Razgovor u povodu: Iris Bondora Dvornik
Akademska slikarica Iris Bondora Dvornik ugledna je hrvatska likovna umjetnica,autorica je kompleksnog opusa specifičnih motiva.
Gđo Dvornik,kreirali ste impresivan ciklus s apstraktnim motivima
-Zahvaljujem. Tokom skoro pa 50 godišnjeg rada ,što svjesno ,što nesvijesno, ostao je trag na priličnom broju različitog materijala i oblika.
Što je važnije u Vašem ciklus,oblici ili kolor?
-Umjetnost nam ne dozvoljava da razlučimo njezine elemente postojanja.To eventualno čini promatrač.Svaki je potez , svaka mrlja, ukoliko je na pravom mjestu, nužna, dok su boje u nekim segmentima neophodne,ovisno u budućoj viziji , kao i o osobnosti umjetnika, isključivo nam uzajamna igra , moguće daje željeni ishod.
Vaš ciklus govori o određenom redu u prirodi, o važnosti njegova nenarušavanja.
-Iskreno , nisam svjesna te činjenice, no općenito gledajući, libim se bilo kakovih , neumjesnih intervencija, bile one usmjerene spram ljudi ili pak prirode.Pitanje sklada usađeno je u moju prirodu, predstavlja mi potrebu i određuje me.
Slikate u ulju i akrilu na raznim podlogama i na različitim formatima,od srednjih do velikih.
-Različite podloge i materijali, predstavljali su mi unutar moga rada, uvijek određeni izazov, dok bi ideja uglavnom odredila format. Privlači me novo, i različito. Stoga eksperimenti, te raznoliki ciklusi, tokom vremena. Postavljam si pitanje, dali se u umjetnosti ima još što reći, osim jasno na različite načine. Više , manje ,sve je viđeno.Preostaje isključivo,osobni izazov.
Svaka Vaša slika ima istaknutu,dominantnu boju.
-Vjerovatno, Obično na slici dominira neki detalj. Često je prikazan bojom ili pak crtežom, ponekad i aplikacijama, tekućom plastikom. No
da, uglavnom sliku ili objekt nosi boja.
Kako vidite trenutnu situaciju s razvojem i stanjem apstraktnog slikarstva ?
-Mislim da smo svi došli do nekog trenutka, kada je moguća dobro izvedena, prezentirana apstrakcija, no govorimo o nečem viđenom
,stoga više o načinu izražavanja.
Koliko je danas umjetnost važna čovjeku?
-Vrlo dobro znamo da umjetnost ne zauzima zasluženo joj mjesto, a u ovim vremenima još i manje, U svijetu, po mom iskustvu interes kao i
ulaganja u istu , obično su vezani uz stalež.
Što je novo u atelijeru?
-U atelijer se , nadam se , vraćam tek u proljeće, Zagreb mi višei ne pruža nužne mogućnosti, Ponekad je nužan i vakum. Procesuiramo, ne
izražavamo se. Vremena u nikojem smislu nisu poticajna.
Planovi,izložbe,knjige...?
- Muzej stakla u Zadru upravo priprema virtualnu izložbu moje donacije, Radi se o posve različitim djelima Slike su , primjereno
instituciji, izvedene što na staklu, što na vivaku,bogate motivima, kolicčnom raznolikog materijala i boje, koja putem osvijetljenja
prelazi u novu dimenziju.
Miroslav Pelikan