Učili smo o njemu u školama, valjda, još ga više doživljavali u medijima, ovo svakako. Bilo ga je na sve strane. Günter Grass. Nobelovac. Tepali su mu kao velikom književniku. Otkada objavi da je u mladosti pripadao SS trupama sve se to dobro ohladi. Odjedanput im postade važno što je tko bio, a ne kako piše. Zapravo, uvijek su se ponašali na taj način. Kad su ga uzdizali, uzdizali su ga jer je pripadao tvrdokornim ljevičarima, sad kad... Počinjem docirati, vidim to, ali oni se prema nama odnose upravo na ovaj način. Priznaju samo lijevi svijet i ništa više. Kao da Bog, priroda, tko li, po njima, nije stvorio i onu drugu, desnu stranu. Tek kad skladno djeluju možemo govoriti o napretku tijela.

Bijaše milina slušati biskupa Milu Bogovića na konferenciji za tisak u povodu međunarodnog simpozija Hrvatski mučenici i žrtve iz vremena komunističke vladavine. Nikoga nije odbacivao, zazivao je samo jedinstvo, jer svi smo ljudi, bez obzira kojem uvjerenju pripadali. Imao sam čast i sam progovoriti nekoliko riječi kao član organizacijskog odbora. Usput sam promatrao novinare. Iako ih nisam poznavao, po držanju, a posebno po pitanjima koje su kasnije uputili, jasno sam mogao razabrati naginju li, ne ljevici ili desnici, već jedinstvu hrvatskog naroda ili odrađuju zadatak koji su si sami ili su im ga drugi zadali. Nakon što njihov uradak prođe kroz uredničke ruke, imamo vijest. Umorni od trke sa svakodnevnim životom u opasnosti smo vrlo je lako progutati.

Riječi trenutne hrvatske političke vrhuške koja se ovih dana okupila u Jasenovcu zvučale su potpuno drukčije. Oni bi još ispravljali povijest, svrstavali nas na pobjedničku i poraženu stranu, vodili nas u nekakvu svijetlu budućnost kao da ne nazočimo svakodnevnom gubitku radnih mjesta ili prevedeno dramama živih ljudskih bića. Kažu da su antifašisti, da su pobijedili, da su... Bože moj, koje smo dobro vidjeli od svega toga, kroz sve puste godine do Domovinskog rata? Zabranjivano je hrvatsko ime, hrvatski jezik, progonila se vjera, ispirali su nam mozak o novom čovjeku koji se stvara kroz revoluciju, naši su bližnji išli trbuhom za kruhom u inozemstvo, odlazili smo u tamnicu za nekoliko riječi pjesme koju su oni zabranili, neprestano nas uvjeravali da moramo bdjeti da ne bismo stali na krivu stranu... Čega je to pobjeda? Da, pobijedili su Britanci i masoni, kako mnogi dokazuju sa sve više argumenata. Njihovo čedo Jugoslavija nastavilo je živjeti, kao da nije bila dovoljna ona prva. Sada je toliko osramoćena da se mora preimenovati u Zapadni Balkan i kao takva uvaliti isprepadanom i umornom puku.

Vozeći se kroz predivne hrvatske krajeve prema Zagrebu i slušajući što to ovi zbore, sjećah se Domovinskog rata. Hrvatski čovjek reče da ne želi biti rob i napravi svoju državu. Zbog toga su se sjatili sa svih strana da mu je unište. Internacionalaca i probisvijeta uvijek će biti na prodaju, sve dok to puk ne uvidi i stavi ih na njihovo mjesto.

Spomenuti Günter Grass ovih dana ponovno uzburka vodu. Teško je dokučiti što je htio. Uglavnom, kritizirao je Izrael, svijet, koga li, što židovska država ima atomsku bombu, a to se ne dopušta drugima, Irancima, npr. Ne bih se htio u sve to miješati, jer čak i židovski neki pisci rekoše da dotični ima pravo kritizirati Izrael i da se svaka kritika ne smije smatrati antisemitizmom. Pripomenuo bih samo da o »proslavljenom njemačkom piscu« iziđe u medijima i da nije bio u lošim odnosima s DDR-om. Znamo to već. Tvrda komunistička država, sa svim izvitoperenostima koje komunistički sustav ima u samome sebi. Opet je, dakle, lagao. Nije nikakva ćudoredna veličina, iz njegove lule izlaze drukčiji dimovi nego što bi on to htio. Nisam ironičan i ne kažem da bi to mogli biti dimovi trave koju je pripalio, čak i tada, pričaju, kušao nisam, da se drukčije govori. Širiš ono što imaš u sebi. Znate li vi to, vrli naši prvi i »najprviji« političari? Izgleda teško. Neke druge vi dimove volite.

Došao je i proći će simpozij o katoličkim mučenicima i žrtvama što ih proizvede komunizam. Bit će puno toga rečeno. Možda ćemo nešto upamtiti, možda ne. Nije to toliko ni važno. Puno je važnije kako ćemo se ponašati. Imamo li snage doprinijeti da oni dobiju ime i prezime, dostojan grob umjesto raznoraznih jametina u koje su ih šutnuli kao ostatke nekih životinja? Za početak odbacimo pokušaje prikrivanja istine. Da, komunizam je bio i jest zločinačka ideologija. Da, Tito je jedan od deset najvećih krvnika u suvremenoj povijesti. Da, pristajali smo uz taj režim i sada se kajemo. Ma, možemo li mi ovo?

Miljenko Stojić