Bivši predsjednik Ivo Josipović je svojim posljednjim istupima jasno pokazao da je plastični primjer komunističkog ideologa u profesorskom odijelu, koji ideologiju i revolucionarne metode stavlja iznad pravne znanosti, čime se predstavio kao recidiv jednog propalog sustava za koji se vjerovalo da je pao s rušenjem Berlinskog zida.

Svatko onaj koji se u javnom prostoru slaže s njegovom tezom kako je ubijanje ratnih zarobljenika, bez obzira jesu li oni uhićeni s puškom ili molitvenikom u ruci, "legitiman vojni cilj" ne može biti drukčije opisan nego kao slijednik propale komunističke ideologije, koja je po brojnosti i brutalnosti svojih zločina nadmašila fašizam i nacionalsocijalizam.

Njegova izjava kako je bezočna "likvidacija zarobljenika legitiman vojni cilj" zaprepastila je pravne autoritete, dio hrvatskih povjesničara, neke istinske humaniste ali i najveći dio javnosti.

U polemikama koje su uslijedile, parafrazirajući Tita i memoarsko gradivo partizanskih komesara koji su izravno sudjelovali u pokolju širokobrijeških franjevaca, bivši se neformalni vođa "Regijona", toliko izblamirao da ga bilo koji pojedinac s autoritetom na području pravnih ili povijesnih znanosti više ne može shvatiti ozbiljno.

Naime, gledajući s kazneno-pravnog aspekta, sasvim je svejedno jesu li "franjevci uhićeni s puškom ili molitvenikom u ruci". Važno je da oni nisu stradali u vrijeme borbi, nego su nakon uhićenja ispitivani, pobijeni metkom u zatiljak i spaljeni u protuzrakoplovnom skloništu, što potvrđuju i svi dostupni povijesni izvori.

I doista, ako ubijeni franjevci nisu sudjelovali u borbama, oni su civilni zarobljenici, a ako su pak sudjelovali u borbama, oni su u trenutku zarobljavanja postali ratni zarobljenici - u čemu je razlika druže Josipoviću?

Kad pak jedan pravnik i bivši predsjednik Države, koji je ujedno čak i profesor kaznenog prava, izjavi kako je likvidacija, bilo ratnih ili civilnih, zarobljenika "legitiman vojni cilj" - to je izjava koja graniči s ozbiljnim poremećajem.

Stoga su u pravu oni analitičari i komentatori koji su zlurado zamjetili da pravni timovi Ratka Mladića, Radovana Karadžića i optuženih u predmetu Ovčara zasigurno sada duboko žale što se nisu pozvali na "pravni autoritet" Ive Josipovića, jer bi "tvrdnja o ratnim zarobljenicima kao legitimnom vojnom cilju njihove branjenike oslobodili svih optužbi". Naravno, ako bi Ivo Josipović bio i sudac!

Dva puta pohodio samostan na Širokom Brijegu

Kakva je razina morala Ive Josipovića najbolje svjedoči primjer kako je on, koliko je poznato, dva puta posjetio samostan na Širokom Brijegu. Prvi njegov boravak na mjestu koje sada naziva "legitimnim vojnim ciljem" dogodio se u jesen 2009. godine, kada je kao predsjednički kandidat razgovarao s tadašnjim gvardijanom.

Drugi njegov boravak u samostanu na Širokom Brijegu dogodio se u prosincu 2014., uoči njegovog izbornog sraza sa sadašnjom predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović.

Mjesto gdje su pripadnici 11. dalmatinske brigade, matične postrojba njegovog oca Ante, 7. veljače 1945., mučki ubili dvanaest zarobljenih franjavaca tada nije nazvao "legitimnim vojnim ciljem", nego "kolijevkom kulture i vjere u Hercegovini".

- Ovdje je kolijevka kulture i vjere u Hercegovini a rekao bih s određenim utjecajem ne samo na Hrvate. Rekao bih da ovdašnja tradicija ima i europski utjecaj - kazao je Josipović, tijekom drugog posjeta franjevačkom samostanu na Širokom Brijegu.

Poznavatelji kronologije "Josipovićeve ljubavi naspram franjevcima i Širokom Brijegu" znaju da je postojao još jedan Josipovićev pokušaj ulaska u samostan ali je isti uspješno onemogućen. Jednako kao što je manje-više poznato da je u sva tri slučaja menadžerski posao obavio Josip Leko, tada visokopozicionirani SDP-ovac i predsjednik Sabora, a danas član Ustavnog suda.

I zapravo, tu dolazimo do klučnog pitanja - žali li Josip Leko danas što je Ivu Josipovića, autora izjave o "fratrima kao legitimnom vojnom cilju" doveo u samostan u kome je odrastao?

Kome Josip Leko više duguje - Ivi Josipoviću ili hercegovačkim franjevcima?

Bivši predsjednik Sabora, Josip Leko, rodio se u bačkom selu Plavni, kod Bača, 1948. godine u obitelji Hrvata iz Hercegovine. Godinu dvije kasnije obitelj se vratila u Hercegovinu, a njegovog se oca Ilije Leke mnogi rado sjećaju kao dugogodišnjeg samozatajnog tajnika širokobriješke gimnazije, koji je mirovinu dočekao živeći u franjevačkom samostanu, gdje su odrasli i njegovi sinovi.

Riječ je o stanovima koje su tadašnje komunističke vlasti dodjelile novom profesorskom zboru u prostorima nekadašnjeg Sjemeništa i franjevačke stolarije na Širokom Brijegu. Prema određenim izvorima, Josip Leko je i danas korisnik spomenutog stana koji je naslijedio na ime instituta stanarskog prava, bez obzira što povrat istog godinama bezuspješno traži Hercegovačka franjevačka provincija.

Gledajući stereotipno, mnogima je sad jasnija poveznica Josipa Leke i djela širokobrijeških franjevaca, ali ni dalje nije jasno gdje su poveznice između Josipa Leke i Ive Josipovića.

Petar Leko, stric Josipa Leke, bio je naime prvi šef AGITPROP-a Sreskog komiteta KPJ za općinu Široki Brijeg, nakon  uspostave partizanske vlasti u tom djelu Hercegovine. Sudeći prema iskazima Jure Galića, tadašnjeg partijskog sekretara Okružnog komiteta KPJ za zapadnu Hercegovinu, objavljenom u njegovim memoarskim sjećanjima, Petar Leko je u vrijeme rata djelovao kao ilegalac, koga je na vezi držao upravo Jure Galić, koji je najveći dio II. svjetskog rata proveo u Biokovu, gdje je boravio i Josipovićev otac Ante.

Svjedočeći o tim ilegalnim aktivnostima, Galić je u svojim memoarima naznačio da je koncem siječnja 1945. boravio na Vučipolju kod Posušja, gdje se susreo s Petrom Lekom, koji je na tom pravcu kontrolirao jedan od partijskih obavještajnih punktova, i od njega dobio informacije o "stanju na Širokom Brijegu".

Nakon 07. veljače, na jedno od ključnih partijskih mjesta u novoj vlasti dolazi upravo Petar Leko, koji postaje šef partijskog AGITPROPA.

Analizirajući dostupnu arhivsku građu za tadašnji Širokobriješki srez, koji je nedugo nakon toga preimenovan u Lišticu,  vidljiv je cijeli spektar aktivnosti koje je Petar Leko kao jedna od ideoloških partijskih poluga provodio za potrebe stvaranja „besklasnog“ komunističkog  društva. Između ostalog, sudeći prema dostupnim izvorima, imao je zapaženu ulogu i u dovođenju fra Mile Leka na čelo Hercegovačke franjevačke provincije ali i udruženja  „Dobri pastir“, preko koga je KPJ nastojala kontrolirati procese u Crkvi.

Uloga Petra Leke vidljiva je i u stvaranju Više realne gimnazije na Širokom Brijegu, koja je započela s radom školske godine 1955./56., u zgradi nekadašnje Franjevačke klasične gimnazije, koju su komunisti spalili 7. veljače 1945. Za pokretanje gimnazije, koju neki i danas nastoje prikazati kao slijednika nekadašnje franjevačke gimnazije, povijesni izvori  kao najzaslužnije označavaju upravo tadašnjeg predsjednika Općine Marka Šoljića i partijskog dužnosnika Petra Leku, koji je prve dvije godine obnašao i dužnost ravnatelja i profesor latinskog jezika, što mu kao bivšem franjevačkom sjemeništarcu nije bilo teško.

Kako je dotadašnji profesorski kadar pobijen, protjeran ili je bio smješten u zatvore, profesorima su postali viđeniji partijski činovnici, dok je ostatak novog profesorskog zbora doveden partijskim linijama iz drugih sredina. Nova profesorska elita zahtijevala je i rješavanje stambenih pitanja. Stoga su za te potrebe izuzete zgrade nekadašnje franjevačke stolarije i Sjemeništa, gdje je kasnije odrastao i sadašnji član Ustavnog suda, Josip Leko.

Onima koji ovu situaciju detaljno poznaju nejasno je da Josip Leko, nakon ovakvih ispada Ive Josipovića i dalje šuti. U najmanju ruku, Josip Leko hercegovačkim franjevcima duguje jako puno - od prostora u kome je odrastao, do potpore u godinama neimaštine i školovanja, kao i dugogodišnjeg prijateljskog odnosa s nekim starijim franjevcima. Stoga bi, u najmanju ruku, bilo očekivano Lekino javno oglašavanje i ograđivanje od Josipovićevih morbidnih izjava.

Šutnja je svakako znak odobravanja! A tko zna, možda Josip Leko više duguje Ivi Josipoviću nego hercegovačkim franjevcima?

 

D. Šimić

Share
0