Često slušamo priče da se u školama ne uči dovoljno o hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu, pa smo stoga pogledali udžbenik povijesti za četvrti razred gimnazije „Koraci kroz vrijeme“, (Školska knjiga, 2018., 4. izdanje), kojeg su sastavili Krešimir Erdelja i Igor Stojaković, a na čijoj naslovnoj stranici dominira neki „svemirac“ umjesto recimo „hrvatskog branitelja“.

O Domovinskom ratu se piše od 276. – 290. stranice, (malo), dok se tema „Hrvatska i svijet za vrijeme Drugog svjetskog rata (1939.-1945.)“ rasprostrla od 170. do 261. stranice.

Odmah smo primijetili da je u tom udžbeniku prvi hrvatski predsjednik i vojskovođa dr. Franjo Tuđman samo na dvije fotografije, dok su recimo Titovi portreti daleko brojniji. Na jednoj (većoj) Tuđman je na slici sa Stjepanom Mesićem (!?), a na drugoj gdje drži govor u Hrvatskom saboru, prigodom proglašenja Ustava RH, 22. 12. 1990. Ima neka slika četnika, ali ni jedna nekog hrvatskog branitelja. (Jedino je posebno izdvojena fotografija i kraći životopis novinara Siniše Glavaševića).

Autori uče gimnazijalce da se na početku Domovinskog rata u Hrvatskoj pobunio dio Srba, a da su mnogi od njih bili samo pasivni promatrači ili da su nevoljko sudjelovali, tim prije jer je velik broj Srba živio i u drugim dijelovima Hrvatske, izvan „autonomnih oblasti“ te da su pobunu raspirivanjem straha i mržnje izvršili Miloševićevi ljudi na terenu.

Srbi (dakle, taj mali dio koji se pobunio!?) imao je krajnji cilj stvaranje Velike Srbije koja bi zahvaćala dijelove Hrvatske te BiH....

A zatim se ističe:

-          „Na tijek zbivanja nimalo povoljno nisu utjecali nastupi pojedinih hrvatskih političara. Među članstvom Hrvatske demokratske zajednice, ali i u drugim strankama, određen je broj političara na srpski nacionalizam i nacionalnu mržnju bio spreman odgovoriti jednakim sredstvima. I dok su Miloševićevi pijuni plašili Srbe izmišljajući kako je nova Hrvatska sljedbenica ustaškog NDH koja Srbima ne sprema ništa dobro, pojedini su hrvatski političari tu propagandu pojačavali nebuloznim antisrpskim i proustaškim izjavama!“ (str. 277.)

Na taj način gimnazijalci su saznali da su jedni i drugi zapravo bili isti, odnosno da se hrvatski političari nisu smjeli tako ponašati, da su na sve njihove nebuloze trebali (što?) šutjeti?!

Međutim, da sve ipak bude „jasno i čisto“ naglašava se da se rat (Pakrac, Plitvice, Borovo Selo...) vodio između hrvatskih policajaca i srpskih pobunjenika, (sic!), ali i da su se u zločinima u Domovinskome ratu posebno „istaknule“ dobrovoljačke jedinice iz Srbije, koje su se predstavljale kao „Tigrovi“, „Beli orlovi“...., a zapravo je bila riječ o „udruženjima kriminalaca koji su tako zadovoljavali svoje težnje za pljačkom i krvi.“(str.280.)

Eto, sad znamo i to da smo se dobrim dijelom borili protiv kriminalaca, a ne nikakvih srpskih i inih vojnika.

Da pukneš od smijeha.

Čudno je da se u ovom udžbeniku Crna Gora ne spominje kao agresor, čak ni na Dubrovnik, već je objavljena tek jedan mala sličica, poput poštanske marke s potpisom „JNA granatira Dubrovnik“.

A evo što učenici moraju znati o prvom hrvatskom predsjedniku. Piše:

-          „Godine 1977. Franjo Tuđman ponovno je izabran za predsjednika države. Njegova stranka, HDZ, zadržala je većinu u Saboru. Tuđmanu su mnogi prigovarali zbog autoritarnog stila vladanja – premda je, podsjećamo, stekao i očuvao vlast na demokratski način. Njegovi kritičari prigovarali su mu loše izvedenu privatizaciju državnih poduzeća koja se često svodila na običnu pljačku, samovoljno miješanje u poslove izvan ovlasti predsjednika te pokušaje oponašanja Titova kulta ličnosti. Ostali prigovori Tuđmanu i HDZ-u ticali su se pritiska na neovisne medije. Bilo kako bilo, navedene pojave ne umanjuju Tuđmanove temeljne zasluge: samostalnost Hrvatske koja je ostvarena dok je on obnašao predsjedničku dužnost te uspješan svršetak nametnutoga rata.“ (287.)

Od mnogobrojnih mišljenja o Tuđmanu, autori u rubrici „Suvremenici o Tuđmanu“ izdvojili su tri: dr. Vlatka Pavletića, Romana Latkovića, bivšeg novinara Novog lista (1996. Tuđmana nazvao „brutalnim diktatorom“) i dr. Ive Goldsteina.

Latković u toj svojoj staroj izjavi (pobjegao je u SAD!) sugerira da „svi moraju učiniti sve da se dr. Franjo Tuđman udalji s vlasti, jer nas vodi u propast“, dok Goldstein uz ostalo misli da je „karizmatizaciji Tuđmanove ličnosti pridonosila njegova sklonost grandomaniji i luksuzu – preuzeo je Titovu rezidenciju na Brijunima, izgradio Oltar domovine na Medvedgradu, nadjenuo svojoj rezidenciji na zagrebačkom Pantovčaku ime Predsjednički dvori...“, dok Pavletić smatra da su „neprocjenjive Tuđmanove zasluge u oblikovanju novije povijesti u konačnom ostvarenju sna bezbrojnih naraštaja...“

E, sad se učenike, kad nauče i pročitaju ovo, pita: što misle, zašto su mišljenja o Tuđmanu tako podijeljena? (str. 288.)

Može li gluplje?

U udžbeniku koji je objavljen prošle godine (!), učenike se uči i koji su „najvažniji datumi“, a oni su: 1980. smrt Josipa Broza Tita, 1985. Mihail Gorbačov na čelu Sovjetskog Saveza, 1989. pad Berlinskog zida, 1990. višestranački izbori u Hrvatskoj, 1991. Hrvatska proglasila neovisnost; pad Vukovara, 1992. dolazak snaga UNPROFOR-a u Hrvatsku, 1992.- 1995. rat u Bosni i Hercegovini, 1995. akcije Bljesak i Oluja; Daytonski sporazum, 1998. mirna reintegracija istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, 1999. smrt predsjednika Tuđmana, 2000. koalicijska vlada na čelu s Ivicom Račanom, 2001. teroristički napad na SAD, 2009. Sanader odstupa s mjesta premijera, nasljeđuje ga Jadranka Kosor, 2011. Vlada Zorana Milanovića.(str. 264.)

To i ništa više!?

U hrvatskom Domovinskom ratu HOS-ovci, ali i ne samo oni, imali su pozdrav „Za dom spremni“, koji je danas „trn u oku“ i ekstremnim ljevičarima iznimno sporan. A u ovoj publikaciji piše, uz fotografiju Tita s razdraganim mališanima, kako su najmlađi posebno pozdravljali na početku nastave (jednog od najvećih svjetskih krvnika XX. stoljeća) riječima – „Za domovinu s Titom“ (rekao bi jedan učenik s rukom prislonjenom na čelo), a ostatak bi učenika u stavu mirno odgovarao- „Naprijed“! (str. 248.)

A o Josipu Brozu ima i ovakvim zanimljivosti. Naime, Tito je u svibnju 1945. govorio i o „ruci osvetnici“, a nikada o oprostu, pa su autori zabilježili i ovu njegovu izjavu:

-          „Što se tiče ovih izdajnika koji su se našli unutar naše zemlje, u svakom narodu posebice – to je stvar prošlosti. Ruka pravde, ruka osvetnica našeg naroda dostigla ih je već ogromnu većinu, ali samo jedan mali dio uspio je pobjeći pod krilo pokrovitelja van naše zemlje.“ (str. 214.)

Spomenimo još da je u knjizi vrlo dobro i zanimljivo, kroz riječi Vladimira Dedijera, objašnjen i početak izgradnje Titova kulta ličnosti:

-          „Titova karizma za vrijeme rata razvijala se spontano, ali organizirano, naročito poslije legaliziranja Titovog imena. Bilo je jednostavno pravilo da se Titova fotografija, ili njegov citat, obavezno pojavi u svim partizanskim listovima, kako u pozadini, tako i na frontu(...) Pri kraju rata, a i prvih dana odmah iza rata, Tito je poklanjao veliku pažnju svojim uniformama. Jednom sam ga pitao zašto je toliko opsjednut tim kultom uniforme. On me je malo poprijeko pogledao i odgovorio: „Na žalost većinu našeg stanovništva čine seljaci, a ti ne znaš koliko je na selu razvijen kult uniforme. Svaki seljak samo sanja kako će mu dijete dobiti državnu službu, a naročito onu u kojoj se uniforma nosi.“ (str. 190.)

Na temu II. svjetskog rata u udžbeniku ima svega i svačega (kao u gulašu). Nu, gimnazijalci moraju znati i što je Winston Churchill, najžešći Hitlerov protivnik, o ovom monstrumu govorio nakon osvajanja vlasti u Njemačkoj:

-„Može Hitler nekome biti antipatičan, ali nemoguće je ne diviti se njegovu domoljublju. Da je naša zemlja poražena u ratu, nadam se da bi se našao netko sličan da nam povrati hrabrost i vodi nas prema ponovnom usponu među velike nacije svijeta“ – kazao je Churchill (str. 130.)

Vjerojatno je kasnije uvidio da je bolje da se ne nađe „netko sličan“!

Ovih dana u jednim dnevnim novinama (Jutarnji list, 14. kolovoza 2019.) objavljeni su rezultati ankete na temu : Koliko osječki studenti znaju o Domovinskom ratu?, koju je proveo znanstvenik Miljenko Brekalo. Rezultati su više nego porazni. Većina nema pojima o ratnoj liniji Virovitica-Karlovac-Karlobag i drugo.

- „Kako predajem na Sveučilištu, primijetio sam da studenti ne znaju esencijalne stvari iz hrvatske povijesti. Očito je da se u srednjim školama premalo izučavaju Domovinski rat i proces stvaranja hrvatske države te da treba povećati satnicu. Još je lošija situacija kad ih pitate o lokalnim sukobima u ratu. Manje-više svima je poznata bitka za Vukovar, ali gotovo ništa ne znaju o borbama za Osijek, Vinkovce, Zadar...“, smatra Brekalo.

Nakon svega, još možemo dodati samo ovo:

-          Gospođo ministrice Divjak, vi i „vaša kurikularna reforma“ ste na potezu!

Mladen Pavković