Stanje našeg gospodarstva, nažalost, govori u prilog zaključcima koji dolaze iz HNB-a i činjenica je da ekonomska situacija nije dobra. Postoje neke inicijative koje bude optimizam, no kad se zbroji što kao država trošimo, a što uprihodimo, očigledan je nesrazmjer.

Predsjednik Uprave Atlantic Grupe Emil Tedeschi , po mnogim procjenama trenutno najzanimljiviji poduzetnik u Hrvatskoj, čija je Atlantic Grupa kao jedna od kvalitetnijih kompanija na domaćem tržištu prošle godine preuzela slovensku Drogu Kolinsku , u razgovoru za naš list komentirao je recentna razmimoilaženja u mišljenju guvernera HNB-a Željka Rohatinskog i premijerke Jadranke Kosor oko aktualne gospodarske situacije. Tedeschi, atipičan u poslovnom svijetu i zbog svojih izvan poslovnih aktivnosti, poput financiranja nekih muzičkih sastava, puštanja muzike u slobodno vrijeme, ali i krajnje strastvenog angažmana oko košarkaškog kluba Cedevita, prilično otvoreno je govorio o odnosu s prvim čovjekom Agrokora Ivicom Todorićem , predsjednikom HSS-a Josipom Friščićem , efektima preuzimanja slovenske Droge Kolinske, kao i o smjeru razvoja kojim bi Hrvatska trebala poći.

Tedeschi, inače, svaki radni dan počinje prelistavanjem novina, posebno našeg lista koji iznimno cijeni zbog ozbiljnosti i pristupa obradi važnih tema.

Život ne prestaje s 15. rujna

Slušajući premijerku Kosor, 2011. je godina izlaska iz krize. Guverner Rohatinski tvrdi sasvim suprotno. Kaže, oporavak hrvatske ekonomije bit će dug i spor. Njihove su izjave krajnje kontradiktorne. Kome više vjerujete, čijoj procijeni? Ili naprosto više vjerujete brojkama?

- Teško je dati jednoznačan odgovor. Prvo, treba uzeti u obzir horizont koji imaju guverner i makroekonomisti, za razliku od horizonta političara, posebno u predizborno vrijeme. Pitanje je također govore li u njihovim procjenama o istim kategorijama. Građane, javnost, najčešće interesiraju kratkoročna rješenja - kad i kako će nam biti bolje, hoće li biti novih investicija i samim time zapošljavanja. Osobno, imam veliko povjerenje u ono što govori guverner Rohatinski, jer je riječ o dokazanom stručnjaku. Također, realno stanje našeg gospodarstva, možemo reći nažalost, govori u prilog zaključcima koji dolaze iz HNB-a. Ne bih želio arbitrirati između stavova guvernera i premijerke, ali činjenica je da ekonomska situacija nije dobra. S druge strane, vodim kompaniju koja je prošle godine napravila najveću pojedinačnu investiciju u smislu prekogranične akvizicije. Tu je sadržan i moj odgovor na pitanje što mislim hoće li nam biti bolje. Kao poslovan čovjek, ne bih ulagao da nemam vjere da može biti bolje. E sad, je li nam sada bolje nego prije šest mjeseci ili godinu dana? Uz dužno poštovanje prema statistici, ne mislim da vidimo neke bitne znakove oporavka. Dosta će, doduše, ovisiti o turističkoj sezoni, iako život ne prestaje s 15. rujna kada sezona završi, a kada već ulazimo u visoko predizborno vrijeme. Uz ono što vlada proklamira, pa makar to na deklarativnoj razini bilo vrijedno, teško je očekivati velike promjene u državi nekoliko mjeseci pred izbore. Postoje neke inicijative koje bude optimizam, no kad se zbroji što kao država trošimo, a što uprihodimo, očigledan je nesrazmjer. Često to ljudi ne vole čuti, no to je realnost.

Diskriminirajuće

HUP je u situaciji velike ekonomske krize izašao s nekim konkretnim prijedlozima: zbog čvrstog tečaja, na primjer, predlaže smanjenje stope poreza na dobit na 20 posto za izvoznike, a povećanje poreza na dobit za uvoznike. Što mislite o tome? Da li se HUP na ovaj način politički svrstava protiv Vlade Jadranke Kosor?

- HUP je napravio jednu listu prioriteta koja je konzistentna već godinama. Treba imati u vidu da je HUP heterogena organizacija članova koji često imaju suprotstavljena mišljenja, riječ je o interesnoj organizaciji i tu nema mjesta za političko opredjeljivanje. Što se tiče poreza, mislim da je to nedovoljno dobra interpretacija. Čuo sam za inicijativu unutar HUP-a, u okviru industrijskih grana, da se pokuša stimulirati izvoznike. Iako razumijem interes izvozno orijentiranih kompanija, mislim da je to nemoguće regulirati kroz takvu diferencijaciju poreza na dobit, jer bi to bilo diskriminirajuće i suprotno zakonu. To naprosto ne postoji nigdje u Europi.

Možda ste protiv toga jer je Atlantic Grupa značajan uvoznik?

- Mi smo i značajan izvoznik. Ne govorim to iz osobnog interesa, to je stvar poslovno-političkog realiteta.

HUP radi plan izlaska iz krize koji podrazumijeva otvaranje 200 tisuća radnih mjesta do 2015. godine. I HNS je obećavao slične stvari pa ispao smiješan. Koliko su HUP-ove brojke realnije?

- Mislim da je to realno. No, takvo zapošljavanje nema veze samo s ekonomskim modelom koji bi to trebao osigurati, već i s nazovimo to stanjem duha nacije, s organizacijom obrazovnog sustava, s etičkim modelom... To zahtijeva korjenitu promjenu koja je moguća. Ja sam sportaš, dok god je lopta u igri vjerujem u mogućnost pobjede.

Postoje nadareni

Gdje se može pronaći i osloboditi potencijale koji će omogućiti takvu zaposlenost?

- Nedavno sam bio na međunarodnom Brown forumu u Dubrovniku, gdje sam postavio pitanje jesu li ljudi svjesni koji je najkvalitetniji hrvatski proizvod. Je li to turizam, voda, brod... Ja mislim da su to ljudski potencijali, konkretno mladi matematičari i informatičari! Mi imamo per capita najveći broj zlatnih medalja na olimpijadama matematike i informatike. To je fenomenalno! To znači da postoje nadareni učenici, kvalitetni učitelji, kvalitetne škole. Naši su prvi u globalnoj konkurenciji, to je svjetski vrh! I onda te mlade ljude izgubimo. Ništa im ne nudimo, privuku ih najatraktivnija sveučilišta u svijetu, najjače kompanije, oni uglavnom odlaze i više se nikad ne vrate. Razgovarajte s ravnateljima najjačih škola u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Varaždinu i shvatit ćete da postoji problem financiranja takve osobito talentirane djece. Uzmimo za primjer Zapadnu Njemačku, koja je poslije Drugog svjetskog rata napravila koncept kako financirati takvu djecu te kako ih potom obvezati da određeni broj godina provedu u državnoj upravi ili javnim poduzećima, da vrate uloženo pa se onda ako to žele otisnu na tržištu. Pritom je sustav napravio tri kvalitetna poteza: prvo su identificirani najtalentiraniji, potom je financirano njihovo obrazovanje i na kraju je sustav iskoristio njihovo znanje i sposobnosti. To je put kojim bi i Hrvatska trebala poći.

Postoji veliki interes za zapošljavanjem u Atlantic Grupi.

- Svaki put kad objavimo natječaj za radno mjesto, posebno za pripravnike, jave nam se stotine zainteresiranih. Puno je tu mladih ljudi. Evo, kroz koji dan održat ću predavanje na Ekonomskom fakultetu u Splitu i kažu mi da ima dvostruko više prijava od kapaciteta dvorane. To je također kompliment za Atlantic Grupu. Mladi ljudi koji studiraju ekonomiju, koji se žele baviti biznisom, žele čuti kako mi funkcioniramo.

Prihvaćate li intervencije kod zapošljavanja? Nije li se takvoj praksi, kao i pritiscima, teško oduprijeti?

- Interes je veliki, i ja osobno svaki dan dobijem barem tri životopisa na moj mail, iako se ne bavim selekcijom, javljaju mi se poznati i nepoznati. Sve što dobijem prosljeđujem u odjel ljudskih resursa. Tako i poznatima kažem da će svi biti pozvani na razgovor i dobiti priliku. Međutim, ništa više od toga ne mogu niti želim obećati. Ljudi na to različito reagiraju. Svaki roditelj prirodno misli da je njegovo dijete najbolje i ne žele čuti da ima i boljih. Ipak, uvažavam poslovnu preporuku, to je legitimno i poslovno je relevantna informacija. No, ljude koji rade na odabiru sigurno neću opterećivati informacijom da je neki kandidat nečiji sin ili netko blizak nekog važnog. S druge strane, često je rodbina uspješnih ljudi nepravedno stigmatizirana. Koliko god jaka obiteljska reputacija nosi neke pogodnosti, toliko to nekad može biti teško breme i smetnja. Nije se lako nositi ni s predrasudom da ste promovirani zbog uspješnog oca, primjerice.

Krenuo sa šest ljudi

Kako ste se vi s time nosili, s obzirom na poziciju i prepoznatljivost svog oca u poslovnim krugovima?

- Pa dosta dobro. Kao mlađi, na to sam bio prilično osjetljiv. I danas ima ljudi koji misle da mi je otac sve napravio i omogućio. A činjenica je, ipak, da sam ja osnovao Atlantic Grupu kojoj se moj otac pridružio godinu dana kasnije. Ako sam kao mlađi nekad imao izazova da me starije kolege u biznisu prihvate kao ravnopravnog, danas toga više nema. Krenuo sam pred 20 godina sa šest ljudi, danas imamo razvijen sustav s 4.300 zaposlenih.

Kako se nosite s rizicima u poslu, donošenjem teških odluka o čijoj dobroj procjeni i uspjehu ovisi 4.300 vaših zaposlenika te brojni kooperanti i poslovni partneri?

- Rekao bih da sam odgovoran, ali stvari ne ovise samo o meni. Izuzetno je važno reći da Atlantic Grupa ni u čemu nije >one man show<. U Atlanticu uspješno nastojimo da ne ovisimo o jednom dobavljaču, kupcu, proizvodu, pa tako ni o jednom čovjeku. Naše se odluke donose nakon kolegijalnih konzultacija, dok ih nekad, naravno, treba i presjeći. Nekad se odluke pokažu i lošima, i to je neizbježno, no važno je da omjer ide u korist onih dobrih. Nema recepta za uspjeh. Kad je riječ o riziku, naravno da sam ga spreman preuzeti, ali po svjetonazoru i karakteru nisam kockar da ulazim u nepromišljene situacije. U Atlantic Grupi reagiramo na prilike, radimo podrobne analize i puno razgovaramo. Svakako se trudimo biti brzi i fleksibilni. U poslovnom uspjehu, kao i u svemu, važan je i element sreće, no sreću treba i tražiti. Nekad je velika mudrost reći ne, nekad obratno. Često ljudi misle da kada ne donose ili odgađaju odluku na taj način zamrzavaju stanje. Međutim, nedonošenje odluke je također velika odluka, nekad dobra, nekad loša. U svakom slučaju, izbjegavanje odluke može biti posljedica nedostatka informacije, ali ne smije biti rezultat straha od ishoda odlučivanja. U Atlanticu se odluke analiziraju i donose timski. Nikakav iskorak, akviziciju, reorganizaciju, nitko nije napravio individualno. Radimo zajedno, razmatramo scenarije i tako odlučujemo.

Velika akvizicija

Gdje vidite Atlantic Grupu za godinu dana?

- Nedavno smo imali veliku akviziciju i napravili smo puno posla u integracijama. Atlantic Grupa je danas u regiji drugi najjači proizvođač hrane i pića, imamo najjači distribucijski sustav i paletu najjačih brendova u različitim kategorijama i u tom smislu ne vidim, barem prema vani, neke dramatične promjene. Unutar kompanije sigurno ćemo raditi na unapređenju i harmonizaciji procesa, što je logično s obzirom na to da smo kupili kompaniju koja je jednako velika kao i mi prije akvizicije. U prvom kvartalu sljedeće godine mogu reći da će Droga Kolinska biti potpuno integrirana u sustav Atlantic Grupe. Očekujem da ćemo ostvariti rast ukupnih prihoda na oko 4,7 milijardi kuna, što Atlantic svrstava među najveće kompanije Jugoistočne Europe.

Vaše preuzimanje Droge Kolinske je prošlo bez problema i uzavrelih strasti slovenske strane, dok je Todorićev plan o preuzimanju dijela slovenskog Mercatora propao. Zbog čega je njegov plan propao, a vaš prošao glatko?

- To su dvije potpuno različite priče. Prvo, Mercator je bitno veća kompanija od Droge Kolinske. Potom, iz pozicije slovenske javnosti, Mercator se smatra kompanijom od nacionalnog interesa, dok to kod Droge Kolinske nije izraženo. Treće, naše preuzimanje Droge Kolinske omogućeno je jasnim konsenzusom vlasnika o tome što se prodaje i koja se cijena želi postići, dok vlasnici Mercatora nisu bili suglasni oko bitnih aspekata prodaje. Konačno, u Sloveniji je delikatna i trenutna politička situacija, što nije zanemarivo. Treba istaknuti kako je Agrokorov pokušaj ulaska u vlasničku strukturu Mercatora poslovno opravdan i logičan potez. Agrokor je najjača i najuspješnija kompanija u regiji. Sve što je preuzeo, Agrokor je razvio - od maloprodaje i logistike, do prehrambene industrije, vinogradarstva, maslinika i ratarstva. Tu se nema što prigovoriti. Riječ je o dobrom poslodavcu koji proaktivno zapošljava.

Todorić neće odustati

Prema Vašem mišljenju, hoće li Todorić odustati od Mercatora?

- Ne mogu reći hoće li, ali vjerujem da neće, jer postoji strateška logika u tom preuzimanju.

U poslovnoj zajednici spekulira se da između vas i Todorića postoji sukob taština, navodna netrpeljivost. Neminovno ste, zbog prirode posla vaših kompanija, usmjereni na suradnju, a u pozadini se navodno nazire ljubomora. Je li to istina?

- Ne bih to rekao. Ja izuzetno cijenim Ivicu Todorića. Također, mi smo veliki partneri, Agrokor je Atlanticu najveći kupac, a Atlantic Agrokoru jedan od najvećih dobavljača. U Sloveniji me često pitaju za Agrokor i uvijek im kažem tri nedvojbene činjenice. Prvo, Todorić je izuzetan poslovan čovjek koji je sa svime što je kupio razvio odličan posao i lidersku poziciju. I to nije slučajno, iza toga stoje znanje i ogroman rad. Drugo, kao poslodavac se nije vodio primarno maksimiziranjem profita. Ima odlične odnose sa sindikatima i radnicima. Treće, na osobnoj razini, moram primijetiti da je kao roditelj jako dobro odgojio svoje troje djece, koja sudjeluju u obiteljskom poslu. Oni su vrijedni poslovni ljudi koji bi bili uspješni u bilo kojem drugom sustavu. Sve to Todoriću daje jaku poslovnu, ljudsku i odgojnu dimenziju.

Todoriću mnogi zamjeraju da je nekorektan prema dobavljačima kojima plaća s mjesecima zakašnjenja pa mnogi zbog toga propadaju?

- Ja ne mogu govoriti u ime dobavljača, mogu samo reći da su naša iskustva vrlo dobra. Sve što godinama međusobno radimo, bilo je plaćeno u ugovorenom roku.

Prema našim informacijama, Atlantic Grupi slijedi teška bitka za Srbiju. Preko Grand kafe u vašem vlasništvu na području bivše Jugoslavije najveći ste prerađivač kave s oko 34.000 tona godišnje, odnosno s oko 160 milijuna dolara godišnjeg prihoda. Kava je pritom najjači pojedinačni biznis u okviru Atlantic Grupe. Navodno Artukovićev Franck preuzima jednu pržionicu kave u Srbiji kako bi udario na Atlantic Grupu na tom području?

- Mi smo s kavom broj jedan na svim tržištima regije, osim u Hrvatskoj gdje Franck ima lidersku poziciju. Očekujem da će u naredne dvije godine naš Barcaffe značajno povećati udio i približiti se Francku na hrvatskom tržištu. Ako bi Franck doista preuzeo nekog od naših značajnijih konkurenata u Srbiji, iako moram reći da o tome nemam informacija, logično bismo se i tamo sreli kao jaka konkurencija. S obitelji Artuković i Franckom imamo višegodišnji dijalog i obostrani respekt

Na prodaju je sve osim ljudskog odnosa

Što mislite o stavu političara poput Josipa Friščića koji se doslovno propeo na zadnje noge kad je procurila vijest da je Atlantic zainteresiran za Podravku? Da li političari takvim ponašanjem doista štite kompaniju od poduzetnika poput Tedeschija, ili političari samo brane svoje pozicije koje su zauzeli u takvim kompanijama; pozicije koje im omogućavaju zapošljavanje podobnih, financiranje njima interesantnih projekata, klubova, udruga, a sve u cilju političke kontrole ne samo kompanije, nego i jednog cijelog kraja?

- Podravka je nama, i to smo jasno rekli, bila interesantna pod pretpostavkom da država izađe iz vlasništva. Pritom ne smatram kako izlazak države iz vlasničke strukture znači manju brigu lokalne zajednice za dobrobit kompanije, iako ne mislim da je o tome bila riječ u ovom slučaju.

Da li to znači da bi Friščić pokazao veću brigu o Podravci kad bi prihvatio činjenicu da je jaka hrvatska kompanija želi preuzeti i u nju ulagati?

- Time bi svakako pokazao bolje razumijevanje situacije. Oko Podravke sam tada razgovarao s relevantnim političarima na različitim razinama kojima sam jasno prezentirao što bi Atlantic Grupa napravila s Podravkom kad bi bila u mogućnosti kandidirati se za njeno preuzimanje.

Friščić je, komentirajući interes Atlantic Grupe za Podravku, na neki način doveo u pitanje i porijeklo vašeg novca?

- Mogu samo reći da je Atlantic Grupa do danas provela tri uspješne dokapitalizacije i u svojoj vlasničkoj strukturi ima najozbiljnije institucije, uključujući EBRD, njemačku državnu razvojnu banku DEG, kao i sva četiri hrvatska obavezna mirovinska fonda.

Gdje bi danas bila Atlantic Grupa da ste kojim slučajem odlučili napraviti IPO godinu dana kasnije? Odnosno koliko na današnji format Atlantic Grupe ima utjecaj činjenica da ste IPO napravili neposredno prije izbijanja svjetske financijske krize, pa ste onda u krizu ušli sa ogromnom količinom gotovine?

- Mi smo imali ozbiljne pripreme za IPO, iako moram priznati da nas je u tom periodu poslužio i element sreće. Da smo tempirali IPO dva mjeseca kasnije, ne bi se ni dogodio. Ponudu dionica smo odlično pripremili tako da bude atraktivna za institucionalne ulagače, fondove i građanstvo. I posljednja dokapitalizacija putem Zagrebačke burze u srpnju 2010. iznosila je preko pola milijarde kuna, što je bio temelj za financiranje akvizicije Droge Kolinske.

Da li razmišljate o prodaji Atlantic Grupe? Vidimo da je Mišković u Srbiji prodao svoje carstvo i zaradio velike novce?

- Uvijek kažem da je na prodaju sve osim ljudskog odnosa. Nekretnine, dionice, brend, patent, sve ima svoju cijenu. No, trenutno razmišljam jedino o daljnjem razvoju kompanije koju vodim i nemam ambiciju prodavati dionice.

Robert Frank, Novi list

Vezani članci:

-Predsjednik Europske središnje banke: Hrvatska ide prema katastrofi

-HNB intervenirao drugi put u deset dana: Euro zadržan na 7,42 kune

-Rohatinski intervenirao jer su se 'neke banke zaigrale'

-Rohatinski dobitnik nagrade HHO-a "Miko Tripalo" zbog obrane tečaja kune

-Na meti austrijskih istražitelja i odnos Ive Sanadera i Željka Rohatinskog

-Vlada iznenađena potezom HNB-a

-Željko Rohatinski kao uskrsli spasitelj

-Krenula medijska priprema terena za izbornu kandidaturu Željka Rohatinskog

-Nastavlja se medijska priprema terena za izbornu kandidaturu Željka Rohatinskog - HTV: Građani spas vide u Rohatinskom

-Medijska manipulacija: Tko želi guvernera Rohatinskog na čelu vlade - mediji ili hrvatski građani?

-Otvoreni sukob Nadana Vidoševića i Željka Rohatinskog - Jutarnji brani Rohatinskog

-Mediji, banke,Todorić i Tedesci kažnjavaju Vidoševića !?

-Lažno podgrijavana "stručnost" guvernera Rohatinskoga jednaka je njegovoj političkoj nespremnosti

-Rohatinski bez ideja o oporavku hrvatskoga gospodarstva

-Jadranka Kosor: Rohatinski bankama oslobađa novac, a one ga poduzetnicima nude uz enormne kamate