Predsjednički kandidat Zoran Milanović je neki dan u Splitu izjavio da je njegova vlada bila “melem za Hrvatsku, relativno poštena, bez afera, tamničenja i optužnica.“ Ova je izjava u skladu s njegovom izjavom da „predsjednik ne mora govoriti istinu“. S obzirom na riblje pamćenje hrvatskoga puka te medijsko licemjerstvo, donosimo pregled velikog broja afera Zorana Milanovića i njegovih ministara.

Uzgred, napominjemo da je izraz „afera“ samo eufemizam za kriminal koji zbog nefunkcioniranja pravne države i odsustva lustracije nije procesuiran.

Tonči Restović – svojedobno ravnatelj Nacionalnog parka Krka – postao je pomoćnik ministra Zmajlovića i to nakon što je premijerovog bratića Boška Poljaka, bivšeg oficira JNA koji je 23 godine bio u mirovini, zaposlio na rukovodećoj poziciji u NP Krka. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode se onomad pretvorilo u glavno „uhljebničku zonu“, što pojašnjava zašto je Milanović šutke trpio tolike afere ministra Zmajlovića (nebrojeni skandali s preseljenjem Ministarstva i agencije u preskupi prostor, bacanje novca poreznih obveznika na skup parking, smjena ravnatelja Agencije koji nije htio bez valjanog obrazloženja iseliti iz jeftinog prostora u skuplji…),

Samo dva mjeseca nakon što je Zoran Milanović postao predsjednik Vlade, poduzeće u vlasništvu supruge njegova brata, pokojnoga Krešimira Milanovića – Miglu Autopraone – dobila je 250.000 eura kredita (oko 1,9 milijuna kuna) od državne Hrvatske banke za obnovu i razvitak (HBOR) i to za gradnju samoposlužne autopraonice u Sesvetama, dakle za djelatnost koja ne zapošljava radnike, koja ne izvozi i za koju HBOR nije smio davati kredite.

Miglu je od HBOR-a dobio novac iz „Programa za mikro, male i srednje poduzetnike“ i to preko Centar banke, s kojom je državna banka sklopila ugovor za plasman kredita poduzetnicima. Uvjeti kredita bili su vrlo povoljni. Ugovor o kreditu između Miglu i Centar banke sklopljen je 28. veljače 2012., a kredit je odobren zbog utjecaja tadašnjeg premijera Zorana Milanovića. Zvonimir Mršić, predsjednik Uprave Podravke, je potom uskočio u pomoć premijerovu pokojnom bratu i njegovoj tadašnjoj supruzi ‘sredivši’ da se u autopraonici postavi veliki plakat Podravke na osnovu kojeg je Podravka kasnije plaćala iznos kojim su vlasnici Miglu Autopraone plaćali kredit HBOR-u. Tako je poduzeće u većinski državnom vlasništvu otplaćivala kredit obitelji Krešimira Milanovića.

Nadalje, hrvatska je javnost, negdje 2013. godine, saznala da se LHB banka izložila neuobičajeno velikom riziku kada je dodijelila višemilijunski kredit Kreši Milanoviću. Banka kćer Nove ljubljanske banke (LHB Internationale Handelsbank Aktiengesellschaft) je u jeku hrvatsko-slovenskih natezanja oko duga Ljubljanske banke, dodijelila privilegirani kredit poduzeću Krešimira Milanovića i to u iznosu od čak 3,25 milijuna eura! Istražujući podatke u registru Trgovačkog suda, došlo se do zaključka da je banka odobrila kredit uz vrlo klimavo osiguranje, odnosno uz hipoteku na kuću Milanovićevih roditelja i još neke nekretnine koje su već bile opterećene s više kredita i koje ne vrijede ni približno kao iznos kredita. Kasnije su se pojavile sumnje da je Milanović bio popustljiv u pregovorima sa Slovenijom upravo zbog ovog kredita. Tako je Milanovićev osobni interes stavljen ispred nacionalnog interesa Republike Hrvatske.

U vrijeme dok je Republika Hrvatska bila u sporu s Ljubljanskom bankom, brat Zorana Milanovića dobio je spomenuti kredit (od čak 3,25 milijuna eura!) kod Ljubljanske banke i založio stan njegovih roditelja. On taj kredit nije otplatio, no hipoteka je skinuta! Činjenica je da je banka – koja je u sporu s Republikom Hrvatskom – Milanovićeve roditelje mogla izbaciti na ulicu. Ljubljanska je banka, dakle, mogla ucijeniti hrvatskog predsjednika vlade prijetnjom da će mu majku i oca izbaciti na cestu. Zašto banke nisu skinule hipoteke stotinama tisuća drugih građana iz njihovih jedinih nekretnina, nego baš njegovu bratu, Zoran Milanović bi mogao objasniti u nekom od predstojećih sučeljavanja.

Banke u državnom vlasništvu (HBOR i HPB) su nakon parlamentarnih izbora promijenile članove uprava tako što su u nove uprave, po diskrecijskoj odluci predsjednika vlade Zorana Milanovića, došli upravo menadžeri iz banke u kojoj premijer ima povlašteni kredit, i to je „koincidiralo“ s trenutkom kad je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa uklonilo imovinske kartice dužnosnika, pa tako i Zorana Milanovića s interneta.

Malo tko se još sjeća da je, dok su Zoran Milanović i Milan Bandić bili u dobrim odnosima, Milanovićev tast od Grada Zagreba dobivao poslove bez javnog natječaja. Bio je, dakle, povlašteni partner Grada Zagreba. No, kako je Bandić jedan od stubova aktualne Plenkovićeve vlade, ni o tomu medijski licemjeri ne žele ni slova napisati.

Ovo su samo neke od afera (kriminala) Zorana Milanovića vezane uz najbliže članove njegove obitelji. Afere (kriminal) njegovih ministara zbog obima i opsega zaslužuju poseban osvrt kojeg ćemo iznijeti u nastavku.

           

Nastavlja se…

 

Josip Gajski

Share
0