Oba zločina, na Širokom Brijegu i Bleiburgu, po izravnom Titovom nalogu, počinila je 11. dalmatinska brigada jugokomunističke vojske, pod zapovjedanjem Ivana Guve, alkarskog vojvode pokopanog u Beogradu 1992. godine - izjavio je u Bujici dr. Vladimir Šumanović, mladi povjesničar s Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu.

-U Širokom Brijegu 1945. godine dogodio se strašan zločin, pokolj hrvatskih civila i zarobljenih njemačkih vojnika, međutim, ono po čemu je Široki postao najpoznatiji bio je pokolj franjevaca. Premda su katolički svećenici od partizana stradavali i u drugim hercegovačkim općinama, zbog masovnosti zločina Široki Brijeg postao je sinonim, rekao je dr. Šumanović.

Opisao je kako je ubijeno 12 svećenika za koje je Ivo Josipović ustvrdio kako su bili "legitiman vojni cilj".

-Sve su ih likvidirali metkom u potiljak i zatim zapalili! Nisu dopustili niti da ih se dostojanstveno pokopa. Josipović ne govori istinu, nikako ne možemo reći da su stradali u žaru borbe!, istaknuo je.

Podsjeća kako franjevci zatečeni 07. veljače 1945. na Širokom Brijegu nisu jedini ubijeni.

- Jedna skupina od 6 franjevaca ubijena je u Mostarskom Gradcu, a druga kod rijeke Lištice, njih ukupno 8. Nakon toga je likvidirano još 17 franjevaca od ulaska partizana u Široki Brijeg do ulaska u Mostar. Nakon ulaska u Mostar ubijeno je još 7 franjevaca, jedan je svećenik ubijen '44., a trojica 1942. godine, podsjetio je.

Tvrdi da je bivši predsjednik Ivo Josipović lažne teze o fratrima kao “legitimnom vojnom cilju“, objavljene u riječkom 'Novom listu', zapravo preuzeo od jugo-komunističkog diktatora Tita.

- Josip Broz je, odgovarajući na pastirsko pismo hrvatskih biskupa, koji su prosvjedovali protiv ubojstava i progona svećenika, u 'Borbi', u listopadu 1945. godine, jasno rekao da su se u Širokom Brijegu, osim Nijemaca protiv njihove vojske borili i fratri i da su izginuli zajedno sa Nijemcima i ustašama. Osim Ive Josipovića, bilo je još osoba koje su zastupale tezu da su franjevci 'legitimni vojni cilj', ali to nisu mogli nikako dokazati, već su samo ponavljali Titove tvrdnje i propagandu jugoslavenskog komunističkog tiska, pojašnjava dr. Vladimir Šumanović

Šumanović je u studio donio i izvješće zapovjednika britanske vojne misije pri Vrhovnom štabu Titove vojske Fitzroya Macleana, britanskom ministru vanjskih poslova Anthonyju Edenu, od 08. veljače 1945. godine, u kome stoji da mu je Josip Broz zapravo najavio pokolj svećenika.

-Tito mi je nedavno rekao da će biti prisiljen poduzeti drastične akcije protiv franjevaca..., stoji u spomenutom izvješću.

 Osvrnuo se i na Josipovićevog "povjesničara" i bivšeg partizanskog političkog komesara Nikolu Anića.

-Josipović se, kada govori o fratrima kao 'legitimnom vojnom cilju' poziva na studiju Nikole Anića, koji je doktorirao 2002. godine, u 79. godini života, kod Ive Goldsteina, a kao povjesničar je irelevantan jer je osobno sudjelovao u akcijama na području Hercegovine i bio je sekretar SKOJ-a u 12. dalmatinskoj brigadi. Anić čak pokušava kroatizirati partizanski pokret, tako što Narodno oslobodilačku vojsku Jugoslavije, naziva 'hrvatskom', iako takva vojska nikada nije postojala. Napisao je 'Povijest Osmog dalmatinskog korpusa NOVH', iako je postojao jedino 'Osmi dalmatinski korpus NOVJ' – primjetio je dr. Šumanović.

Podsjeća kako se istodobno "povjesničar" Nikola Anić poziva na političkog komesara 4. bataljuna 11. dalmatinske brigade koja je počinila zločin i Fabijana Trgu političkog komesara 12. dalmatinske brigade, dvojicu ljudi koji su izravno sudjelovali u zločinima.

-Upravo je Anićeva tvrdnja da su franjevci bili aktivni sudionici bitke za Široki Brijeg, međutim, on umjesto da nađe izvore za svoju tvrdnju, navodi iskaze dvojice ljudi koji su sudjelovali u zločinima – pojašnjava dr. Šumanović i dodaje: - Anić citira Milana Raku, političkog komesara 4. bataljuna 11. dalmatinske brigade koja je počinila zločin i Fabijana Trgu političkog komesara 12. dalmatinske brigade, koj je nakon likvidacije franjevaca 07. veljače 1945. otišao u Beograd i Titu podnio izvješće da je “zadatak izvršen“,  istaknuo je dr. Šumanović.

Na pitanje voditelja kako komentira činjenicu da je Josipović u prosincu 2014. godine, tijekom predizborne kampanje za predsjednika posjetio samostan na Širokom Brijegu, a sada govori o fratrima kao 'legitimnom vojnom cilju', dr.Vladimir Šumanović je odgovorio kako je to krajnje licemjerno.

- Sramotno je zastupati takve teze! S druge strane, postavlja se pitanje zašto je tamo išao? To je krajnje licemjerno. Široki Brijeg je bio Bleiburg prije Bleiburga, smatra dr. Šumanović.

Naveo je i partizanske postrojbe koje su sudjelovale u zločinima.

- Zločin su počinile postrojbe iz sastava 26. dalmatinske divizije, dok su širu okolicu Širokog Brijega osiguravale brigade iz sastava 9. i 19. dalmatinske divizije. 26. divizija je u svom sastavu imala četiri brigade, od kojih je po ratnim zločinima najpoznatija 11. dalmatinska brigada. Upravo po svjedočenju jednog njezinog pripadnika - Rafaela Radovića, franjevce su pobili pripadnici 4. bataljuna 11. dalmatinske brigade... To je isti onaj bataljun u kojem se nalazio Milan Rako, kojeg citira Anić, a njega Josipović - naveo je.

Podsjeća kako su to zapravo suradnici Sime Dubajića sa Kočevskog roga i Bleiburga.

-Zapovjednik 11. dalmatinske brigade bio je Ivan Guvo i on je po zapovjednoj odgovornosti kriv za ubojstva u samostanu. Poslije rata Guvo je bio istaknuti pripadnik jugoslavenskih komunističkih vlasti. Bio je poznat i po tome, što je nosio alkarsku zastavu pred Titom kao slavljeni vojvoda! I zloglasni Bruno Vuletić, zapovjednik 12. dalmatinske, bio je alkarski vojvoda. Guvo je umro u Beogradu 1992. godine i pokopan u Aleji narodnih heroja. Inače, 11. dalmatinska brigada kasnije je pod vodstvom Sime Dubajića preimenovana u Moto-mehanizovani odred Četvrte jugoslavenske armije i nalazila se na Kočevskom Rogu, gdje je nastavila čininit zločine nad Hrvatima - podsjeća Šumanović.

Osvrnuo se i na zločine 11. dalmatinske brigade na Korčuli.

-11. dalmatinska brigada činila je zločine i prije službenog završetka rata. U travnju 1944. likvidirali su veći broj zarobljenih njemačkih vojnika na Korčuli, što je izazvalo diplomatski incident između britanskog premijera Winstona Churchilla i Josipa Broza, jer se Churchill bojao njemačke odmazde nad zarobljenim britanskim vojnicima. Churchill je pisanim putem uložio protest kod Tita, ali mu ta epizoda svejedno nije smetala da istoj toj postrojbi izruči zarobljene hrvatske vojnike i civile u svibnju 1945. na Bleiburgu, podsjeća Šumanović.

 

D. Šimić

 

Share
0