Gradnjom LNG-a na Krku te planiranom gradnjom još nekoliko sličnih projekata u nekoliko različitih država SAD gotovo grozničavo pokušava zauzdati budući gotovo monopolitistički energetski položaj Rusije u opskrbi Europe plinom, ali Zagreb ih po nalogu Bruxellesa uporno ignorira, do te razine da su zastupnici HDZ-a u Primorsko-goranskoj županiji na posljednjoj sjednici službeno odbili gradnju LNG-a. Dakako da to nisu napravili bez naredbe iz vrha, niti bez znanja Andreja Plenkovića.

No dok se mi tako inatimo s Amerikom, imam dojam da će i Sloveniji biti podignuta rampa za provociranje u Savudrijskoj vali, kao i to da će Bakir Izetbegović imati zeleno svijetlo da nam komplicira gradnju Pelješkog mosta. Postavlja se pitanje tko će od susjeda još dobiti licencu za provociranje?

U tom kontekstu Andrej Plenković zapravo se igra s vatrom s jedne strane, jer američku "kaznu" za njegovu bezuvjetnu odanost Bruxellesu i ignoriranje naglašenog američkog interesa u Hrvatskoj, na ovaj ili onaj način platit će cijela nacija. S druge strane, Plenković na ovaj način ignorira sveto pravilo male države, da joj je zadano imati korektne odnose s velikima i da u traženju zajedničkih interesa s njima pronalazi rješenja za svoje ključne probleme. U suprotnom ih nikada neće riješiti! I tako smo malo po malo došli do ključnog problema hrvatske vanjske politike, a to je nekonzistentnost.

Pantovčak i Banski dvori dakako detektiraju iste probleme, ali imaju strateški različite poglede na naša strateška partnerstva. Dakle, ne slažu se i nisu podudarni u samoj osnovi. Zato se moglo dogoditi da, dok se hrvatska Predsjednica lavovski ovih dana, nota bene u jezivoj atmosferi, bori za osnovna prava Hrvata u BIH kao konstitutivnog naroda, uz nju ne bude i ministrica vanjskih poslova. Takvu scenu nažalost nismo gledali samo jednom. Plenković isključivo i jedino hrvatsku vanjsku politiku vodi s osloncem na Bruxelles i pri tom ne pokazuje nervozu što Njemačka Hrvatsku u budućoj Uniji više brzina vidi primarno u zapadnobalkanskoj regiji te je u tom smislu već pripremila i projekte i novac koji bi trebali uvezati taj prostor. Sada taj plan, ranije naznačen na skupu u Trstu, nije aktualan jer kancelarka ima problema s formiranjem Vlade, ali čim na red dođe "ovaj prostor" aktivirat će se dobro pripremljen projekt.

Hrvatska Predsjednica pak pokušava pronaći prostor za Hrvatsku i u američkim planovima, ali i saslušati ruske i turske planove jer je povratak Rusije i Turske na ove prostore gola realnost. Njoj pri tom nije "ispod časti" raspravljati s Putinom oko zagađenja zraka u Slavonskom Brodu, premda je to klasičan posao hrvatske Vlade, kao što joj nije problem najaviti otvaranje konzultata u Vitezu, premda je i to posao hrvatske Vlade. Jedva da ima medija koji je nije kritizirao zbog posjeta Erdoganu, ali Predsjednici je kristalno jasno da se bez utjecaja Turske i bez dogovora na razini Turska-BIH-Hrvatska niti jedno pitanje hrvatskih prava u BIH realno govoreći neće moći rješiti. Usput govoreći, turski mediji su o dosezima razgovora hrvatske Predsjednice i Erdogana pisali "hrvatskije" od samih hrvatskih medija, navodeći niz dogovorenih projekata! I tu je bilo kapitalno važno da su u Ankari uz Predsjednicu bili i čelnici Ministarstva vanjskih poslova, no tako nešto (opet!) nije bilo interesantno Banskim dvorima.

Drugi veliki problem hrvatske Predsjednice su mainstream mediji koji su pod potpunom kontrolom Banskih dvora i dok prate svaki mig Andreja Plenkovića, nisu u stanju korektno niti popratiti Predsjedničin put u BIH. Jer, Predsjednica nije "izvan protokola" posjetila primarno i samo Ahmiće, nego i Križančevo selo. Za Ahmiće svi znaju, za Ahmiće su krivci osuđeni, uopće za bošnjačke žrtve u hrvatsko-bošnjačkom ratu drakonske kazne je donosio i Haški sud, ali ne vrijedi i obratno. I zato je njen posjet srednjoj Bosni u tom kontekstu uz navođenje Ahmića mogao glasiti "Predsjednica posjetila mjesto masakra Hrvata", masakra o kojem se niti u Hrvatskoj ništa ne zna. Ali ništa od toga nije zapunilo naslovnice niti na taj način "otvorilo" Dnevnik na javnoj TV. Osim toga, da imaju mrvicu dobre volje, novinari koji prate Predsjednicu mogli bi zaključiti da ona redovito na takva mjesta pijeteta odlazi sama bez medijske pompe. Tako je bilo na Bleiburgu, u Jasenovcu, čini mi se i na Ovčari. Radi se o o njenom načelnom stavu da se na takva mjesta odlazi bez reflektora i kamera. Zato je ispalo da je "izvan protokola" išla i u Ahmiće i u Križančevo selo.

Za to vrijeme u Hrvatskoj traju stari ideološki ratovi u kojem ljevica, što se sjajno vidjelo na komemoraciji Predragu Luciću, ne preza ni od najvulgarnijih relacija čak i na komemorativnim skupovima. Luđački pogled i glas bivšeg člana CK SKH Vilija Matule u kojem pjeva na komemoraciji novokomponiranu političku budnicu ući će u anale ilustracije nesnošljivosti i neprikrivene mržnje. Bijes, mržnja i sve više neofašistička netolerancija koju kazališna ljevica pokazuje prema Zlatku Hasanbegoviću samo zato jer je postao član kazališnog vijeća HNK govori da nije nemoguće da se ljevica počne i nasiljem obračunavati. Jer, što znači potpisivanje peticije protiv dolaska Hasanbegovića u HNK, ako ne glas protiv neslaganja s njegovim političkim stavovima? Dakle, u kazalištu i oko kazališta mogu se kretati samo i jedino osobe lijevog političkog stajališta. Hrvatska kazališta društvene probleme mogu obrađivati opet samo i jedino po matrici lijevog političkog stajališta, inače će kao u slučaju Sedlara opet biti prozvani kao nepoželjni u kazališnom mainstreamu, kao što je Jakov Sedlar upravo prozvan jer je stigao u vijeće ITD-a.

Ovakva isključivost crvenog fašizma poprima zastrašujuće razmjere i kazališni svijet se ocrtava kao zadnji bastion bivšeg sustava sa starim socijalističkim i jugoslavenskim vrednotama. Ima tu i staljinizma kojem nije odolio Oliver Frljić prozivajući Gorana Grgića i Dragana Despota da zašto oni nisu potpisali peticiju protiv Hasanbegovića? Da je ovo 1948., nema dvojbe da bi ih Frljić poslao na Goli Otok! Zaboga, tko je sve upravljao zagrebačkim kazalištima za vrijeme sjajne karijere Alme Price koja je sada potpisala ovu peticiju, ali zanimljivo i kad su uistinu najneupućeniji vladali zagrebačkim kazalištem, ni ona niti bilo tko drugi nije jedne riječi o tome progovorio. Zašto? Zato jer su, premda sve tako neupućeni, ti likovi imali općeprihvaćeni lijevi svjetonazor. To je važno i samo je to važno i to je u srcu peticije protiv Hasanbegovića. Tko nije ljevičar i po mogućnosti pritajeni jugonostalgičar, taj nema što raditi u kazališnom svijetu. To zapravo piše na peticiji protiv Hasanbegovićevog dolaska u kazališno vijeće HNK. Mediji ovdje dakako drže stranu ljevici, lijevi teroristi u hrvatskim kazalištima pak uživaju neskrivenu podršku aktualne ministrice kulture, a da ona u toj novoj "evangelizaciji" HDZ-ove politike nije usamljena, svjedoči medijski decentno prikrivena informacija da je telegram sućuti zbog smrti Predraga Lucića poslao i aktualni glavni tajnik HDZ-a i predsjednik Sabora Gordan Jandroković.

Glavni tajnik HDZ-a, dakle stranke čijeg je utemeljitelja, hrvatskog Predsjednika, isti taj Predrag Lucić godinama vrijeđao, pa je to radio i dok je Tuđman bio na samrtnoj postelji, zajedno s aktualnim šefom HDZ-a, šalje brzojav sućuti! To nije pitanje pristojnosti, kako se hoće prikazati, jer Jandroković nije bio kućni prijatelj ili poznanik Predraga Lucića. Uostalom, u istom tjednu nas je napustio i jedan od najvećih hrvatskih ratnika i ratnih vojnih invalida, pa nije dobio Jandrokovićev telegram. Pitanje je dakle vrednota i vrijednosti na koje dajete naglasak. Postavlja se pitanje kakvog smisla ima paljenje svijeće na Tuđmanovom grobu, ako u isto vrijeme plješćete životnom djelu čovjeka koji ga je prezirao i vrijeđao čak i na samrtnoj postelji? Ne bi li poštovanje prema Tuđmanu i njegovom djelu, te pristojnost spram 200.000 članova HDZ-a nalagala da se taj telegram s tog naslova nije poslao? Posebno je fascinantno da se sve to odigrava uz zaglušujuću šutnju kompletne "najhrvatskije od svih hrvatskih stranaka"! Ali Plenković i dalje može što hoće. Dok ispred sebe ima oporbu koju vodi Bernardić koji se onako osramotio na aktualnom satu s potpuno idiotskim pitanjem, Plenković može mirno spavati te se i dalje može hvaliti kako on u ovoj državi: "može što hoće"!

 

Tihomir Dujmović / Direktno.hr