu Goru 2012. godine iz Beograda gdje je sa svojom obitelji, suprugom srbijanskim državljaninom i sinom srbijanskim ročnikom (sada predstavnik INA-e na Cetinju), živjela umirovljeničke dane!? Na tu dužnost službeno ju postavlja SDP-ova Vlada i tadašnji predsjednik RH, Ivo Josipović. Konkretno u Crnu Goru šalje je osobno Vesna Pusić kao svog pouzdanika, znajući da se Crna Gora sprema osoboditi srbijansko-ruskog bratskog zagrljaja. Vesna Pusić i Budimir Lončar, a i BIA žele iz prve ruke znati i participirati u budućim događajima u Crnoj Gori. To je intenzivno razdoblje priprema Crne Gore za punopravno članstvo u NATO.

>>

No prava je istina da je Ivanu Sutlić Perić, sudeći prema tvrdnjama dobro upućenih, u MVP ugradila i za veleposlanika postavila BIA, srbijanska tajna služba. Sve je BIA to učinila s obzirom da je neizravno  kontrolirala i predsjednika RH, Ivu Josipovića i Vladu Zorana Milanovića preko MVP, konkretno preko Vesne Pusić.

Odmah nakon provale u njen veleposlanički stan Ivana Sutlić Perić bježi, tj. vraća se kući u Beograd, jer shvaća što je sve od dokumenata odneseno iz stana u Podgorici i ne usudi se pojaviti u Zagrebu. Na svojoj stalnoj beogradskoj adresi uručen joj je otkaz u siječnju ove godine, tj. povučena je s mjesta veleposlanika zbog svojih veza s BIA-om, srbijanskom tajnom policijom, kako stoji u obrazloženju.

U listopadu 2016. dogodio se neuspješan državni udar u Crnoj Gori i onemogućen je atentat na Milu Đukanovića, ali je Crna Gora usprkos tome i svim drugim nastojanjima ruskih i srbijanskih službi, BIA-e i GRU-a, uspješno dovršila svoj ulazak u NATO. I to govori o fijasku ruskih i srbijanskih pokušaja da zadrže Crnu Goru u sovjetskom svjetonazoru, kao i o fijasku Vesne Pusić i njenog mentora Budimira Lončara te ostataka nekadašnjeg SID-a koje vremešni Lončar i danas kontrolira.

To što je učinila Ivana Sutlić Perić je čin veleizdaje – kad veleposlanik radi za obavještajnu službu druge države, taj čin nema druge kvalifikacije. U istu kategoriju veleizdaje spada i ono što  je učinila Vesna Pusić kao ministrica vanjskih poslova i Budimir Lončar kao predsjednikov savjetnik, svi koji su sudjelovali u imenovanju Ivane Sutlić Perić.

Previd bivšeg državnog vrha je prestrašan, amaterski bijedan i za svaku osudu. Na redu su DORH i HR službe, prvi da privede osumnjičene, drugi da saniraju nastalu štetu.

 

Damir Nuić