Akademska slikarica Iris Bondora Dvornik ugledna je hrvatska likovna umjetnica,autorica je kompleksnog opusa specifičnih motiva.

Gđo Dvornik,kreirali ste impresivan ciklus s apstraktnim motivima

-Zahvaljujem. Tokom skoro pa 50 godišnjeg rada ,što svjesno ,što nesvijesno, ostao je trag na priličnom broju različitog materijala i oblika.

Što je važnije u Vašem ciklus,oblici ili kolor?

-Umjetnost nam ne dozvoljava da razlučimo njezine elemente postojanja.To eventualno čini promatrač.Svaki je potez , svaka mrlja, ukoliko je na pravom mjestu, nužna, dok su boje u nekim segmentima neophodne,ovisno u budućoj viziji , kao i o osobnosti umjetnika, isključivo nam uzajamna igra , moguće daje željeni ishod.

Vaš ciklus govori o određenom redu u prirodi, o važnosti njegova nenarušavanja.

-Iskreno , nisam svjesna te činjenice, no općenito gledajući, libim se bilo kakovih , neumjesnih intervencija, bile one usmjerene spram ljudi ili pak prirode.Pitanje sklada usađeno je u moju prirodu, predstavlja mi potrebu i određuje me.

Slikate u ulju i akrilu na raznim podlogama i na različitim formatima,od srednjih do velikih.

-Različite podloge i materijali, predstavljali su mi unutar moga rada, uvijek određeni izazov, dok bi ideja uglavnom odredila format. Privlači me novo, i različito. Stoga eksperimenti, te raznoliki ciklusi, tokom vremena. Postavljam si pitanje, dali se u umjetnosti ima još što reći, osim jasno na različite načine. Više , manje ,sve je viđeno.Preostaje isključivo,osobni izazov.

Svaka Vaša slika ima istaknutu,dominantnu boju.

-Vjerovatno, Obično na slici dominira neki detalj. Često je prikazan bojom ili pak crtežom, ponekad i aplikacijama, tekućom plastikom. No

da, uglavnom sliku ili objekt nosi boja.

Kako vidite trenutnu situaciju s razvojem i stanjem apstraktnog slikarstva ?

-Mislim  da smo svi došli do nekog trenutka, kada je moguća dobro izvedena, prezentirana apstrakcija, no govorimo o  nečem viđenom

,stoga više o načinu izražavanja.

Koliko je danas umjetnost važna čovjeku?

-Vrlo dobro znamo da umjetnost ne zauzima zasluženo joj mjesto, a u ovim vremenima još i manje, U svijetu, po mom iskustvu interes kao i

ulaganja u istu , obično su vezani uz stalež.

Što je novo u atelijeru?

-U atelijer se , nadam se , vraćam tek u proljeće, Zagreb mi višei ne pruža nužne mogućnosti, Ponekad je nužan i vakum. Procesuiramo, ne

izražavamo se. Vremena u nikojem smislu nisu poticajna.

Planovi,izložbe,knjige...?

- Muzej stakla u Zadru upravo priprema virtualnu izložbu moje donacije, Radi se o posve različitim djelima Slike su , primjereno

instituciji, izvedene što na staklu, što na vivaku,bogate motivima, kolicčnom raznolikog materijala i boje, koja putem osvijetljenja

prelazi u novu dimenziju.

 

Miroslav Pelikan