Slavljenje zvona i sviranje fanfara označilo je skidanje slike Gospe Sinjske i slavlje svetkovine Uznesenja Blazene Djevice Marije na nebo - Velike Gospe u Sinju u srijedu 15. kolovoza pod geslom "14 stoljeća vjerni Kristu i Mariji".

Hodočasnici iz svih krajeva Hrvatske, Bosne i Hercegovine te mnogi koji se nalaze na odmoru u Hrvatskoj došli su Sinj na proslavu Velike Gospe. Već od 3 sata više od 30 svećenika bilo je hodočasnicima na raspolaganju za sakrament pomirenja, a slavlje misa u svetištu započelo je u 4 sata. Sliku Gospe Sinjske u procesiji nosili su: bogoslovi, alkari, alkarski momci, pripadnici četvrte gardijske brigade, redovnice, policija, djevojke u narodnim nošnjama, braniteljske udruge, majke, udruga hrvatskih branitelja i dragovoljaca domovinskog rata, vjeroučitelji, vatrogasci, profesori, glazbari, djelatnice Caritasa zupe Sinj, poduzetnici, liječnici, udruga cjeloviti zivot, Franjevački svjetovni red, udruga tjelesnih invalida, udruga za očuvanje baštine cetinskog kraja, medicinske sestre i tehničari, KUD Sinj, molitveni vijenac Kraljice obitelji.

Za vrijeme procesije razmišljanja na temu "Četrnaest stoljetni hrvatski krizni put" čitali su fra Blaz Toplak i fra Gabrijel Jurišić. Zbor Svetišta pod ravnanjem fra Jure zupića i s. Jelene Mijić pratio je pjevanjem procesiju i euharistijsko slavlje koje je predvodio mons. Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit. U koncelebraciji su bili provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joško Kodzoman, gvardijan i upravitelj svetišta Gospe Sinjske fra Petar Klapez, zupnik Gospe Sinjske fra Ante Bilokapić, dekan Cetinskog dekanata don Stipe Ljubas i još deset svećenika, a ostali svećenici ispovjedali su veliko mnoštvo vjernika.

Pozdravivši nazočne oce franjevce, čuvare Gospina svetišta, alkare, gradonačelnika, sve predstavnike zupanijskih i drzavnih vlasti, obitelji palih branitelja, braniteljske udruge i sve branitelje koji i pored ljudske nepravde ne gube vjeru u Bozje milosrđe i pravdu njegovu te sve hodočasnike, nadbiskup je u propovijedi istaknuo da smo kao vjernici duhovna djeca "majke Marije, prve vjernice, učenice i učiteljice naše vjere. Današnjim slavljem majka Marija uvodi nas u otajstvo vjere, u ljepotu i bogatstvo zivota u vjeri. Svjedoči nam da je vjera prije svega milosni dar Bozje ljubavi, ali isto tako, vjera trazi našu otvorenost i povjerljivo prihvaćanje milosnog Bozjeg dara. Govori nam da je Bozja ljubav prema nama tako stalna i toliko jaka da s pravom mozemo u Bozju ljubav – Isusa Krista pouzdanije povjerovati, nego u sva naša ljudska provjerena znanja i sigurnosti".

Nadbiskup Barišić je u nastavku govorio o utjelovljenoj vjeri naglasivši da ona "povezuje Boga i čovjeka, rad i molitvu, blagdan i radni tjedan, zalost Velikoga petka i radost uskrsnoga jutra. A majka Marija, koja pohodi i uđe u Elizabetinu kuću, danas, na svoj način, pohađa nas, stvarnost našega doma i naše Domovine". U tom je surječju upitao što se događa s kršćanima istaknuvši da nas neprimjetno zahvaća mentalitet koji svodi sve na mišljenja, na relativno, a što ne moze biti temelj zajedništva, mira, odgovornosti, solidarnosti, poštenja, etičnosti. "Gdje se gube vrjednote uvjerenja i kriteriji istine i lazi, dobra i zla, te su pojave neizbjezna posljedica, jer dobro je ono što mi koristi, a istina ono što meni odgovara. Nikakvo čudo da je naša društvena stvarnost znatno ugrozena nepoštenjem, prijevarom, pohlepom, otpuštanjem, utajom, neisplaćenim primanjima, podobnošću. Pokušava se imati zivot pod svaku cijenu, pa i protiv Boga i čovjeka, etike i morala. Gdje Bog nije temelj istine, gdje se Boga ne veliča, ni čovjeka se ne pohađa. Svjedoči to i izbjegavanje plaćanja poreza, a porezna obveza jest način pohoda i brige za bliznjega svoga. Mentalitet mišljenja ne zeli da itko stane na put slobode i privatnih zelja. Sve je dozvoljeno što je moguće, što se zeli, pojedinac postaje jedini gospodar, čak gospodar zivota i smrti, svojega i tuđega. Stvara se kult "ega", i od znanosti nova religija. Opasno je svoje zelje koje su u suprotnosti s naturom-prirodom i biblijskom objavom dizati na razinu prava, jer kultura koja se protivi naturi i Bibliji ne vodi u zivot", upozorio je splitsko-makarski nadbiskup dodavši da je znanost Bozji blagoslov i da je čovjek-slika Bozja pozvan istrazivati i traziti istinu, ali sa sviješću da nije sve dozvoljeno što je tehnički i znanstveno moguće. "Čovječe, ne mozeš, ne smiješ ignorirati i zauzeti mjesto Boga. Kako mozeš Bogu zanijekati njegova prava, a svoje prohtjeve stavljati u kategoriju prava? Spomeni se da si etičko-moralno biće. Nisu li nam upravo na taj način neke zelje, po hitnoj proceduri dignute na razinu ozakonjenih prava, ostale sirove po svom postupku, a etički surove za zivot i dostojanstvo čovjeka?" - upitao je mons. Barišić.

Mnogi kazu da ne bi nikada posegnuli za pobačajem ili umjetnom oplodnjom ali bi to isto pravo drugima omogućili. Međutim, tu se ne radi "samo o privatnom, individualnom pravu i interesu pojedinca, to jest pravu zene, majke, roditelja, jer je u pitanju i još netko treći: ljudski zivot, njihovo dijete. I dijete ima svoje temeljno i neotuđivo pravo na zivot i nitko mu ga ne smije oduzeti, a najmanje njegova majka, jer dijete nije tumor koji ugrozava, već novi ljudski zivot koji donosi radost i ima sva prava, Bozja i ljudska". Nadbiskup ističe potrebu liječenja neplodnosti, bilo psihičke ili fiziološke naravi, ali istodobno poziva na poštivanje etičnosti i novih znanstveno-tehničkih mogućnosti. Pita se, između ostaloga, koja je sudbina onih preostalih oplođenih zametaka za koje i znanost tvrdi da su ljudski zivoti? Gdje i kako će završiti? Zar je moralno i etično, na današnjem stadiju znanosti, njih, svoje brojnije potomstvo, zrtvovati zbog zelje za potomstvom? Nadbiskup Barišić na kraju propovijedi pozvao je na glas savjesti izrazavajući nadu da će nova otkrića znanosti i medicine biti etična i da će braniti svaki zivot i poštivati dostojanstvo osobe.

Pozvao je, također, na otkrivanje bogatstva vjere osobito u Godini vjere te na zauzeti vjernički zivot u domu i Domovini, u Crkvi i društvu. "Slavlje Velike Gospe je velika duhovna obnova svih nas Kristovih vjernika. Ponosno je i radosno otkrivanje i zivljenje najvećeg blaga naše vjere: veličanje Boga i ljubavi prema bliznjima. Blago vjere nam je posredovano zrtvom i ljubavlju tolikih svjedoka vjere naših djedova, baka, očeva i majki. Upoznajmo, zivimo, svjedočimo i slavimo zajedno sa svojom djecom, jer hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom slavi Svetu Misu. Majko Marijo, Gospe Sinjska, daj da svi mi koji blagujemo kruh zivota, iz ovog izvora radošću i snagom vjere budemo kvasac društva, veličajući Boga i zauzeti u ljubavi za bliznjega svoga. Gospe, ovim si putem, putem vjere i zivota, danas došla u naš dom i Hrvatsku. Budi s nama i svojim zagovorom i blagoslovom prati sve nas, svoju duhovnu djecu, sve obitelji i zupne zajednice, Crkvu, narod naš i čitav svijet. Marijo, Majko, budi i ostani s nama!", zaključio je nadbiskup svoju propovijed.

Nakon popričesne molitve zupnik fra Ante Bilokapić obaviejstio je vjernike o daljnjem tijeku proslave, a zatim je riječi zahvale izrekao fra Petar Klapez, gvardijan i upravitelj svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske. Slavlje Velike Gospe u Sinju nastavljeno je  u popodnevnim satima. (Ika / HRsvijet)