U velikoj čitaonici Hrvatskog državnom arhiva u Zagrebu 9. studenog predstavljene su knjige: "Hrvatska zajednica Herceg – Bosna i (pre)ustroj Bosne i Hercegovine" autora Mate Arlovića i troknjiže „Prilozi za povijest Hrvatske Republike Herceg Bosne", autora dr. Jadranka Prlića.

O knjigama su govorili: Mate Arlović, član Ustavnog suda Republike Hrvatske koji je predstavio vlastiti rukopis. Troknjižje Jadranka Prlića predstavili su Željko Raguž, ravnatelj HDCDR u BiH i zastupnik u Hrvatskom saboru, sveučilišni profesor, povjesničar i recenzent troknjižja Mladen Ančić i ravnatelj HMDCDR Ante Nazor.

Mato Arlović: Knjigom sam pokušao reagirati na konstrukcije

Mato Arlović u predstavljanu vlastite knjige "Hrvatska zajednica Herceg – Bosna i (pre)ustroj Bosne i Hercegovine"  istaknuo je kako je „povod za pisanje knjige bila konstrukcija da je „Republika Hrvatska vodila politiku podjele BiH s ciljem odvajanja i pripajanja jednog dijela njenog teritorija Hrvatskoj.

-Navedena konstrukcija u hrvatskoj je javnosti prisutna više od desetljeća. Međutim, za čitavo to vrijeme nisam uspio naći niti jedan pravni ili politički dokument na osnovu kojih bi se mogao izvući takav zaključak - istaknuo je Arlović.

Uz tumačenje političko-pravnih razloga nastanka HZ Herceg Bosne, istaknuo je da bez pomoći Republike Hrvatske, današnja BiH ne bi postojala.

-Hrvatska zajednica Herceg-Bosne i kasnije Hrvatska Republika Herceg Bosne utemeljene su na socijalističkom Ustavu Republike BiH. Hrvati su bili dužni braniti sebe i državu i organizirati se onda kad je država zakazala, kao što su 1992. zakazale institucije tadašnje Vlade Republike BiH - istaknuo je Arlović, zaključivši na kraju da "bez potpore, Bosna i Hercegovina ne bi danas postojala“.

Željko Raguž: Najvrjedniji tekst o suvremenoj povijesti hrvatskog naroda u BiH

Željko Raguž, ravnatelj Hrvatskog dokumentacijskog centra Domovinskog rata u Bosni i Hercegovini i zastupnik u Hrvatskom saboru, predstavljajući troknjižja autora Jadranka Prlića „Prilozi za povijest Hrvatske Republike Herceg Bosne“, kazao je kako je to najvrjedniji tekst o suvremenoj povijesti hrvatskog naroda u BiH.

Tumačeći pitanje povijesti Hrvatske Republike Herceg Bosne istaknuo je da ono ima svoj civilizacijski, međunarodni i bosansko-hercegovački kontekst.

-Ono što je manje važno za neke, a prevažno je za one koji žele realno gledati prilike u Bosni i Hercegovini je činjenica da su 57 islamskih zemalja „Organizacije islamskih zemalja“ (OIZ), kasnije, 2011. godine, nazvanom Organizacija islamske suradnje (OIS) već 1992. godine na summitu u Meki, zaključili da budućnost bivše Jugoslavije teba organizirati na slijedeći način: Bosna i Hercegovina treba postati neovisna država pod muslimanskim, odnosno bošnjačkim primatom, da se Kosovo odcijepi od Srbije, da se u Makedoniji podijeli suverenitet između Makedonaca i Albanaca i da se Raška oblast u Srbiji, odnosno „Sandžak“ kako taj prostor nazivaju Bošnjaci, dobije autonomni status u okviru Srbije. Navedeni civilizacijski kontekst će obilježiti događaje u ratu u Bosni i Hercegovini i poslijeratno razdoblje Bosne i Hercegovine - istaknuo je.

Tumačeći međunarodni kontekst ukazao je na donacije Clintonove administracije vrhu SDA.

-Međunarodni kontekst se ilustrira kroz činjenicu, pored svih drugih izvora koji su bili na raspolaganju muslimanskom odnosno bošnjačkom narodu, da je svaki mjesec preko „Chemical Bank“ u, vlasništvu obitelji državnog tajnika Jamesa Bakera, 50 milijuna američkih dolara mjesečno uplaćivano na račun, odnosno na korištenje Stranci demokratske akcije (SDA) odnosno Aliji Izetbegoviću - upozorio je Raguž.

Govoreći o Bosansko-hercegovačkom kontekstu podsjetio je da su na prostoru BiH početkom rata nastale tri ravnopravne administrativne cjeline u kojima su upravljali Hrvati, Srbi i Bošnjaci.

-Na žalost Hrvata, jednu od tih administrativnih cjelina, cjelinu Sarajeva, i prostora pod nadzorom Armije BiH, odnosno muslimanska-bošnjačka vojska, dio međunarodne zajednice, jedan dio europskih zemalja i SAD su nazvali prostorom pod nadzorom središnje Vlade. Ti isti su Armiju BiH počeli tretirati kao vladine snage, a Hrvatsko vijeće obrane (HVO) i Vojsku Republike Srpske (VRS) kao vojske pobunjeničkih naroda koji se protive središnjoj vladi u Sarajevu. Ta središnja vlada, uz časne iznimke sudjelovanja jednog dijela naših ljudi uz suglasnost legitimnih političkih struktura, iz najboljih namjera prema budućnosti Bosne i Hercegovine, je nažalost uspješno od strane muslimanske politike zloupotrijebljeno jer su Hrvati sudjelovali u jednom dijelu institucija BiH, na predstavničkoj razini, sve do kraja 1993. godine. Naše sudjelovanje u dijelu takvih muslimanskih realnih institucija bilo je u korist Republike Hrvatske. Moramo biti objektivni i razumjeti da je Armija BiH vezala značajan dio postrojbi VRS na dijelu Bosne i Hercegovine, koje nisu mogle biti angažirane na prostoru Republike Hrvatske iz razloga jer se radilo o jedinstvenom bojištu u Domovinskom ratu. Mi to na neki način umanjujemo, ali prevažna je to činjenica. Također je prevažna činjenica da su postrojbe HVO-a također vezale na sebe značajan dio postrojbi VRS-a. Sve ovo je uvjetovalo prednosti Hrvatske vojske (HV) na tadašnjem ukupnom bojištu. Presudna je činjenica davanje potpore središnjoj vladi u Sarajevu, državnoj vladi Bosne i Hercegovine, ono što je u temelju svih zabluda kasnije, nažalost, i međunarodne zajednice, pravosudnih institucija, Haškog kaznenog suda ali i političke javnosti u Republici Hrvatskoj - ustvrdio je Raguž.

Podsjetio je da je, presudama Haškog suda, Republika Hrvatska, do sada, pet puta presuđena kao sudionik u međunarodnom sukobu.

-Ono što je krimen kada je politika Republike Hrvatske u pitanju u odnosu na BiH, je podcjenjivanje činjenice, neovisno o svim manipulacijama da se radi o procesima pojedincima, Republika Hrvatska je dosad pet puta presuđena na presudama Hrvatima iz Bosne i Hercegovine da je sudjelovala u međunarodnom sukobu u Bosni i Hercegovini. Riječ je o presudama Blaškiću, Kordiću, Čerkezu, Naletiliću, Martinoviću, Rajiću i Zlatku Aleksovskomu.

Da apsurd bude veći, Republika Hrvatska se nije mogla braniti, a Haški sud nije joj dozvoljavao da ima svoga predstavnika na Haškom kaznenom sudu, bilo kroz prijatelje suda, bilo kroz pravne zastupnika Hrvatske - podsjetio je Raguž.

Ukazao je i na najnovije gostovanje haškog tužitelja Kennetha Scoota na jednom djelu BiH i predstojeću presudu "šestorci".

-Ovih dana u Mostaru boravi, postupajući tužitelj Kenneth Scoot, u predmetu Prlić i drugi. Scoot je istaknuo kako su „suci međunarodnog kaznenog suda u Haagu našli način da odbiju Republiku Hrvatsku“. Radi se o utjecaju politike na Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ). Presuda Prliću i drugima od 29. studenog bit će osuđujuća ili oslobađajuća, ovisno o kojim će se razlozima voditi MKSJ, pravnim ili političkim - rekao je.

Ocijenio je da „udruženi zločinački pothvat“ (UZP) koji se imputira hrvatskom narodu, ima za cilj za sva vremena hrvatski narod izgubi svoj politički subjektivitet.

-Također se podcjenjuje činjenica da „udruženi zločinački pothvat“ (UZP) koji se imputira hrvatskom narodu, njihovom političkom i vojnom vodstvu, je nešto što će također obilježiti hrvatski narod u Bosni i Hercegovini i što će biti u temelju ambicije da se hrvatski narod ne samo diskreditira već u političkom smislu demonizira. Cilj je da za sva vremena hrvatski narod izgubi svoj politički subjektivitet. Navedeno se ostvaruje na slijedeći način, crimen hrvatskog naroda, odnosno HR Herceg Bosne, što se po navodima MKSJ htjelo ostvariti "protjerivanjem stanovništva, postupanjem sa zarobljenicima, odnosno pojedinačnim kaznenim djelima do rušenja vjerskih objekata". U stvarnosti Bosne i Hercegovine dogodilo se ono što sam na početku istaknuo. Crimen se imputira hrvatskom i srpskom narodu u Bosni i Hercegovini, a „vladine snage“ su amnestirane.

Uporedio je brojeve protjeranih i raseljenih na prostorima koje su kontrolirale sve tri zaraćene strane.

-Činjenice govore da je sa područja pod nadzorom HVO-a, protjerano ili su napustili prostor kao posljedica rata, 112.000 nehrvata. Sa područja pod nadzorom muslimanske vojske Armije BiH, protjerano ili su napustili prostor kao posljedica rata, 529.000 nebošnjaka. Sa područja pod nadzorom VRS, protjerano ili su napustili prostor kao posljedica rata, 586.000 nesrba. Ako je crimen UZP, Hrvatska Republika Herceg Bosne, onda je i crimen UZP Bosne i Hercegovine odnosno i prostor pod nadzorom muslimanske vojske ABiH. Činjenice govore da je sa područja pod nadzorom HVO-a, protjerano ili su napustili prostor kao posljedica rata, 52.000 Bošnjaka. Sa područja pod nadzorom muslimanske vojske Armije BiH, protjerano je 170.000 Hrvata, što je 30.000 više protjeranih Hrvata nego sa prostora pod nadzorom postrojbi VRS-a. Sve je ovo stavljeno pod tepih, potvrdom dijela utjecajnih sila Međunarodnoj zajednici da se radilo o „vladinim snagama“ koje se amnestiralo od počinjenih zločina. Da apsurd bude veći, u muslimansko-hrvatskom ratu, približno i na jednoj i drugoj strani pojedinačno koliko i unutar-bošnjačkom ratu u zapadnoj Bosni. Stradalo je 1720 pristalica Alije Izetbegovića i 1410 pristalica Fikreta Abdića. Dakle 3.130 Bošnjaka, otprilike koliko je pojedinačno stradalo Bošnjaka i Hrvata na obje strane u muslimansko-hrvatskom ratu. Nitko ne spominje počinjene pojedinačne zločine u zapadnoj Bosni, niti se one stavljaju u doktrinu UZP-a. Sve se ovo reflektira u suvremenom političkom životu Republike Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije - podsjetio je.

Još jedanput je podsjetio na najnovije aktivnosti Kennetha Scoota i Serga Brammertza.

-Kako sam istakao, tužitelj Kenneth Scoot boravi ovih dana u Mostaru i boravi u društvu bošnjačkih udruga čime svjedoči svoju pristranost a izostaje reakcija na takvo ponašanje. U Zagrebu je nedavno boravio Serge Brammertz, napravi je javno prigovore Republici Hrvatskoj „zašto se ne poštuje protokol koga je Vlada RH svojim zaključkom stavila van snage 3. lipnja 2015. Da apsurd bude veći, taj protokol se nije poštivao u Bosni i Hercegovini od prvog dana kada je potpisan, 3. lipnja 2013., bio je u praksi prakticiran u Zagrebu, a u Sarajevu već 19. lipnja ministar obrane zabranio dostupnost arhiva Armije BiH bošnjačkim zapovjednicima, a kamo li hrvatskoj ili srpskoj strani. Ovih dana Serge Brammertz pravi prigovor zašto osuđenik general vojske JNA Vladimir Lazarević predaje na vojnoj akademiji u Beogradu. U Sarajevu 2012. godine, Amir Kubura – zapovjednik 7. muslimanske brigade ABiH, osuđen na MKSJ za počinjene zločine nad Hrvatima središnje Bosne imenovan je od vlade sarajevske županije u upravno vijeće Fakulteta političkih znanosti i upravno vijeće Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Sarajevu, odnosno bošnjačkog sveučilišta. Moglo bi se čitavu večer nabrajati apsurde i apsurde - istaknuo je.

>>

Troknjižje Jadranka Prlića preporučio je čitateljima i istraživačima.

-Kad je riječ o troknjižju autora dr. Jadranka Prlića, sve ove refleksije u svom izlaganju su u osnovnim postavkama obrađene u knjizi „Prilozi za povijest Hrvatske Republike Herceg Bosne“ navedenog autora, koju preporučujem vašoj pažnji - zaključio je Raguž.

Mladen Ančić: Knjiga prepuna fusnota nastala u zatvoru

Povjesničar Mladen Ančić, sveučilišni profesor u Zagrebu, Zadru i Mostaru, istaknuo je kako je riječ o neobičnoj, fascinantnoj i izuzetno važnoj knjizi.

- Knjiga nije neobična po tome što je nastala u zatvoru, jer Jadranko Prlić nije povjesničar i nije prvi koji je napisao knjigu u zatvoru. Prvi je francuski povjesničar March Bloch. U zatvoru se obično pišu knjige iz glave. Ovo troknjižje je neobično zato jer je prepuno fusnota. To je šok, jer kako možete u zatvoru napisati knjigu sa fusnotama. Odgovor je možete jer je to neobičan zatvor, neobičan zatvor u kojemu je na uvid skupljen sav materijal korišten na Haškom tribunalu, što je san svakog povjesničara. Dio sna je malo ružniji, a to je da ne možete otići. Autor koji je lišen slobode je napisao djelo strahovito važno za znanstvenu zajednicu - istaknuo je prof. Ančić.

Ocijenio je kako je riječ o knjizi koja omogućava detaljan uvid u spoznaju rata u Bosni i Hercegovini.

- Knjiga je fascinantna jer omogućuje ne samo uvid u spoznaju rata u Bosni i Hercegovini, nego cijelog rata kako bih rekao, malo složenijeg rata koji je bio rat za naslijeđe Jugoslavije, rata koji se vodio od Slovenije pa do Bosne i Hercegovine u razdoblju 1991. do 1995. godine. Rat je rezultirao stvaranjem novih država na način koji je to diktirao vanjski svijet. Fascinantna je na još jedan način, na taj što je autor pišući ju ne spašavao sudbinu nego je spašavao vlastiti razum - ocijenio je.

Podsjetio je i što je tajna Herceg Bosne i zašto je ona stvarana.

-Ideja je vrlo jednostavna. Trebalo je sačuvati ljude, zemlju na kojoj žive, drugim riječima sačuvati naciju. To nije bilo moguće napraviti po onom receptu po kojemu je nastala Jugoslavija 1918. godine. Jugoslavija je počivala na neobičnom principu koji je artikulirao Nikola Pašić, jedan od čuvenih političara iz međuratnog razdoblja. Kad je htio nagraditi nekog što je učio nešto, onda mu je činovnik rekao: „pa čujte predsjedniče tako ne može po zakonu“. Onda je Pašić rekao: „zakon je za one koje mi ne volemo, a za one koje mi volemo ne treba zakon“! Tu tradiciju je nastavio onda Josip Broz Tito, koji je poslije Drugog svjetskog rata govorio da ima tih sudaca koji se drže zakona „ko pijan plota i donose presude koje ne odgovaraju vlasti“! Ovo što sam istakao nije bio put za sačuvati ljude i zemlju, jer bi inače Jugoslavija bila očuvana - podsjetio je.

Prlićevo troknjižje ocijenio je potpuno komplementarnim knjizi "Politička strategija Alije Izetbegovića", autora Miroslava Tuđamana.

- Budućnost kakva je nudila „službena vlast“ u Sarajevu bila je budućnost bez nacije. Knjiga koja o tome govori je Druga strana rubikona. Politička strategija Alije Izetbegovića autora dr. sc. Mire Tuđamana knjiga koja je komplementarna ovoj koju predstavljam. Alija je govorio „da smo svi mi ljudi pa ćemo ko ljudi zajedno živjeti i zašto ćemo se dijeliti“. Suština je da je Alija planirao dijeliti ljude po vjerskom načelu, pa će umjesto nacionalnih zajednica biti vjerske. To nije bio put. Jedini put za sačuvati ljude, zemlju, naciju bio je kakav takav red. Uspostaviti ono što se zove „Rechtsstaat“, državu prava, poredak prava, poredak u kojem su svi jednaki pred zakonom i u kojem svima jednako postupa. To nije jednostavno i ne može se napraviti za sedam dana - ocijenio je.

>>

Ustvrdio je da je Jadranko Prlić napisao knjigu koja nadilazi samog autora.

-Troknjižje autora dr. Jadranka Prlića pokazuje kako se to može raditi i da je to jedini način da se sačuvamo i spasimo. To je najvažnija poruka ovog troknjižja, i poruka da je autor napisao knjigu koja nadilazi njenog autora dr. Jadranka Prlića i počinje svoj vlastiti život neovisno o Jadranku Prliću. Troknjižje autora dr. Jadranka Prlića ostvariti svoju pravu funkciju onda kada budu dostupne na internetu u elektronskom obliku - zaključio je Ančić.

Ante Nazor: HR HB nije protuustavna, a kamo li zločinačka

Povjesničar Ante Nazor u svome govoru  je istaknuo kako smatra da je licemjerno od Muslimana-Bošnjaka optužiti Republiku Hrvatsku za agresiju na BiH, odnosno UZP.

-Prvostupanjska presuda u predmetu Jadranko Prlić i ostali ignorira činjenicu da je Republika Hrvatska prva od neislamskih zemalja priznala neovisnost  BiH, 1992. godine, te da bez Hrvata ne bi bilo opstanka današnje Bosne i Hercegovine. Licemjerno je od Muslimana-Bošnjaka optužiti Republiku Hrvatsku za agresiju na BiH, odnosno UZP, zemlju koja je pomagala muslimanske izbjeglice i dala im smještaj, zemlju koja je naoružavala muslimansku ABiH i liječila njene ranjene pripadnike na teritoriju Republike Hrvatske - smatra Nazor

Upozorio je kako su stravični razmjeri neznanja koje Hrvati u Republici Hrvatskoj imaju o stradanju Hrvata u Bosni i Hercegovini, poglavito o stradanju Hrvata središnje Bosne u napadima muslimanske ABiH.

U zaključnom dijelu Nazor je istakao kako je politika Repubike Hrvatske bila zaštita BiH, njena tri konstitutivna naroda.

-Politika hrvatske vlade u vrijeme Domovinskog rata je sadržana u govoru „olujnog ministra“, ministra obrane Gojka Šuška, Hrvatima na skupu u Livnu:  „Vi niste pomogli ni hrvatskom narodu u Herceg – Bosni, ni Republici Hrvatskoj koja je matica svih Hrvata, ako Musliman u Livnu i Srbin u Mostaru ne bude imao ista prava kao i Hrvat. To je samo garancija da će Hrvat u Sarajevu, Hrvat u Banja Luci i Hrvat u Banja Luci imati svoja prava. Ako oni prema nama učine zločin, dokažimo da nas vjera ni civilizacijska tekovina nije uputila na to i neće dozvoliti da im uzvraćamo istom mjerom“ - istaknuo je Nazor, zaključivši kako je upravo to bila politika hrvatskog vodstva prema Bosni i Hercegovini 1990-ih godina.

>>

Podsjetimo, drugostupanjska presuda Jadranku Prliću i još petorici vojno-političkih čelnika nekadašnje HR Herceg Bosne, zakazana je za 29. studenog.

 

Hrvoje Mandić